Dalmacija nema društvo. Ako je društvo socijalna cjelina, koherentna, uravnotežena, onda mi to zaista nemamo.
"To je skupina od 700 - 800.000 ljudi koja je popucala po svim šavovima”, ocjenjuje predsjednik Dalmatinskog kluba Zuane Orlandini za Autonomiju sliku dalmatinskog društva.
Vlast u RH, inteligencija i vjerske zajednice nemaju osjećaja za moderno vrijeme.
“Inteligencija je servilna, pragmatski postavljena, gleda svoju korist, služi, također, poput vjerskih zajednica malim bogovima na zemlji, nalaze opravdanja za sveopću propast privrede, ekonomije, društva i pokušava učiniti sve da oni ostanu tamo gdje im nije mjesto. A nije im mjesto na vlasti na kojoj su već trideset godina, jer to kažu rezultati njihovog rada, koji je naopak, i njihovog nerada koji je apsolutan”, uvjeren je Orlandini.
Orlandini kaže da građani Dalmacije kao ustavni nositelji vlasti u RH imaju pravo na reklamaciju, ali oni to ne razumiju. Na žalost, stanovnici Dalmacije misle da se proizvod nije pokvario i da ne treba na servis.
“Proizvod, dakle, nije zadovoljio, izvolite, zamijenite proizvod. Imaš pravo dobiti potpuno novi proizvod, ako je onaj koji koristiš došao s tvorničkom greškom i ako si grešku primijetio u jamstvenom roku. Jamstveni rok za funkcioniranje društva počinje danom proglašenja neovisnosti i traje sve dok se neovisnost i suverenost na ovaj ili onaj način ne krahira“, zaključuje Orlandini.
U državi koju je nekadašnja prva dama SADa, Hilary Clinton, hvalila da ima najbolji zdravstveni sustav na svijetu, ono je pred kolapsom zbog pandemije COVID-19, kako se nerijetko može čuti od resornog ministra. No, i prije pandemije je bio narušen, na što su više puta upozoravali zdravstveni djelatnici iz svih dijelova države.
„RH ima jedinstveni zdravstveni sustav koji je nefunkcionalan u onom smislu u odnosu na sustav koji je bio do devedesetih godina, koji je imao organizaciju i subordinaciju od vrha pa do zadnjeg uposlenika u zdravstvu“, ocjenjuje za Autonomiju doktorica opće prakse Ilonka Kasalo.
Naglašava kako je posebno loša bila privatizacija ordinacija nekadašnjih domova zdravlja, koja je dovela do toga da se umjesto liječenja u primarnoj i sekundarnoj zdravstvenoj zaštiti svi ljudi šalju na specijalističke preglede i liječenje u onu tercijalnu – u bolnice. Bolnice su preopterećene što dovodi do pucanja sustava, te se na taj način primorava građane, koji najčešće nemaju sredstava ni za prehraniti se, da traže pomoć u preskupim privatnim poliklinikama i bolnicama.
„Prvenstveno treba jačati primarnu zdravstvenu zaštitu, specijalističko-konsultativne službe i razvoj stacionarnih kapaciteta u primarnoj i sekundarnoj zaštiti. U Velikoj Britaniji preko 85% građana uspješno se liječi u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. U socijalističkoj Hrvatskoj taj je postotak dosezao do 88%. 10% se liječilo u sekundarnoj zdravstvenoj zaštiti, a tek 2% u bolnicama. Veliki segment privatne prakse se razvio do te mjere da su neke privatne prakse prevazišle kvalitetu usluga koje pružaju javne ustanove, stoga je neophodno integrirati i privatnu praksu.“, smatra Kasalo.
Određeni pomaci u hrvatskom zdravstvenom sustavu mogu se očekivati transformacijom fondova i ujedinjavanjem cjelokupne organizacije u jedinstvenu regionaliziranu i decentraliziranu cjelinu, kaže nam naša liječnica, ali naglašava kako se poboljšanja mogu dogoditi tek promjenom političke vlasti.
„Nažalost, sadašnja situacija je takva da je Zagreb preuzeo vodeću ulogu unutar zdravstvenog sustava koji nerijetko diktira kako će se zdravstvo postavljati i to daje negativne rezultate“, zaključuje dr. Kasalo.
Obrazovni sustav također je centraliziran do granica ludila.
To je samo jedan u nizu problema u sustavu obrazovanja, a brojni su oni koji se mogu podvesti pod diskriminaciju. Tako se učenici iz Dalmacije, koji na nacionalnom nivu postižu daleko bolje rezultate od učenika iz drugih dijelova RH, ne šalju na međunarodna natjecanja o trošku ministarstva. Ako učenik iz Dalmacije želi ići na međunarodno natjecanje, to mora sam platiti.
PISA test za 2019.godinu dao je do znanja da je svaki drugi učenik funkcionalno nepismen, čime se RH našla na 40. mjestu od 79 država u kojima je provedeno ovo najveće svjetsko istraživanje u obrazovanju. To je jasan dokaz kako je mnogo toga u obrazovnom sustavu loše.
Profesorica hrvatskog jezika i književnosti Snježana Krešić kaže kako obrazovanjem u RH upravlja crkva i profašističke stranke koje neće bez velike muke i sile to prepustiti bilo kome drugom.
I profesorica Krešić navodi ekstremnu centralizaciju svega i svačega, pa tako i u obrazovnom sustavu kao glavni problem.
„To nije odgoj i priprema mladih ljudi da postanu sposobni, obaviješteni, angažirani, hrabri i odgovorni s razvijenim vještinama i kompetencijama da kroz demokratske procese uređuju svoju zajednicu i društvo, nego poslušnici“, kaže nam Krešić.
Navodi kako se obrazovanje u RH odavno pretvorilo u činjenicu da je obrazovanje za „tržište radne snage“, što god tržište radne snage značilo, te da se krije iza nekompetitivnosti, a u stvari mu je cilj da odgoji što veći broj birača antidalmatinskih, ali proustaških.
„Nažalost uspijeva se u tome da na svakim izborima među glasačima novih generacija bude onih koji će glasati da se ništa ne mijenja, čak i da bude lošije, s opravdanjem da je praktično sve već u ovoj državi postignuto time što je ona ekstremno centralizirana i što unutar nje vladaju neke bezočne elite“, smatra Krešić.
„Da bi se RH primakla obrazovnim standardima EU prvi korak bi trebala biti politička volja da se to učini“, kaže nam Krešić te objašnjava kako je od međunarodnih organizacija koje se bave obrazovanjem očekivala više.
„Jedno vrijeme sam se naivno uzdala da bi međunarodne organizacije koje ovdje troše ogroman novac na obrazovanje i unapređenje obrazovanja možda mogle izvršiti pritiske, čak nametnuti sankcije, da privole Vladu da počne poštovati rezolucije, deklaracije, međunarodne sporazume, sve ono čime su prava djece u svijetu zaštićena, pa da onda i naša djeca ovdje uživaju ista prava, ali jako sam se razočarala“, kaže profesorica Snježana Krešić.
Zdravo društvo, njegovo zdravstvo i obrazovanje, počiva na zdravoj ekonomiji i razvoju privrede. No, ako je prema izvješću Europske Komisije korupcija 'rak rana' u zemljama Zapadnog Balkana, a za RH se navodi da je 'korupcija i dalje rasprostranjena i direktno utječe na svakodnevni život građana', kako onda očekivati ekonomski napredak.
Pljačkaška privatizacija, užasna retorika i kleptokratija, te socijalno raslojavanje, karakteriziraju ekonomsku sliku dalmatinskog društva, navodi za Autonomiju ekonomistica Tina Znaor.
„Užasna retorika gora čak i od one iz ’96 godine doprinosi još većoj nesigurnost, nestabilnosti i nepoverenju u ekonomske institucije“, kaže Znaor.
Naglašava da uz takvu retoriku, bez obzira 'na kojekakve reformske agende, buldožere, reformske agende 2, pisma namjere', kako su se zvali ekonomski projekti u posljednjih 25 godina, ništa se nije moglo ispuniti, te objašnjava kako se sve pogoršalo 2007. godine.
„Nakon izlaska iz međunarodne izolacije i naglog ekonomskog buma nakon demokratskih promjena 2000. godine, stagnacija, kočenje i kriziranje posebno se pogoršalo dolaskom Ive Sanadera na vlast 2003. godine i tom užasnom retorikom. Pljačke, nove privatizacije i sve što je događalo do dolaska Zorana Milanovića na vlast, koji se trebao boriti ne samo s međunarodnom financijskom krizom već i s čišćenjem Hrvatske od samovlje banaka. I Milanović je to radio uspješno, no dogodili su se izbori 2015., dogodio se MOST i RH više nije imala zdrav odnos političkih snaga niti mogućnost da ekonomija progovori“, ocjenjuje Znaor.
Smatra također kako se, uz lošu statistiku, nakaradno postavljena i nekoordinirana ekonomska rješenja, strašno snaći u Republici Hrvatskoj. Problem RH nije kompliciran porezni sustav – svaka država ima kompliciran porezni sustav – već nebriga vlasti za radnike. Vi i u razvijenim liberalnim ekonomijama imate brigu vlasti za radnike. Francuska je tu eklatantni primjer: radnika u Francuskoj gazda NE SMIJE zvati izvan radnog vremena; radnik u Francuskoj radi 6 sati dnevno i još ima sat vremena pauze; francuskom radniku plaća ne smije kasniti dulje od 6 sati; francuski radnik zaštićen kao lički medvjed te ne smije dobiti otkaz bez valjanog pismenog razloga. U RH radnici nisu zaštićeni nikako, radnike ne štite čak ni sindikati koji su parapolitičko tijelo, ne tijelo kojim se pomaže radnicima, a politički motivirana statistika i dalje šminka stvarnost i uvjerava građane da su siti i onda kad su gladni.
Navodi kako RH još nije i pitanje hoće li ikada dostići predratnu stopu BDPa per capita, što kako kaže, pokazuje da sve one silne reforme, sve ono što su bila politički nametnuta rješenja, plod kriminalnog uma.
Ekonomija je i prije pandemije počela stagnirati, te je RH počela ulaziti u još jednu recesiju već u studenom 2019., a kao primjer navodi kako je prošle godine pad industrijske proizvodnje bio 7,5%. Lani u rujnu DDF je pisao ministrima da RH u 2020. očekuje duboka recesija. Dakle, ova kriza nije izazvana pandemijom coronavirusa, već nesposobnošću i nebrigom Vlade RH.
„Što valja činiti, to svi znamo, a znaju i oni koji su radili analizu, ali je nikad nisu javno objavili. Najveći rast pa i razvoj, jer ovde rast ne znači razvoj u uvjetima užasne korupcije i kleptokracije, imali smo u periodu regionalizacije i decentralizacije, od 1963. do 1990.“, zaključuje Znaor i nastavlja, „Za RH bi bilo najbolje da se ponovno regionalizira i decentralizira. Sve ostalo vodi je u propast.“
U podijeljenom, siromašnom društvu ispaštaju građani.
“Mislim da je to neko društvo koje uopće nije primjereno življenju čovjeka. Puno je toga što vrijeđa, prvenstveno odnos prema građanima Dalmacije. Mi smo loši ljudi. Sve je to pokazalo vrijeme”, komentirao je društvo u Dalmaciji Zuane Orlandini.
Kreiraju li građani Dalmacije, na izborima, takvu političku mrežu koja je usmjerena protiv njih samih i kako to da su toliko nezadovoljni, a izborni rezultati neprestano pokazuju ponavljanje istih rezultata?
“Ponavlja se prvenstveno jer građani Dalmacije ne shvaćaju da se moraju uključiti u političke procese umjesto da po cijele dane lajkaju glupe objave na društvenim mrežama. Stanovnici Dalmacije su prvenstveno sami krivi za sve ono što im se događa, pa tek onda ide politička vlast koja drma iz Zagreba, ali i zahvaljujući metodi izbornog inžinjeringa. Nemoguće je, logički, moralno, kako god pogledate, da biraju upravo one koji su ih doveli tu, da su sa najmanjom kupovnom moći u Europi”, kaže Orlandini.
Naglašava kako je Dalmacija bogata zemlja siromašnih građana’ i objašnjava taj apsurd.
“Tako što je naše siromaštvo proizvedeno političkom lijenošću, pljačkom, otimačinom, izbornim inžinjeringom. Sve je prevara, kud god pogledate. Izborni rezultati nisu zbir glasova građana nego zbir izbornog inžinjeringa”, zaključuje.
Commentaires