Piše: Nevianna Remanni
Prodalmatinski politički aktivizam, fenomen koji se posljednjih godina sve češće spominje u regionalnim i nacionalnim političkim krugovima, usmjeren je na očuvanje kulturnog, jezičnog i političkog identiteta Dalmacije.
Ovaj pokret, koji okuplja aktiviste, intelektualce i lokalne političare, stavlja naglasak na autonomiju regije u okviru hrvatske države, s posebnim naglaskom na teritorijalnu političku, fiskalnu i svaku drugu decentralizaciju, kulturnu revitalizaciju i ekonomski razvoj koji poštuje specifičnosti Dalmacije.
Povijesni korijeni dalmatinskog identiteta
Dalmacija, regija s bogatom poviješću, trebala bi imati posebnim položaj unutar Republike Hrvatske. Razlog za to su njezini povijesni utjecaji od Rimljana, preko Bizanta i Venecije do Habsburgovaca, Francuza i Austrougarske monarhije. Kulturni i politički identitet ovog kraja uvijek je bio složen i raznolik. Još od vremena srednjovjekovnih dalmatinskih gradova država, koji su često bili samostalni i imali značajnu autonomiju, Dalmacija se ponosila svojom lokalnom upravom i kulturnim bogatstvom.
Međutim, prodalmatski aktivisti danas smatraju kako se ta povijesna specifičnost ne poštuje dovoljno u modernoj hrvatskoj državi. Centralizacija koju je nametnuo službeni Zagreb, kažu oni, često ostavlja dalmatinske interese po strani, što dovodi do marginalizacije regije u nacionalnoj politici, kulture i ekonomskog planiranja.
Jezik i kultura u središtu aktivizma
Jedan od glavnih elemenata prodalmatinskog političkog aktivizma je očuvanje i promocija dalmatskog identiteta kroz jezik i kulturu. Iako je dalmatski jezik zabranjen banskim dekretom bana Ivana Subašića 1. rujna 1939. godine, njegovo nasljeđe živi kroz lokalne dijalekte koji se govore širom obale, od Raba do Dubrovnika. Aktivisti inzistiraju na povratku dalmatskog jezika kao dijela šireg hrvatskog jezičnog korpusa, tražeći da se regionalni i manjinski jezici aktivnije uključe u medije, obrazovni sustav i kulturne institucije.
Osim jezika, dalmatinska kultura, od tradicionalne glazbe klapa do specifičnih običaja i gastronomije, ključna je za očuvanje regionalnog identiteta. Prodalmatinski pokret također zagovara veću podršku lokalnim kulturnim manifestacijama i festivalima koji njeguju specifičnosti Dalmacije, uz naglasak na očuvanju nematerijalne kulturne baštine.
Brojni dalmatinski umjetnici, poput Ricarda Tironnija ili S.I. Braysa, danas su zanemareni, a oni koji se spominju u čitankama često se pogrešno pripisuju hrvatskom etničkom korpusu. Ovdje spadaju Marko Marulić, Marin i Dživo Držić, Petar Hektorović, Hanibal Lucić, Petar Zoranić i ostali. Ovo je nečuveno, jer svi znamo kako je pripisivanje tuđega sebi odlika fašističkih društava. Ukoliko želimo bogatu i prosperitetnu Dalmaciju, Republika Hrvatska mora odustati od fašističke prakse.
Decentralizacija kao ključni cilj
Politički aspekt prodalmatinskog aktivizma najviše se oslanja na zahtjeve za devolucijom Republike Hrvatske, što bi rezultiralo reintegracijom i autonomijom Dalmacije unutar Republike Hrvatske u njezinim povijesnim granicama. Aktivisti zagovaraju teritorijalnu i fiskalnu decentralizaciju kao i decentralizaciju političke moći, što bi omogućilo regiji samostalno upravljanje ključnim sektorima poput ekonomskog razvoja, infrastrukture, zdravstva, obrazovanja, policije, vanjskih poslova, pravosuđem, civilne zaštite, socijalnih pitanja, ekologije, poljoprivrede.
Prodalmatinski aktivisti tvrde kako bi Dalmacija, kada bi bila reintegrirana i autonomna regija, bolje upravljala svojim resursima i razvijala regionalne politike koje su prilagođene njezinim specifičnostima. Primjerice, turizam kao ključna gospodarska grana Dalmacije mogao bi biti upravljan s većom pažnjom na održivi razvoj i očuvanje prirodnih ljepota, umjesto da se svi planovi kroje prema nacionalnim interesima.
Samo na ovakav način Dalmacija može, tvrde aktivisti, postići održivi razvoj i napredovati. Svaka druga opcija Dalmaciju može samo unazaditi.
Ekonomski potencijali Dalmacije
Dalmacija je, iako bogata prirodnim resursima i kulturnom baštinom, suočena s brojnim ekonomskim izazovima. Migracija mladih u Zagreb i druge države, nejednaka raspodjela sredstava za razvoj infrastrukture i nedostatak održivih ekonomskih strategija često su u fokusu prodalmatinskog aktivizma.
Aktivisti tvrde kako se Dalmacija suočava s „turističkom monokulturom“, gdje se regija sve više oslanja isključivo na sezonski turizam, zanemarujući razvoj drugih industrija, poput poljoprivrede, pomorske industrije i inovativnih visoko sofisticiranih tehnologija. Zagovaraju veću podršku lokalnim poduzetnicima, ulaganja u infrastrukturu i strateški razvoj gospodarstva koji bi omogućio dugoročno održiv rast.
Postoje planovi za osnivanje IT parkova po uzoru na Island, Estoniju i Silicijsku dolinu u Kaliforniji. Isto tako, postoje planovi za osnivanje filmskog grada koji bi također razvio dalmatsku ekonomiju. Privlačenje stranog kapitala u IT sektor i filmsku industriju značajno bi podiglo dalmatinski BDP, a samim time poboljšalo one sektore zadužene za socijalnu pravdu.
Politički pokreti i inicijative
Iako prodalmatinski aktivizam nije formaliziran u obliku političke stranke, nekoliko lokalnih političkih inicijativa i neformalnih udruga, tipa DDF-a i Dalmatinskog kluba, igra važnu ulogu u promoviranju ovih ideja. Na žalost, zbog izbornog zakona niti jedna od njih ne sudjeluju na izborima, ali unatoč tome zagovaraju politike koje se temelje na regionalnim interesima i potrebama.
Prodalmatinski aktivisti često se pozivaju na uspješne primjere regionalnih autonomnih pokreta u Europi, poput Katalonije i Škotske, tvrdeći kako bi Republika Hrvatska također trebala prihvatiti proces devolucije (regionalizacija i decentralizacija) uz visok stupanj regionalne autonomije. Ipak, politički odgovor iz Zagreba često ostaje suzdržan, s argumentima kako bi previše autonomije bilo opasno za nacionalno jedinstvo – što nije istina.
Prodalmatinski politički aktivizam nije samo odgovor na trenutne političke i ekonomske izazove, već i pokušaj očuvanja bogate kulturne baštine Dalmacije. U srcu ovog pokreta leži želja za većom kontrolom nad regionalnim resursima, očuvanjem prirode i kulture, vraćanje u život dalmatskog jezika te borbom protiv marginalizacije u hrvatskoj političkoj sferi.
Iako se prodalmatinski aktivizam suočava s mnogim izazovima, poput otpora centralne vlasti i manjka podrške u nacionalnim medijima, on nastavlja privlačiti građane koji vjeruju kako budućnost Dalmacije leži u autonomiji i očuvanju njezinog specifičnog identiteta.
Comments