Bralić: Politika treba biti bavljenje općim dobrom

Razgovarala: Livia Marini

Javna poduzeća ne postoje kako bi ostvarila dobit, nego da ostvaruju javni interes. Važno je da komunalne usluge budu u javnim rukama i pod demokratskom kontrolom. Budemo li imali javni prijevoz koji je brži, češći, jeftiniji, kvalitetniji i pouzdaniji, više će ga građana koristiti.

Nužna nam je i aktivna stambena politika koja trenutno ne postoji. Gradovi su bitni politički akteri, u njima je ekološkim, demokratskim i tehnološkim inovacijama puno lakše eksperimentirati nego na nacionalnim razinama", priča nam Vedran Bralić, jedan od koordinatora DDFa za Split.

Tomislav Tomašević iza sebe ima gotovo 30 godina borbe za javni interes, isto onoliko godina koliko je. Nakon raznih aktivističkih borbi za javna dobra, mlade i zaštitu okoliša, shvatio je da je nužno borbu voditi i u institucijama te se počeo baviti politikom i, kako i sam navodi, od tada više ništa nije isto.

Danas, dok se užežin lokalnih izbora HDZovi mafijaši glođu između sebe DDF ima realne šanse ponuditi Splitu, ali i Dalmaciji jednu sasvim drugačiju politiku. Politiku u kojoj se prepoznaje dalmatinska tradicija, kultura i identitet u spoju s modernim ekonomskim, socijalnim i mentalnim shvaćanjima. O tome koji su najveći problemi s kojima građani i građanke Splita svakodnevno žive te kako ih riješiti, porazgovarali smo s Vedranom Bralićem.

Najveći dio svojeg života proveli ste baveći se određenim vrstama aktivizma. Sjećate li se trenutka kad ste se odlučili politički aktivirati? Odlučio sam se politički aktivirati pred ljeto 2008. godine zajedno s nekim kolegama aktivistima i aktivistikinjama, ali i ljudima koji uspješno djeluju za opće dobro u raznim sektorima, od znanosti do ekonomije. Oformili smo političku inicijativu DFF i pritom nismo bili oni koji su razočarani izašli iz neke drugepolitičke opcije te napravili novu stranku. Gotovo svim članovima inicijative bilo je to prvi put da su u nekoj političkoj opciji. Svih tih godina, čak i desetljeća, frustriralo nas je da nije bilo aktera u političkoj areni koji bi reprezentirali ono za što se zalažemo i koji bi to onda gurali kroz institucije. Nakon dugog čekanja da se taj akter pojavi, odlučili smo da smo to mi.

Ako želimo vidjeti veće promjene, je li nužno da se što više građana uključi u DDF?

Bavljenje politikom bi trebalo biti bavljenje općim dobrom. Shvatili smo koliko je bitno da postoje takvi akteri u politici. To ne znači da se svi građani Dalmacije trebaju baviti politikom, ali je jako bitno da što više njih se priključi DDFu. Zasigurno je mnogo lakše baviti se tememama koje su DDFu zanimljive kroz institucije, nego izvana.

U Splitu i drugim dijelovima Dalmacije događa se svašta pogotovo kroz klijentelističko-korupcijske rabote, a najčešće izmjenama GUPa. Obustave izmjena GUP-a teško je moguća kada se radi samo o pritisku udruga i građana, stoga bi trebali građani Dalmacije postati članovi DDFa, te kroz sjednice gradskih tijela blokirati koruptivno-klijentelističke rabote. Isto tako, DDF treba preko udruga i civilnog društva rješavati goruće probleme gradova i cijele Dalmacije.

Riječ je o sinergiji. Udrugama je teže voditi kampanje jer nemaju zastupnike u lokalnim tijelima. Stoga trebamo u što većem broju iz svih krajeva Dalmacije, ne samo iz Splita ili Zadra ući u DDF, doći u poziciju ući u gradsku skupštinu te u suradnji s udrugama boriti protiv koruptivnog modela upravljanja i možemo na svakom odboru smisleno argumentirati, reprezentirati stavove građana, ulaziti u replike i demantirati štetne narative koji se spominju za vrijeme sjednica Gradske skupštine.

Koje bi bile prednosti takvog, unutarsistemskog, djelovanja, a koji neki od nedostataka?

Uz već navedene prednosti, kada se DDF transformira iz inicijative u političku stranku imat ćemo mnogo više medijskog prostora od sadašnjeg. Samo da pojasnim DDF trenutno nema niti sekundu medijkog prostora, jer vlastnici medija (prvenstveno tu mislim na HDZ) vrše medijsku diktaturu i ne dopuštaju da se drugačije mišljenje, osim onog standardnog čuje. DDF se oglašava isključivo na facebooku, twitteru, nešto malo na instagramu, uskoro i na youtubeu, ali treba mu medijski prostor za kritiku problema i predlaganje alternativa. Nedostatak unutarsistemskog djelovanja je nužnost u prihvaćanju određenih pravila igre. Pokušavaš mijenjati institucije, ali dok se držiš pravila tih institucija. Kao da letiš na raketi i popravljaš je u isto vrijeme.

Za što se konkretno DDF zalaže? Pitam jer se često može čuti žestoka kritika, da ne kažem zlobno ogovaranje, na vaš račun.

Ljudi nisu upućeni u ono za što se DDF zalaže i iz toga proizlazi čitav niz neopravdanih kritika bez realne argumentacije. DDF se zalaže za regionalizaciju i decentralizaciju, točnije za devoluciju, RH kroz načelo subsidijarnosti i to je osnovna zamjerka naših kritičara. No, većina građana RH ne poznaje značenje izraza devolucija i često je pogrešno zamjenjuju s izrazom disolucija. Devolucija je u upravnoj doktrini istoznačnica za političku decentralizaciju u kontekstu stjecanja zakonodavne autonomije regijama u njihovim povijesnim granicama. To je osnovni cilj DDFa. Ostali ciljevi su vezani za pojedine programske sektore, no ne smijemo zaboraviti da je najvažnije načelo kojem se DDF drži je politika čistih ruku i antifašizam.

Dalmacija je jaka utvrda HDZa. Kako mislite demontirati HDZovu strukturu i preuzeti kontrolu koju sada imaju lokalni moćnici? SDP nije to uspio, kako ćete vi?

Prvo i osnovno, Dalmacija nije HDZova utvrda. Ako proanalizirate rezultate zadnjih izbora vidjet ćete da skoro 60% glasača u Dalmaciji nisu izašli na izbore, jer nisu imali za koga dati svoj glas. Od ovih 40% koji su izašli na izbore, njih 30ak% dalo je svoj glas za HDZ. U konačnom zbiru, HDZ je osvoio samo 12% glasova svih birača u Dalmaciji.

HDZ je, kako dvije presude u sporovima za korupciju kaže, organizirana kriminalna skupina. E sad, lako bi bilo da HDZ ima samo jednu glavu. No, nije. To je kao glava Meduze Gorgone koja je umjesto kose imala na tisuće otrovnih zmija. No nadamo se ako Meduzu skratimo za glavu da će se lakše disat u Dalmaciji. Tako će hobotnica teško funkcionirati. Zasigurno će potrajati čišćenje pipaka. Sve ovisi o HDZu i kako je sustav posložen. Kad ta kriminalna organizacija padne, raspast će se i sustav. To naravno ne znači da će se raspasti sam od sebe i da ga neće trebati čistiti iznutra.

A što se tiče SDPa, to ne želim ni komentirati. Reći ću samo da je Ivica Račan otvorio šampanjac kada je ruknula bomba u prostorijama Dalmatinske Akcije.

Problematičnih primjera HDZove politke u Dalmaciji je mnogo. Na primjeru odlaganja otpada vidjeli smo kako može doći do istovremenog poskupljenja i loše kvalitete komunalnih usluga kad nekoliko privatnih tvrtki preuzme monopol. Zašto je nužno da gradska poduzeća obavljaju komunalne usluge u gradu?

Važno je da komunalne usluge budu u javnim rukama i da su pod demokratskom kontrolom. Istraživanja pokazuju da velik broj europskih gradova koji su u posljednja tri desetljeća privatizirali svoje komunalne usluge, sada ih vraća u javne ruke, jer su privatna poduzeća podinvestirala u infrastrukturu kako bi maksimizirala profit. Česti su i primjeri europskih gradova u kojima je došlo do istovrmenog pogoršanja kvalitete i povećavanja troškova komunalnih usluga nakon privatizacije.

Kad je riječ o goospodarenju otpadom, u Dalmaciji imamo samo nekoliko poduzeća koja posluju s lokalnom samoupravom vezano za zbrinjavanje određenih vrsta otpada kao što je plastika i glomazni otpad pa kad se raspisuje javni natječaj, samo oni daju ponudu, a ako samo oni daju ponudu, onda mogu i diktirati cijene kakve žele. Sad zamislite da je takva situacija s odvozom miješanog komunalnog otpada i da umjesto Čistoće to radi privatno poduzeće koje može dirigirati cijene i ucjenjivati da nigdje u gradu nema odvoza smeća ako im se aneksom ne izmijeni ugovor i ne poveća ta cijena. Takve ucjene događale su se u Italiji i to je razlog zašto je bitno da komunalne usluge obavljaju gradska poduzeća.

S druge strane, gradskim poduzećima zamjera se neučinkovitost, velika prisutnost korupcije te višak zaposlenih. Kako revitalizirati javna poduzeća?

Javna poduzeća ne postoje kako bi ostvarila dobit nego da ostvaruju javni interes. Javni interes treba definirati javnost, odnosno društvo. Stranački interesi su presnažni te stoga nije dovoljno da postoji samo kontrola gradonačelnika, pa čak i Gradske skupštine nad javnim poduzećem. Zastupnici nemaju nikakvu nadležnost nad poduzećima s ukupno 4.500 zaposlenih samo u Splitu. Nužno je da postoji šira društvena kontrola, odnosno nadzor nad time kako se upravlja jednim gradskim poduzećima.

Postoje različiti modeli kako smanjiti broj podobnih a nesposobnih u javnim upravnim organizacijama i javnim poduzećima. Zaposleni u javnim poduzećima su tu da zastupaju kvalitetu i dugoročnu održivost usluge, ne da bi se gomilao broj ljubavnica ljubavnica i stranačkih podobnika u njima. Interes korisnika širi je i dugoročniji od stranačkog partikularnog interesa i četiri godine mandata. U konačnici, u interesu je korisnika da imaju što kvalitetniju uslugu za što manje novca, ali isto tako da se dugoročno upravlja tom uslugom održivo iz perspektive investiranja. Ovakvi primjeri upravljanja komunalnim poduzećima postoje primjerice u španjolskim, francuskim i talijanskim gradovima.

Spomenuli ste sada druge europske gradove. Dok se ostali europski gradovi sve češće odlučuju za model Grad po mjeri čovjeka u kojem javna i održiva prijevozna sredstva imaju glavnu prednost, dalmatinski gradovi se odlučuje za autocentričnu politiku. Kako možemo unaprijediti postojeću prometnu infrastrukturu u Dalmaciji?

Potrebno je izgraditi što više biciklističkih avenija i biciklističkih parkirnih mjesta. Kad govorimo o cestovnoj infrastrukturi, nužna je konačno revitalizacija. Trebalo bi integrirati željeznički prijevoz za ljude koji u dnevnim migracijama dolaze u gradove, a u tu svrhu je potrebno razviti parkirališta automobila željezničkim stanicama kao dio park & ride sustava. Suludo je da, kad je Split nedavno bio jedan od najzagađenijih gradova u Europi, pročelnica Gradskog ureda za gospodarstvo moli građane da češće koristite javni prijevoz, a Grad u međuvremenu radi sve suprotno takvoj politici. Budemo li imali javni prijevoz koji je brži, češći, jeftiniji, kvalitetniji i pouzdaniji, više će ga građana koristiti.

Još jedan od velikih problema kojem svjedočimo je i stambena politika. Sve je manje stanova koji se iznajmljuju na dugoročni najam, a cijene su sve veće. Koji je najveći problem stambene politike u Dalmaciji? Koje mjere koje trebaju biti donesene kako bi se riješila stambena kriza?

Porezni sustav u Republici Hrvatskoj takav je da je višestruko manje porezno opterećenje za ljude koji iznajmljuju stanove za kratkoročni najam turistima, nego za ljude koji iznajmljuju stanove za dugoročni najam stanovnicima. Potrebno je također naglasiti da u istom poreznom tretmanu ne mogu biti građani koji stanove iznajmljuju kratkoročno popunjavajući tako svoj kućni budžet s vremena na vrijeme, i građani koji iznajmljuju čitavo vrijeme po deset praznih stanova. Ne postoji nikakav inspekcijski nadzor nad najmom. Podstanari nemaju osigurana prava. Može ih se izbaciti na ulicu bez ikakvih vremenskih rokova, jer ili nema ugovora o najmu stanova ili se ne provode.

Dalmacija treba graditi javne stanove i to ne za prodaju čime doprinosi nekretninskim špekulacijama, nego za subvencionirani najam. Time ne samo da će ponuditi alternativu, nego će i utjecati na cijene najma koje “divljaju” na tržištu. Želimo da se stambeni fond stanova za najam širi, jer Dalmacija sa udjelom od samo 1% stanova za neprofitni najam ima 80 puta manji udio nego Ancona. Jedan dio europskih gradova ima direktnu kontrolu visine rente, a drugi indirektnu kontrolu rente kroz javne stanove za najam koji onda diktiraju cijenu na tržištu. Ovo je aktivna stambena politika koja ne postoji ni u Dalmaciji ni na razini države. Stanovi u Dalmaciji postali su investicija za apartmane, a ne način rješavanja stambenog pitanja. Ljudi su počeli investirati kroz kupnju dodatnog stana, koji se onda cijelo vrijeme iznajmljuje. Takvi potezi dižu cijenu stanova za najam, a dižu i cijene stanova obiteljima za kupnju prve nekretnine.

Podsjetimo se samo da je samo 5% ljudi u Njemačkoj, Austriji, Italiji, SADu i drugim razvijenim državama vlasnici neke od nekretnima dok ostalih 95% ljudi iznajmljuju stanove. najveći broj stnova za iznajmljivanje nalazi se u vlasništvu gradova, ne privatnih osoba.

Spominje se često činjenica kako je Dalmacija jedina regija u RH koja nema svoju političku opciju. DDF je inicijativa s tendencijom postanka stranke, ali još nije stranka. Zašto?

Upravo tako, od gašenje Dalmatinske Akcije u Dalmaciji nema ozbiljne političke opcije koja bi branila interese Dalmacije. Ono nešto opcija koje su se pozivale na dalmatinstvo nije bilo ozbiljno i nisu ih vodili ozbiljni ljudi.

DDF je inicijativa. Iako već duže vremena trajemo kao inicijativa nismo se organizirali kao strana, zbog niza problema koje je DDF imao u svome razvoju. Vuše puta su nam se rušili profili, mene su prije nekih godinu i pol ozbiljno pretukli... Istina, nekima smeta da Dalmacija ima svoju političku organizaciju koja će se aktivno boriti za njene interese. Očito je da nekome smeta jaka i prosperitetna Dalmacija. Istovremeno, ne smeta im što Dalmacija svake godine za Slavoniju uplaćuje 3,5 mlrd € i u proračun RH daje 65% svih proračunskih sredstava dok istovremeno mnoga sela i cijeli krajevi nemaju pitku vodu, kanalizaciju, struju, puteve, i sl.

Stalno je prisutan trend apolitičnosti mladih u Dalmaciji. Dok mladi slušaju postojeću političku garnituru, čini im se kao da političari govore jezikom prošlosti i ne prepoznaju probleme i izazove s kojima se susreću u svakodnevnom životu. Kako demistificirati politiku kao takvu, zadobiti povjerenje među mladima i razočaranim biračima ljevice i mobilizirati ih da izađu na predstojeće lokalne izbore?

Najveći problem zasigurno je u izlaznosti na izbore. HDZovci se ponašaju poput bogova, a za njih je u Dalmaciji tek glasalo samo 12%. Ankete su prije nove godine DDFu davale 5% podrške anketiranih birača, dakle 7 postotnih poena manje od cifre koju je HDZ zaradio na zadnjim izborima. Govorili smo i govorimo drugačijim jezikom bez ispraznih političkih fraza. Radimo ono što smo radili svih ovih godina kroz različita zalaganja za opće dobro.

Ljudi ne vjeruju političarima koji su tek nedavno otkrili klimatske promjene ili borbu protiv korupcije. Na svima nama koji se bavimo politikom je da komuniciramo na jasan i sadržajan način te da svoje poruke prilagodimo različitim ciljanim skupinama. Vjerujem da ćemo na idućim lokalnim izborima, jer na ove ne izlazimo, s trenutnom prepoznatljivošću i dužim razdobljem za pripremu, mobilizirati veći broj birača, a među njima i mlade.