Bagra i mutanti

Piše: Antonio Ivanišević

HDZ-ova bagra iz devedesetih i njihovi mutanti ponovo su u ofenzivi! Vidi se to ne samo po ubojstvima Dalmatina, već po smeću u koje sebe naziva medijima, vidi se po TV emisijama koje truju Republiku Hrvatsku.

Nikada i nisu silazili s javne scene, s realne vlasti – na sramotu onih koji su vodili Republiku Hrvatsku poslije izbora trećeg siječnja 2000. – pa i dalje zagađuje javni život. Ovih dana vidimo, kao i devedesetih, kako ne prezaju ni od čega. Tragedija je što to javnost, narkotizirana i anestezirana glupostima, situacija niti malo ne uznemirava.

Hajka na dalmatinske free-lance novinare još nije završena, a svjedoci smo novih. Na meti je novinarka Sondra Zebić. Usudila se – ona i njezina ekipa – novinarski se pozabaviti poslovanjem izvikanih nacionalnih svetinja, „Hajduka“ i „Dinama“. Što su upravljački komploti političara, „managera“, vođa navijačkih skupina – paramilitarnih huligana za prljave poslove – i kojekoga tko se mota oko nekontroliranog trošenja javnih sredstava, doživjeli kao blasfemiju. Kad je Sondrin „Reporter“ tek djelomično pokazao šta se sve krije u toj vlazi i mraku, klupske razmirice rivala trenutno su zaboravljene.

Odmah je počela zajednička hajka na Sondru i njezinu ekipu. Huškački tabloidi i fake televizije – svi veliki porezni dužnici – „promptno“ su stupili u akciju. Uostalom, zbog hajki i medijskog linča nepoćudnih su i osnovani. Tko je imao i ima želudac u tabloidima i na TV stanicama – perjanica je neonacistički fake news HRT – pratiti provlačenje Sondre Zebić kroz blato i postavljanje mete na njezino čelo, shvatit će zašto je Republika Hrvatske u ovakvom stanju. Bagra još uvijek odlučuje o našim životima. Na režimskim televizijama, gdje spada i „objektivni“ i „profesionalni“ N1, raspričali se Tuđmanovi jurišnici, nekadašnji ravnatelj ratnohuškačkog HRT-a Antun Vrdoljak ispred i nekadašnji gradonačelnik Splita, Onesin Cvitan. Dodatno ih huška voditelj bogate huškačke prakse, Domagoj Novokmet.

Ustremljenoj Jadranki Kosor ni hrvatska podružnica, luksemburške filijale američkog CNN-a, N1 s beskrupuloznim voditeljem nije bio dovoljan, pa je zatražio gostovanje na Nova TV, gdje je Sondra ispekla svoj novinarski zanat. I tu je demonstrirala bahatost i osjećaj premoći. Da iza nje ne stoje nekontrolirani centri moći, ne bi bila toliko bahata. Popljuvala je Novoj TV sve Sondrine tekstove koje je pisala za autonomiju, popljuvala je nastojanje kako bi se otkrila politička pozadina napada na Sondrinu kolegicu Liviju Marinni, popljuvala je istraživanje kriminala u samom vrhu Vlade Republike Hrvatske dok je Plenković uvodio ovu balkansku banana republičicu u eurozonu i Schengen.

Zašto joj smetaju nevedeni tekstovi, što je toliko žulja? Je li zato što je znala za sve kriminalne radnje dok je bila zamjenica premijera i premijerka ili zato što je i sama krala dok je bila na funkciji? Na našim TV nagledali smo se svega i svačega, ali ovakve bahatosti odavno ne.

Ni na lokalnim TV kadrovi i ideje iz devedesetih ne spavaju. U sveopćoj vulgarnoj croatizaciji Dalmacije – na štetu dalmatskog dostojanstva i samopoštovanja – gradska vlast se dosjetila jednu splitsku ulicu preimenovati u Bulevar pape Ivana Pavla II. Besposlen pop jariće krsti, kaže ona stara.

Dok se u potpunosti raspada komunalna infrastruktura i nastavlja hajdučija gradskih sredstava u javnim poduzećima, HDZ-ovi sateliti obućeni u ruko stranke Centar brinu kako još više nacionalno „obojati“ grad pod Marjanom. Brinu kako ga dedalmatizirati, kako mu oduzeti identitet. Svojevremeno su – dok su se još zvali Pametno – htjeli podići spomenik okorjelom antidalmatinu u centru grada. Htjeli su promijenili ime gradskog stadiona u „Miljenko“. Pokroatizirali su sve javnim institucijama i poduzećima što HDZ nije učinio. Kad ne znaju rješavati gradske probleme, daj plebisu nešto „domoljubno“. To ovdje uvijek prolazi.

Moguće preimenovanje Poljičke ulice u bulevar pape Ivana Pavla II. kritički je komentirao koordinator prodalmatinske inicijative DDF Vedran Bralić.

Zli papa koji je bio na čelu Vatikana u vrijeme najveće pandemije koju je čovječanstvo zapamtilo, govorim o pandemiji HIV-a/AIDS-a, koji je zabranjivao korištenje zaštite tijekom spolnog odnosa te je neizravno kriv za milijune umrlih od ove opake bolesti; koji je bio na čelu Vatikana u vrijeme najvećeg posrnuća Republike Hrvatske, u vrijeme sramnih ratova, brojnih ratnih zločina i etničkog čišćenja, od „patriota“ je za života proglašen za „hodajućeg sveca“. Novovjernicima koji se zaklinu u zlog papu nije smetalo što su po „hrvatskim zemljama“ – koje su pohodili crkveni velikodostojnici – stvarani logori za nehrvate, što su rušene tuđe crkve, što su protjerivani nehrvati s teritorija koje su viđene kao „hrvatske zemlje“, što su rušeni gradovi i ubijani ljudi. Kažu, papa je bio skroman čovjek, nije padao u vatru, krasila ga je blaga riječ.

Ne sumnjam kako je bio takav. Zapamtit ćemo ga po izreci „budimo ljudi, Hrvati nisu činili zločine“ koja je očarala novovjerne „patriote“. A konkretna djela? Gomila je dokumenata – pisanih i elektronskih – koja svjedoče o njegovom brižnom odnosu prema ratnim zločincima, politički i vojnim, kojima se poslije ratova sudilo i još uvijek sudi za najteže ratne zločine. Uključivši i genocid. Snosi li Vatikan i njegove sluge u RH imalo odgovornosti zbog toga, zbog te moralne kompromitacije? Nije valjda kako su političari, vojnici i ratni propagandisti, jedini krivci? Šta je radio Vatikan? Što ćemo s kompromitirajućom faktografijom dostupnom u arhivama svakog ozbiljnijeg TV studija? Što je papa uradio kako bi barem malo smirio ratne huškače iz HBK, poput na primjer kardinala Kuharića? A nije jedini. Je li to bilo svjedočenje vjere, riječju i djelom, ili ratno huškanje i grijeh?

Opravdanje kako se u teškim vremenima mora biti „uz svoj narod“ nije u duhu kršćanstva. Jer i narod opakom propagandom može biti zaveden na stranputicu. Kršćanski i svaki drugi humanistički duh je biti uz prognane i ponižene, svjedočiti moralne vrline, boriti se protiv nemorala i zla. Ako zlo dolazi iz svojih redova još više treba naglasiti duh vjere. Je li se HBK suočila sa svojom ulogom tijekom ratnih godina? Bilo bi to dragocjeno za HDK i za vjernike u Republici Hrvatskoj. O unutrašnjim raskolima u crkvi, o nemoralu, pedofiliji i razvratnom životu pojedinih svećenika, o skupim autima i posijanoj djeci, ne treba ni govoriti. U svemu tome ima odgovornosti onog tko je na vrhu crkve?

Stanje u društvu je takvo, da se to pitanje ne smije postaviti, a kamoli na njega pošteno odgovoriti. U slučaju pape Ivana Pavla II. manje je bitno je li mogao ili ne nositi s izazovima s kojima je bio suočen. Bio je na čelu crkve, pa ga već to ne oslobađa odgovornosti za ono što se događalo s crkvom. Iako je za razliku od mnogih papa vodio smiren isposnički život, prerano je izvikan za sveca. Za sveca je potrebno nešto više. Da je splitskim „patriotima“ na vlasti na umu istinski heroj po kojemu bi preimenovali Poljičku cestu, bio bi to izgubljeni i tek nedavno nađeni dalmatski pjesnik – Ricardo Tironni. Ali on je za njih izdajnik.

Na analitički kritički osvrt Vedrana Bralića o besmislenom preimenovanju splitske ulice, odmah je „reagirao“ jedan od dežurnih tabloida. Ističući na naslovnoj strani papa Ivana Pavla II kao napadnutog sveca, proustaški Hrvatski tjednik je pokrenuo hajku na DDF. Huškači naravno vole podmetanje i blaćenje ljudi. Koliko god bilo gnusno, klevetanje uvijek završi s govnima po glavi onih koji kleveću. Građani koji ne podliježu lažima lako mogu provjeriti što je tko radio tijekom godina ratne sramote. Uključujući i to što je radio Vatikan na čelu sa zlim papom. 

Za one koji su zaboravili, za one koji su bili mali, pa ne pamte i za one koji tada nisi bili ni rođeni, mnoštvo je dokumenata koji govore koga su svećenici primali i blagoslivljali. Uključujući i papu Ivana Pavla II.