Piše: dr. Loredana Simonni
Pobuna protiv novog, starog i svakog drugog svjetskog poretka nije počela loše, no... mora se priznati kako je teško razumjeti zašto su se buntovnici ograničili samo na otpor cijepljenju i maskama.
Pravo je čudo kako toliki deseci tisuća pobunjenih ljudi u Dalmaciji nisu prozreli jeftinu prevaru pharmaco-mafijaša i njihovih pomagača. Dok se revolucionari bore protiv cijepljenja, ostaju blaženo nesvjesni kako su na udaru mnogo većih i opasnijih pošasti. Svi su se fiksirali na Phizere, Sinopharme, Sputnike i ostale Moderne Astra Zenece, a nitko ni riječ o Dalmaciji i njenom nacionalnom tijelu nad kojim se trideset godina vrši genocid... hoću reći o užasima koji prijete od lijekova koje koristimo na dnevnoj bazi. Što je najgore, proizvođači lijekova uopće ne kriju opasnosti koje vrebaju od njihovih proizvoda koji bi nas, navodno, trebali izliječiti. Pa dobro, antivax pobunjenici protiv bijelosvijetske zavjere, ima li neko među vama tko će otvoriti uputstvo za upotrebu bilo kojeg medikamenta i pročitati što tamo piše?
Početkom 1726. godine potomak najnižeg plemstva François Marie Arouet Voltaire došao je u sukob s grofom Louisom de Roham-Chabotom. Grof je prvo naložio svojim batinašima neka pretuku Voltairea, a kad ga je ovaj izazvao na dvoboj, organizirao je da ga 17. travnja zatvore u Bastille bez suđenja. Strahujući kako će se boravak u tamnici otegnuti preko svake mjere podnošljivosti, Voltaire je zatražio neka mu kazna bude zamijenjena progonstvom u Englesku. Drugog svibnja pustili su ga iz Bastille, premijestili u Calais, a potom otpremili brodom preko La Manchea. Našavši se u ovoj zemlji čudaka, Voltaire je zapazio čitav niz čudnovatih običaja lokalnog stanovništva, o čemu je počeo pisati kratka epistolarna izvješća.
U jedanaestom pismu Voltaire govori o jednom zaista bizarnom engleskom običaju: “Govori se nečujno po kršćanskoj Europi kako su Englezi i ludi i glupi: ludi, jer daju male boginje svojoj djeci, da bi ih sačuvali tako da ih dobiju jednom i sama; glupi, pak, što im radosno prenose jednu pouzdanu, inače, užasnu bolest, ne bi li spriječili drugu, koja i ne mora doći. Na to Englezi sa svoje strane kažu: ‘Vi ste Europljani kukavice i čudnovati: prvo, jer se bojite nauditi malo svojoj deci, a drugo, pak, jer ih izlažete opasnosti da kasnije umru od malih boginja’”.
Plaćenik pharmaco-mafije
Dalje Voltaire izlaže historijat ovog blentavog medicinskog postupka, a detaljno opisuje i kako to izgleda u primitivnoj praksi onog doba: u zarez na dječjoj ruci Englezi uvlače gnoj skinut s tijela nekog drugog djeteta. Je grozno, ali su bar točno znali što unose deci u tijelo, kroz netom napravljenu ranicu. To se ipak događalo u vrijeme kad je medicina bila poprilično nerazvijena. Kao što je rekla Wisława Szymborska u knjizi “Svakodnevni život Varšave u doba Prosvjetiteljstva”, kad dođe do nekog prijeloma – “nogu ti bez anestezije namješta liječnik početnik”.
Prkoseći elementarnoj logici, Voltaire se svesrdno založio da se ova nonkonformistička medicinska praksa “klin se klinom izbija” preseli i u njegovu Francusku, tvrdeći kako bi to spasilo na tisuće života. Ovakva sumanuta argumentacija koja danas ne bi uvjerila ni pola stanovništva ipak ne čudi, ako znamo da je Voltaire bio čuveni pisac i filozif, prosvetitelj, poklonik razuma i razvoja znanosti, prvenstveno medicine. Navedena propaganda o cijepljenju nalazi se u “Filozofskim pismima”, u onom koje je naslovljeno “O cijepljenje protiv malih boginja”.
Bila su potrebna tri preduga stoljeća kako bi napredni dio čovječanstva shvatio zašto je Voltaire pisao nesuvisle besmislice o cijepljenju. Skoro trista godina živjeli smo u zabludi kako je Voltaire veliki pisac, mislilac i prosvjetitelj, a danas je konačno postalo jasno tko je i šta je bio taj umišljeni intelektualac i klasik: najobičniji plaćenik pharmaco-mafije. Istini za volju, u njegovo vrijeme pharmaco-mafija nije postojala, nije bilo neke ozbiljne farmaceutske industrije, zapravo nije bilo industrije; prva industrijska revolucija počela je tek koje desetljeće kasnije, ali te činjenice u razotkrivanju Voltairea nimalo ne mogu naštetiti. Dobro znamo kako vladari cijelog svijeta iz sjene, reptili, masoni i ostali moćnici raspolažu tajnim tehnologijama čiji je cilj totalna kontrola čovječanstva i smanjivanje populacije, pa nas ne čudi što su uspeli konstruirati vremeplov kojim su se uputili u prošlost, zaustavili se u 1726-oj godini, parkirali mašinu u Westminsteru, upali u salon Sarah Churchill, vojvotkinje od Marlboroa, prekinuli Voltairea u ćaskanju s engleskom aristokracijom, vrbovali ga za svoju stvar i isplatili u tonama zlatnika.
Dalmacija rukav ne zavrće
Dugo je čovječanstvo robovalo voltaireovskoj propagandi, tek prije koju godinu počelo je buđenje iz dugotrajne omamljenosti prosvjetiteljskim lažima. Tek je pojavom Željke Markić 2013. godine započeo je ozbiljniji, masovniji otpor pharmaco-mafiji, roditelji sve rjeđe dopuštaju da im djecu protiv morbila cijepe zavjerenici u bijelom, a za autizam optužili upravo cijepljenje što je u startu dalo odlične rezultate. Dovoljno je navesti činjenicu kako je u Splitu od tada protiv malih boginja cijepljeno samo 35% djece. Neznano kako, buknula je tiha epidemija malih boginja, oboljelo je oko 600 osoba, preminulo 2, najviše među djecom do pet godina starosti, a umrlo je i jedno novorođenče. Mnogi od njih nisu mogli primiti cjepivo zbog drugih bolesti. Antivax (de)generacija pojela je dvoje nevine djece. Doslovno. U antivax pobuni Dalmacija nije bila usamljena, naprotiv, prije bi se moglo reći kako smo najzad počeli pratiti svjetske trendove – one koji pušu iz Moskve.
Dolaskom coronavirusa u naše divne i pitome krajeve, građanska neposlušnost razmahala se do granica općeg ludila i masovne histerije. Deseci tisuća ljudi ne dopuštaju biti miševi u eksperimentu kojeg svjetski vladari provode nad nedužnim običnim ljudima, otpor tiraniji cijepljenja raste iz dana u dan, društvene mreže i službeni mediji prepuni su objava i komentara, a svaki stidljivi pokušaj proturanja ideje kako su cjepiva korisna i kako spašavaju živote – biva dočekana na nož i sasječena u korijenu. Nakon stoljeća nametnute pokornosti koja je zamalo postala druga priroda, probudio se slobodarski duh, počela je velika pobuna protiv represije, neslobode i – što bi rekli glasnogovornici ovog “spontanog pokreta” organiziranog u Kremlju – fašizma. Neće nama znanost i medicina nametati covid ausweis i prisiljavati nas trpati kojekakve nano chipove u svoje tijelo, ali se zato slobodno možemo trovati cigaretama koje sadrža oko 160 kancerogenih supstanci. Dalmacija rukav ne zavrće - i točka!
Možda cjepiva nisu baš najsretniji povod za svenarodni ustanak protiv države, medicine, pharmaco-mafije, nametnutih pravila, neslobode, domaće i svjetske vlade, surovog kapitalizma, chipiranja, diskriminacije... Možda ima, šta ja znam, i nekih drugih razloga za bunt, nekakve korupcije, zarobljene države, sprege vlasti i kriminala, mafijaške države, zaštite ratnih zločinaca, širenja govora mržnje, vođenja antidalmatinske i velikohrvatske politike, prizivanja novih ratova, gušenja slobode govora, mišljenja i tiska, sotonizacije LGBTIQ+ osoba, medijskog linča neistomišljenika, fizičkih napada na političke protivnike, siromaštva, izrabljivanja radnika, nefunkcionalnog sudstva, nepostojeće javne uprave, nedodirljivosti vladajuće kaste kojoj je dopušteno čak i ubijanje podanika, nekažnjivosti vlasti, diskriminacije manjina, raspada parlamentarne demokracije… No dobro, očigledno je da su pobrojani razlozi puke sitnice u odnosu na cjepiva.
Sva moguća neželjena djelovanja
Pobuna protiv novog, starog i svakog drugog svjetskog poretka nije počela loše, no... mora se priznati kako je teško razumijeti zašto su se buntovnici ograničili samo na otpor prema cijepljenju. Pravo je čudo kako toliki deseci tisuća pobunjenih ljudi u Dalmaciji nisu prozreli jeftinu prevaru pharmaco-mafijaša i njihovih pomagača. Dok se revolucionari bore protiv cijepljenja, ostaju blaženo nesvjesni kako su na udaru mnogo većih i opasnijih pošasti. Svi su se fiksirali na Phizere, Sinopharme, Sputnike i ostale Moderne Astra Zenece, a nitko ni riječ o Dalmaciji i njenom nacionalnom tijelu nad kojim se trideset godina vrši genocid... hoću reći o užasima koji prijete od lijekova koje koristimo na dnevnoj bazi. Što je najgore, proizvođači lijekova uopće ne kriju opasnosti koje vrebaju od njihovih proizvoda koji bi nas, navodno, trebali izliječiti. Pa dobro, antivax pobunjenici protiv bijelosvijetske zavjere, ima li neko među vama tko će otvoriti uputstvo za upotrebu bilo kojeg medikamenta i pročitati što tamo piše?
Uzmimo, na primer, sasvim benigni Andol koji se pije kao voda. U dijelu uputa za uporabu pod nazivom “nuspojave” lijepo piše koje sve posljedice Andol može izazvati: otežano disanje; teške alergijske rekacije u vidu plikova po koži, oticanja lica, usana, grla ili jezika; astmatični napadaj, shock; težak osip sa crvenilom, ljuštenjem kože i oticanjem nalik opekotinama; težak osip, plikove s crvenim pečatima po koži; teška krvarenja; izliv krvi u mozak; kod srčanih bolesnika infarkt miokarda; iznenadne jake glavobolje, konvulzije, poremećaj vida, poremećaj govora, razumijevanja ili koordinacije, slabost u rukama ili nogama; čir na želucu i ozbiljno krvarenje stolice; bolovi u trbuhu i povraćanje krvi; iritacija želuca, mučnina i povraćanje i zapaljenje sluzokože želuca (gastritis).
Zatim, Andol izaziva vrtoglavicu, zujanje ili zvonjavu u ušima, gluhoću, preznojavanje, mučninu ili povraćanje, glavobolju i zbunjenost, hepatitis i druge vidove upale jetre. I to nije sve. Kod 10% pacijenata mogu se javiti učestalije krvarenje iz nosa, produženo vreme krvarenja ili lakša pojava modrica, infekcije i otežana probava hrane. Jednom promilu konzumenata Andola prete: anemija, promjene u broju i vrsti krvnih stanica, obilno menstrualno krvarenje, pojavljivanje nepravilnih crveni pečata po koži ruku, promjene po koži s pojavom točkica i modrica; promjene boje kože, krvarenje u koži ili sluzokožama, kao i crveni, osjetljivi potkožni pečati.
Lijekovi su opasni po zdravlje i život
Postoje i kontraindikacije čija je učestalost nepoznata kao što su hematomi, krvarenje u mišićima; sindrom astme, giht, krvarenje iz nosa, krvarenje u desnima koje može biti produženo, smanjenje broja crvenih krvnih zrnaca, hemolitička anemija, gubitak krvi, gubitak sluha, poremećaj jetre, smanjena funkcija bubrega, kamen u bubregu, teška oboljenja srca i pluća. U pododjeljku pod zlokobnim naslovom “Dodatne kontraindikacije kod djece” stoji sljedeća zagonetna rečenica: “Acetilsalicilna kiselina može biti udružena s pojavom stanja poznatim kao Reyev sindrom, kojeg karakteriziraju teška oštećenja jetre i mozga”. Šta znači “može biti udružena”? Izaziva li Andol Reyevu bolest? Je li primijećeno kako uzimanje Andola ima veze s ovom bolešću, pošto se radi o sindromu čiji uzroci nisu poznati? Previše je tu nepoznanica za jedan drevni medikament nastao krajem XIX. stoljeća, čiji je pronalazak označio početak farmaceutske industrije.
Nije tu kraj zagonetkama koje izazivaju opravdanu sumnju. Na kraju priče o nuspojavama i kontraindikacijama anonimni autor uputstva poručuje konzumentima Andola neka sve neželjene reakcije prijave liječniku ili farmaceutu, ne samo ove koje su pobrojane, već i “svaku moguću neželjenu reakciju koja nije navedena u ovom uputstvu”. A zašto? Evo zašto: “Prijavljivanjem neželjenih reakcija možete pomoći u procjeni sigurnosti ovog lijeka”. Dakle, ni posle 120 godina tijekom kojih su milijarde ljudi popile ocean Andola i dalje nisu poznate sve potencijalne kontraindikacije, uvijek vas može zadesiti neki novi poremećaj zdravlja izazvan ovim lijekom. Drugim riječima, bilo koji lijek može izazvati bilo koju bolest, nitko nam ne može jamčiti kako poslije popijenog Andola nećemo dobiti infarkt, upalu pluća, rak, demenciju ili sljepilo. Pa poslije se neki “naivni poklonici razuma” iščuđavaju zašto pošten antivax svijet nema povjerenja u proizvode pharmaco-mafije.
Opasnosti ne vrebaju samo iz naizgled bezazlenog Andola, već iz doslovno svakog lijeka. Na početku dijela o nuspojavama uvijek stoji sljedeća rečenica: “Kao i svi lijekovi, ovaj lijek može uzrokovati nuspojave, iako se one ne moraju javiti kod svih pacijenata koji uzimaju ovaj lijek”. Kao i svi lijekovi… Ima li boljeg dokaza kako je lek otrov? I da pharmaco-mafija nas sve hoće pobiti, ili bar one neotpornije, i tako izvršiti depopulaciju čovječanstva kako bi nas ostalo 500 milijuna? Zanimljivo kako je lista kontraindikacija po pravilu neusporedivo dulja od liste bolesti protiv kojih je lijek efikasan. Zar to nije dovoljno za izazivanje sumnje?
Svi u istom danu
Nije Andol nikakav izuzetak, svi lijekovi su opasni po zdravlje i život, što se može pročitati u uputstvu za upotrebu, farmaceutske kompanije to čak i ne kriju, samo računaju na to kako je javnost nesklona čitalačkim navikama. Na primer, Brufen između ostalog može uzrokovati nevolje kao što su: teška glavobolja, visoka temperatura, ukočenost vrata, nepodnošenje jakog svjetla, pojava krvi u fecesu, pojava crne stolice nalik na katran, pojava krvi u ispovraćanom sadržaju ili tamnih djelića koji sliče na zrna kave, upalu pankreasa, arterijsku trombozu, aseptični meningitis, depresiju i konfuznost. A može izazvati i zamućen ili poremećen vid, ili pojavu da čujete ili vidite neuobičajene stvari. Pa dobro – je li Brufen lijek protiv reume i bolova ili LSD? Da ne nabrajam šta sve vreba iz lijekova za teže bolesti, to je tek pravi horor.
Neophodno je napomenuti kako nabrojane nuspojave ili kontraindikacije nisu hipotetička. Svaku navedenu boljku i poremećaj imali su konkretni ljudi koji su uredno prijavljivali nadležnima do čega ih je dovela upotreba njihovog medikamenta. Zato se često u uputstvima može pronaći formulacija “prijavljena su sljedeće pojave”. Za razliku od provjerenih podataka o štetnosti lijekova, apokaliptičke priče o cijepljenju svode se isključivo na propagandu. Na primer, prije neki dan sam na Facebooku pročitala: “Danas u Trogiru sahranjuju cijelu jednu ulicu, svi su jučer primili drugu dozu cjepiva, ali se o tome ništa ne smije reći, a komentari s društvenih mreža se brišu”.
Par dana nakon što sam pročitala ovu nevjerojatnu vijest, u City Centru sam srela kolegicu koja ima vikendicu na Čiovu koja mi je rekla kako se šokirala kada je pročitala laž o smrti cijele jedne ulice zbog cijepljenja. Trogir je mali grad, tamo poznajem mnogo ljudi, teško bi mi promaklo da je čitava ulica umrla u istom danu, iako nisu iste godine svi bili rođeni, nisu im isto tekli školski dani, niti su na iste svečanosti zajedno vođeni, ali jesu od iste bolesti svi cijepljeni. I svi umrli u istom danu. Pa da, zvučalo je nekako poznato, izgleda kako se neka neostvarena poetska duša razmaštala na društvenim mrežama, glumeći Desanku Maksimović. Sve antivax laži, onih koji su zadojeni ruskom propagandom, su slična, nijedan od argumenata koje bjesomučno navode gdje god stignu nije ni upola snažan i uvjerljiv kao najobičnije nabrajanje kontraindikacija u službenim uputstvima za upotrebu lijekova.
Proširenje područja borbe
Antivax kampanja krenula je istovremeno s antiLGBT kampanjom i jačanjem antidalmatske kampanje. Kao što se može vidjeti, antivakseri su opsjednuti cijepljenjem, pa od drveta ne vide šumu, ni od cjepiva – lijekove, odakle vreba prava opasnost. Pa ipak, treba odati počast onima koji se odbijaju cijepiti, pogotovo glasnoj revolucionarnoj podgrupi koja neprestano opanjkava cijepljenje preko svih dostupnih platformi. Pobunjenici su pokazali kako su za, hmmm, “svoja uvjerenja” spremni dati vlastiti život, živote svojih roditelja, djece, baka, djeda, supružnika, rodbine, prijatelja, kolega i svih koji se nađu u njihovoj blizini. Takva snaga vjere i, khmmm, “osobnik uvjerenja” preuzetih iz ruskih propagandističkih izvora odavno nije viđena na ovim prostorima.
Gotovo manijakalna usredotočenost na borbu protiv cijepljenja pomalo je kontraproduktivna, ali nadamo se kako su to tek dječje bolesti jedne (de)generacije. Neophodno je proširenje područja borbe, ukoliko antivakseri ozbiljno misle promijeniti ovaj posrnuli svijet ogrezao u zablude grešnog razuma, povjerenje u ovozemaljsku znanost i kojekakve lažne idole. Sljedeći korak je širenje fronta na rat protiv svih proizvoda pharmaco-mafije, prije svega lijekova. Potrebno je izbrisati sve tekovine civilizacije kako bismo se vratili u zlatno doba inkvizicije i ostalih pobožnih pokreta koji će nas dovesti do spaljivanja vještica i vjerovanje u vragove.
Postalo je nepodnošljivo živjeti u svijetu u kojem pjesnici nemaju nikakve šanse umrijeti od tuberkuloze u cvijetu mladosti, ostavljajući svoja djela po ladicama. Takođee, grozno je živjeti u svijetu u kojem ogromna većina novorođenčadi preživi, pa se zato i ne rađa mnogo djece. Šanse da čovjek stane na zahrđalu brokvu i potom umre od tetanusa, kako Bog zapovijeda, također su minimalne. Poštenu epidemiju kuge nismo vidjeli stoljećima, a ni guve više nema, što izraz “pir u doba kuge” čini sasvim besmislenim. Sve u svemu, životni vijek je toliko produžen da je stvoren višak vremena od nekih četrdesetak godina, pa su se pripadnici ljudskog roda naprosto primorani mukom dovijati kako bi popunili taj bonus-period. Nije lako ubiti orijašku količinu vremena, zato ga ljudi najčešće troše na razne gluposti. Neki na borbu protiv Dalmacije, neki na borbu protiv LGBTIQ+ populacije, a neki na borbu protiv vakcina sve u sklopu iste ruske politike u RH koju provodi Željka Markić i njena patološka ekipa u kojoj su i Kolakušić i Hasanbegović i Selak-Raspudić i ostali ekstremni fašisti.
Komentar