Razgovarala: Sondra Zebić
Dalmacija može egzistirati samo na udruživanju i aktivizmu te realnoj socijaldemokraciji koja je svoj vrhunac u Zapadnoj Europi doživjela od II. sv. rata do kraja ‘70. godina XX. stoljeća.
Povodom najavljene fuzije s ‘DDF’-om telefonski samo razgovarali s voditeljem inicijative ‘Dalmatinski klub’ Zuáneom Orlandinijem, koji je potvrdio kako s 1. travnja prestaje postojati ta inicijativa.
Pozvali ste članove svoje facebook grupe neka počnu pratiti DDF, zbog toga što od 1. travnja inicijativa Dalmatinski klub prestaje postojati. Je li to neka zafrkancija ili je istina kako vaša inicijativa prestaje postojati?
-Situacija u Dalmaciji je previše ozbiljna kako bi se itko šalio s tim. Zbog rješavanja nagomilanih problema koja su se u Dalmaciji nakupila: od ratnih zločina, privatizacijske pljačke, besposlice, malih plaća, gaženje osnovnih ljudskih prava i sloboda – ne samo prema Dalmatinima, već i prema drugim građanima i kategorijama – negiranja dalmatske nacionalnosti, zabrana dalmatskog jezika, itd..., zbog čega se ljudi iz Dalmacije masovno iseljavanju nastala je inicijativa Dalmatinski klub. Shvatili smo kako ne možemo djelovati sami, već se treba udružiti s nekim. Programski i ljudski, DDF nam je najbliža, gotovo identična, opcija. DDF se isto kao i naša inicijativa formirala iz istih razloga, imamo iste poglede na rješavanje situacije u Dalmaciji, imamo iste ideološke i moralne vrijednosti te je logično kako ćemo se udružiti u zajedničku inicijativu ili možda neki drugi oblik udruživanja građana.
Koje su to ideološke i moralne vrijednosti koje dijelite s DDF-om?
-Prije svega radi se o pravnim vrijednostima koje se ogledaju kroz uspostavljanje pravne države i vladavinu prava; regionalizaciju i decentralizaciju RH, točnije njenu devoluciju; poštivanje osnovnih ljudskih prava i sloboda te širenje granica tih prava i sloboda; socijaldemokracija kao najbolje ekonomsko-socijalno-društveno uređenje koje je do sada egzistiralo na ovoj našoj zemaljskoj baloti. Kao što znamo pravna država je ono društvo koje se temelji na vladavini prava i zakona, dok je sama vladavina prava načelo prema kojem su svi dijelovi društva, a prije svega predstavnici vlasti u svome postupanju obvezni voditi isključivo zakonima. Za razliku od toga imamo kršenje zakona, prisvajanje ili odricanje ovlasti ovisno od situacije do situacije što Dalmaciju kao regiju i Republiku Hrvatsku kao državu dovodi u nezavidan položaj anarhičnih, mafijaških država.
Spomenuli ste socijaldemokraciju! Zar nije ljudima dosta nesposobnog SDP-a koji od smrti Ivice Račane samo tone sve dublje i dublje? Ili se varam?
-Vidite, netko se može deklarirati kao socijaldemokrat, a u stvarnosti biti neoliberalist. To je ono što se dogodilo s SDP-om. Već je sredinom ‘90. Ivica Račan i tadašnji SDP preuzeo neoliberalnu agendu i prestao biti socijaldemokratska stranka. Dolaskom Zorana Milanovića na čelo SDP-a ta stranka postaje klasično leglo neolibertarijanstva, koje se od HDZ-a, koji je također neoliberalna stranka, razlikuje po sitnim, beznačajnim detaljima. Kada je SDP rušio zakon o radu Jadranke Kosor činilo se kako osuđuju HDZ-ovu neoliberalnu agendu, no u stvari oni su dolaskom na vlast 2011. nastavili s istim. Naš koncept socijaldemokracije, odnosno koncept socijaldemokracije koju zagovara, još uvijek postojeći, Dalmatinski klub i DDF su koncepti pragmatične socijaldemokracije. Da ne idemo u detalje, pragmatična socijaldemokracija nije neoliberalna agenda kakvu zastupa SDP, već borba za svakog pojedinca na određenom prostoru prema luteranskom načelu da je društvo bogato onoliko koliko je bogat njen najsiromašniji član. Dakle, bez obzira koliko bogataša u Dalmaciji imamo, Dalmacija je izrazito siromašna jer određeni broj stanovnika kopa po smeću. Kako bi Dalmaciju učinili još bogatijom, potrebno ju je, kroz socijalne reforme, učiniti pogodnom za život cjelokupnog stanovništva, uspostaviti potpunu zaposlenost, podići mirovine i plaće, osigurati da njeni stanovnici imaju stabilna primanja te osigurati uvjete za samostalnost, a to se može dogoditi samo devolucijom RH (regionalizacija i decentralizacija na autonomne regije prema povijesnim granicama). Dalmaciji mora biti omogućeno da sama bira svoj ekonomsko-socijalni put.
Ne govori li slično i Katarina Peović iz ‘Radničke fronte’?
-Velika je razlika između Dalmatinskog kluba, odnosno DDF-a i ‘Radničke fronte’. ‘Radnička fronta’ je zagovaratelj Putinovog, ruskog, koncepta koji se naziva demokratski socijalizam, koncepta koji je najbogatiju državu Latinske Amerike – Venezuelu – u samo nekoliko godina bacio na koljena. Sada ti isti Rusi, koji su im nametnuli demokratski socijalizam traže povrat ogromnih zajmova s enormno visokim kamatama. A prijete im i invazijom ako se vrate dugove. Dakle, za provedbu koncepta demokratskog socijalizma, kojeg zagovara Katarina Peović, morate biti u potpunosti podložni Rusiji, državi koja je kroz povijest, posebno kroz drugu polovinu XX. stoljeća poznata kao država koja i ekonomski i vojno porobljava svoje ‘saveznike’, koji bi učinili sve da se odmaknu od njih. Vidimo sve što se događa oko Ukrajine zadnjih 7-8 godina, od oktroiranja predsjednika države – Viktor Yanukovich – preko prve agresije i protupravne aneksije Krima, do pripremanja nove invazije. Isto tako, znamo kako je ruska vojska u Moldovi još od 1991 i kako svo bogatstvo okupiranog dijela te države (Transnistrija) prisvaja sebi i odnosi u Moskvu. Slično je i s okupiranim dijelovima Gruzije i Armenije. Dakle, ako želimo uspostaviti normalno društveno uređenje u Dalmaciji moramo se odmaknuti od Rusije i prihvatiti se približavanju nordijskim državama kako po mentalitetu tako i po zakonskim propisima i njihovom primjenom na terenu. Pragmatična socijaldemokracija jedini je spas za Dalmaciju.
Spomenuli ste provedbu ljudskih prava i sloboda te širenje granica istih. Na što konkretno ciljate?
-Banalni primjer, prije nekih 8 godina bili smo svjedoci protuustavnog referenduma o braku kojeg je Ustavni sud dopustio suprotno Ustavu RH uz napomenu vlastima neka na neki drugačiji način osiguraju funkcioniranje zajedničkog života istospolnih zajednica. Tako je u Ustav ušla odredba kojom se zabranjuje istospolni brak, a Vlada RH i Sabor izglasali su Zakon o životnom partnerstvu. Dakle, Ustavni sud je prekršio Ustav RH kako bi dopustio neoklerofaši-nacističkoj organizaciji sramotnog naziva ‘U ime obitelji’ orgijanje po državi, pa samim time i po Dalmaciji. U svakoj normalnoj, demokratskoj državi, oni suci Ustavnog suda koji su glasali za ovakvo rješenje našli bi se pred parlamentarnom istražnom komisijom, njihove karijere bile bi uništene, a možda bi završili i u zatvoru. Na temelju ovog banalnog primjera možemo zaključiti kako je Republika Hrvatska država koja sasvim galantno i sasvim oštro krši osnovna ljudska prava i slobode. Pod ljudskim pravima i slobodama ne smatra se brak, ali tu su sloboda govora, sloboda udruživanja, sloboda izražavanja misli, sloboda općenja, sloboda tiska, sloboda tko zna čega još sve ne, isto tako i s pravima. Još jedan primjer, svi narodi koji žive u RH bit će upisani u tabularni izračun prilikom popisa stanovništva, isto tako je i s govornicima nekog jezika kojim taj narod govori u svojoj matičnoj državi. Činjenica, Dalmacija nije zasebna država – ona je rascjepkana na šest dijelova – no, nacionalnost njenih stanovnika se ne priznaje, a njen jezik zabranjen još 1939. Znači, RH je nedemokratska država u kojoj fašisti imaju veća prava od drugih. Kako se to ne bi više događalo, treba raditi na demokratizaciji države i regija, a to je proces koji se odvija dugo, dugo, dugo.
Što je s Hajdukom? Ljudi govore kako vi mrzite Hajduk i Torcidu?
- Priče za malu djecu. Ja ne mrzim ni Hajduk ni Torcidu, mrzim one koji kroz Torcidu prodaju nedovoljno obrazovanim ljudima fašio-nacističku agendu. Hajduk je splitski, dalmatinski klub nastao od ljudi pripadnika dalmatske nacionalnosti orijenitranih socijaldemokratski. I naziv kluba je ‘Haiduc’ [čit: aj’duk] što na dalmatskom znači: vojnik, bandit, razbojnik. Nije istina što je Smoje zapisao i kako je snimljeno u seriji ‘Velo misto’ da su osnivači kluba upali u ured i da im je činovnik rekao: ‘Što ste upali kao hajduci?’, već su oni naziv svog kluba odabrali tako da poziva na borbu protiv Beča i Rima, ali i Zagreba i Beograda, a za autonomiju Dalmacije. Na žalost, danas je to klub u kojem je cijela uprava pronacistički orijentirana. I Torcidu su osnovali ljudi koji su bili prodalmatinski i socijaldemokratski orijentirani, danas su njeni članovi za Veliku Hrvatsku. To dovoljno govori o svemu.
Spomenuli ste sada Miljenka Smoju. Mrzite li njega? Naime, kroz vaše govore, tekstove i objave može se steći dojam kako imate nešto protiv njega.
-Ne, nemam ništa ni protiv Miljenka Smoje. Kao i svaki drugi Splićanin imam protiv njegove revizije jezika i povijesti Splita i Dalmacije. Ako netko tko se naziva Splićaninom revidira povijest grada i mijenja njegov jezik, odnosno govor kako to neće raditi netko u Zagrebu, Osijeku ili Mostaru. Ljudi bi trebali znati činjenice, a za znati činjenice treba ući u arhive i biblioteke, istraživati i učiti, ne samo slušati što se govori. Npr., malo ljudi zna kako je zbog priče o Roku i Cicibeli, Smoje zamalo završio na sudu od obitelji Cicela. Nadalje, Smoje je bio taj koji je kroz natpise u ‘Slobodoj Dalmaciji’ agitirao za rušenje Bajamontijeve fontane. Smoje je pozdravio istjerivanje Dalmatina i Talijana iz Dalmacije, a pozdraviio doseljavanje Srba, Crnogoraca, Makedonaca i drugih exyu nacija. Dakle, nije to ništa osobno protiv Smoje, to je protv politike koju je on u svojim tekstovima zagovarao.
Za kraj, recite mi je li moguće i ako jest kako, obzirom na protok vremena, demografske i druge promjene, siromaštvo, puštanje korijena ekstremnog nacizma i ostalo, popraviti ovo sumorno stanje u Dalmaciji?
- Sve se da popraviti, no pitanje s kojim efektom. Nadam se kako još uvijek nije kasno da se građani naše divne regije osvijeste i shvate kako se isključivo udruživanjem u zajedničku organizaciju, ja predlažem DDF, stvari mogu dovesti u red. Dosta je stvari za riješiti, od neonacizma koji hara po njoj, preko ekonomsko-socijalnih problema i ljudskih prava i sloboda do ekoloških problema itd. Da bi se stvari riješile na zadovoljavajući način potrebno je udružiti se u DDF i svojim aktivizmom te razvojem socijaldemokratske svijesti dovesti do postupne promjene stanja u društvu. Mi ovdje ne pričamo o dolasku na vlast, već o promjenama u društvu, a promjene u društvu nastaju kada svatko od nas počne mijenjati svoj mentalni sklop i shvati gdje griješi i mijenjati sebe za opće dobro. Ovo se ne sviđa neoliberalnoj agendi niti njenih provoditeljima. Takvima odgovara kaos u društvu, jer u uređenim društvima oni ne bi mogli ostvarivati ekstraprofite.
Zašto baš DDF? Po čemu se ta inicijativa razlikuje od svih ostalih?
- Zato što je DDF jedina opcija koja se istinski, stvarno zalaže za promjene stanja u dalmatinskom društvu, jer je jedina opcija koja želi svim građanima Dalmacije bolji i kvalitetniji život od ovoga kojeg sada žive. Žele razvijenu, prosperitetnu, naprednu Dalmaciju, a istovremeno vratiti njen pogled prema Mediteranu, vratiti njenu tradiciju, običaje, jezik; zaštititi njenu kulturno-povijesnu, prirodnu i drugu baštinu od bjesomučnog razaranja i prisvajanja. DDF je jedina opcija, jedina inicijativa koje se iskreno, bez fige u džepu, zalaže za Dalmaciju i sve njene građane. Uz to, DDF već godinama radi na tome i postigao je određene, doduše ne baš jako vidljive, rezultate. Pa i zato što su pretukli jednog od koordinatora inicijative; zato što su iskreni i pošteni.
Comments