Apsurdistan - kolokvijalni naziv za Republiku Hrvatsku, nastao na ulicama Splita nakon parlamentarnih izbora 1990. godine, kada je Tuđmanovski režim počeo provoditi diktaturu i smišljati razne apsurdne zakone koji su bili ne samo u suprotnosti sa zdravim razumom, već i Ustavom Republike Hrvatske. Takvi zakoni omogućavali su enormno bogaćenje uskom krugu politički podobnih ljudi (oligarsi), dok su svi ostali građani naprosto postajali roblje politike koja ih je uvela prvo u rat, a kasnije i sveopće siromaštvo koje sve više galopira.
Apsurdistan je u biti predivna zemlja koja se proteže duž istočne obale Jadranskog mora i zadire na područje Dinarskih Alpa i Panonije u kojem žive većinom apsurdni ljudi tipičnog balkanskog razmišljanja i djelovanja. Površina mu je 56,542 km2, a broji oko 4,3 mil stanovnika (census 2011.), iako podaci MUP-a govore kako u toj državi živi preko 5 mil. ljudi. Povijest Apsurdistana seže i do 6000 godina prije Krista, a genskim istraživanjem potvrđeno je kako su Apsurdistanci pripadali skupini alanskih naroda s područja Beludžistana (današnji Iran). Možda baš s toga, iako zadnjih 1300 godina žive na području srednje i mediteranske europe 91% Apsurdistanaca, umjesto da sluša kvalitetan pop, rock, jazz i sl., slušaju nagoru „vrstu glazbe“ koja se kolokvijalno naziva Cajka.
Iako je, kroz dugo i teško ratno razdoblje, Apsurdistan izišao iz socijalističnog društvenog uređenja željan demokracije i blagostanja, uspostavilo se kako ni danas 24 godine nakon međunarodnog priznanja, u trenutcima punopravnog članstva u NATO-u i EU, u ovoj zemljici prošaranoj divnom obalom, velebnim planinama, prostranim ravnicama i ekstremno glupim ljudima, demokracija nije ni počela živjeti, a o blagostanju da i ne govorimo. Moramo naglasiti kako je Apsurdistan imao puno viši BDP per capita, a njegovi građani živjeli mnogo bolje, sretnije i zadovoljnije u sustavu kojeg su kriminalci, koji su došli na vlast 1990., tako zdušno odbacili, nego sada u danima neoliberalnog sustava koji bi bar teoretski trebao podignuti životni standard u post potrošačkom društvu. Kvazi novinari i korumpirani ekonomisti koji ližu dupe tim istim, još korumpiranijim, političarima se pravdaju na ekonomsku krizu koja je udarila na cijeli svijet i ne popušta u svome smrtonosnom stisku.
Dobro, možda je to zbilja tako iako nije (Recesija u RH započela je u jesen 2007., svjetska kriza u jesen 2008.), možda je svjetska ekonomska kriza zbilja učinila to da i ova država pati pod njenim nepopustljivim stiskom, no nije li apsurdno da je proizvodnost i životni standard, a samim time i BDP bio viši u ratnom razdoblju nego što je to bilo u trenucima prije ekonomske krize? Da ne govorimo o skoro 65% višem BDP-u prije izbora 1990.
Apsurdistan je isto tako jako vezan uz religiju. Tradicionalna crkva u ovoj zemlji je rimokatolička, koja u nekim dijelovima ove zemlje nije starija od 400 godina (Dalmacija), jer je sve do prije 400 godina u mnogim krajevima koegzistirao i paganizam koji je ugušen lažima, spletkama i prevarama od strane inkvizicije, od posljedica koje je samo u Splitu ubijeno više od 1700 ljudi. Paganizam kao miroljubiva religija koje se zasnivala na zdravim temeljima uvažavanja prirode i ekologije morao je popustiti pred općim naletom negativnog marketinga od strane RKC, te biti uništen spaljivanjem ljudi na lomači, uništavanjem udova u španjolskim čizmana, spaljivanjem i uništavanjem svetišta i svetih knjiga, te manipulacijom vjernika koji su pod psihičkim pritiskom od strane te iste RKC morali cinkavati, silovati, ubijati i krasti svoje sugrađane pagane, kako bi bili u božjoj milosti, bez obzira na 10 zapovijedi i 7 smrtnih grijeha.
Kada je narod gladan, tada je podložan raznim manipulacijama bilo od strane političara, novinara i ekonomista, bilo od strane crkvenih velikodostojnika koji su u neoliberalnom sustavu (u kojem bi trebala vrijediti storoga sekularizacija) našli za shodno izazivati demokratski izabranu vlast (Kukuriku koalicija 2011.-2016.) na dvoboj raznim izopačenim spletkama kojih se ne bi mogli dosjetiti ni najbolesniji američki scenaristi. Jedna od njih je i uplitanje crkve u javno školstvo, ali i referendumska peticija za promijenu ustava kojim bi se brak definirao kao doživotna zajednica muškarca i žene, huškanje na uništavanje dvojezičnih ploča od strane onih koji su takav zakon i donijeli, postavljanje šatora ispred Misnistarstva obrane i sl..
U apsurdnoj državi kao što je ova, peticiju da se brak definira kao zajednica muškarca i žene je potpisalo više žena nego muškaraca, iako prema samom prijedlogu definicije braka žene bi mnogo više patile od samih muškaraca. Sva sreća na providnosti LGBT udruga koje su shvatile kako bi takva definicija išla njima na štetu, dok ženske udruge kao i pravobraniteljica za jednakost spolova i stalno šute, neizjašnjavaju se o tome i ignoriraju cijelu situaciju, jer u njihovim glavama to je samo pitanje pedera i lezbi, a ne i njih.
U Apsurdistanu je moguće ono što nije moguće nigdje na svijetu.
Tako je u Apsurdistanu moguće da ljudi vjeruju kako se stranka Živi Zid zalaže za njihove interese, dok istovremeno dobija novac od HDZ-a za antikampanju na predsjedničkim i parlamentarnim izborima. Moguće je i to da postoje dokazi kako je Marijana Puljak, čelnica stranke Pametno, dobije novac za antikampanju od HDZ-a, da to zna i državno odvjetništo, ali nitko ne reagira.
U Apsurdistanu je moguće da na mjesto šefa države dođe osoba kojoj nedostaje 15.000 glasova, te da državno odvjetništvo na to ne reagiraju.
U Apsurdistanu je moguće i to da ljudi glasaju za one koji su ih uvukli u dva rata (Domovinski i rat s Muslimanima u BiH); dva puta doveli do ruba najtežeg siromaštva (1995.-1999. I 2007.-2011.); čiji članovi imaju više kaznenih prijava nego li svi Amerikanci kose zajedno; čiji je visoki dužnosnik u Vladi bez objašnjenja napustio svoj položaj i pobjegao u drugu državu, pa ga predstavnici vlasti pod rotirkama vraćali u Zagreb (Sanader)...
U Apsurdistanu je moguće i to da se u rujnu dogovori koalicija MOST-a i HDZ-a, a da članovi koalicije Hrvatska raste s tim istim MOST-om idu na pregovore o sastavljanju Vlade! Helloooo!?!?
U Apsurdistanu je, isto tako, moguće da premijer bude netko za koga nitko nikada nije čuo, osim: Karamarka, Petrova, Željke Markić, Ilčića, Paninića i njima slični.
U Apsurdistanu je moguće i to da od 20ak ministara njih čak 17 imaju kaznene prijave zbog zloporabe položaja i ovlasti.
U Aspurdistanu je moguće i to da su najmanje dva misnista pripadnici neoustaških pokreta.
U Apsurdistanu je moguće i to da je pripadnik neonacističke stranke potpredsjednik Sabora.
U Apsurdistanu je moguće i to da se protuzakonito smjene članovi Povjerenstva za medije, a da to blagoslove: Matija Babić (vlasnik portala index i PR Verlibora Sinčića, predsjednika stranke Živi zid).
U Apsurdistanu je moguće da se smjenjuje rukovodstvo Povjerenstva za neprofitne medije protivno svim mogućim zakonima.
U Apsurdistanu je moguće da šefa obavještajnih službi smjenjuje predsjednica države koje je ilegitimno na toj funkciji, bez konzultiranja s premijerom.
U Apsurdistanu je moguće da se van ikakvih ne dopušta da predstavnik najveće opozicijske stranke dobije mjesto predsjednika parlamentarnog odbora za sigurnost.
U Apsurdistanu je, kada njime vlada HDZ, moguće sve, samo ne razvoj demokracije i demokratskih odnosa.
Zašto ja, kao Dalmatinac i osoba koja živi preko bare, priča o ovome?
Odgovor je jednostavan: Zato što volim svoju Dalmaciju, i zato što želim da moja Dalmacija bude cjelovita, demokratska i prosperitetna regija unutar RH, a Dalmatinci sretni i zadovljni položajem u društvu.
Kako postiči da Dalmacija bude cjelovita, demokratska i prosperitetna regija, a Dalmatinci sretni i zadovljni?
To se može postići samo i isključivo političkim organiziranjem u političku stranku. Ta stranka mora biti programska (imati kvalitetan politički program i iz njega izvlačiti sektorske politike), a članstvo u njoj voljno volontirati u smislu poboljšanja društva, njegove demokratizacije, liberalizacije i otvorenosti. Jedina ozbiljna politička opcija koja se nameče u ovim trenucima za spas Dalmacije od pakla klerofašizma je Dalmatinski demokratski forum (DDF).
DDF ima kvalitetan politički program u kojem navodi jedanaest načela i devet sektora kojima želi uvesti kvalitetne promjene u dalmatinsko društvu, od regionalizacije i decentralizacije preko gospodarstva i radničkih prava do očuvanja i podizanja razine ljudskih prava i sloboda. DDF želi da ljudi u Dalmaciji prestanu zabijati glave u pijesak kao nojevi i počnu raditi na dobrobit sebe, svojih obitelji, svoje zgrade, svoga kvarta, svoje ulice, svog grada (sela, otoka) i na posljetku svoje Dalmacije. Samo tako Dalmacija se može očistiti od apsurdnih situacija u kojima se nalazi od 1990.
DDF je zamišljen kao stranka snažnih temelja, ali fleksibilnih postupanja prema unutra i vani (demokratsko načelo), sa organizacijom koju nameče Zakon o političkim strankama, no dovoljno fleksibilnima da se omogući sudjelovanje u radu i onima izvan stranke (druge stranke i nevladine organizacije) kojima za cilj imaju javni interes Dalmacije. DDF je zamišljen kao dalmatinski IDS, odnosno kao stranka koja će se snažno zalagati za pravo na svoje, a protiv apsurda u dalmatinskom i hrvatskom društvo. A sve to, jerbo volimo Dalmaciju.
Comments