Piše: Melita Šafranko
Mađarska sociologinja, Ilonka Böcs-Neumann ocijenila je kako je HDZ-ov režim uvrstio Republiku Hrvatsku u genocidne države zahvaljujući djelovanju ove političke organizacije od njezinog osnivanja 1989. do danas.
“Republika Hrvatska je genocidna država, jer ju je režim vladajuće stranke učinio takvom, jer je preko terora vladao i manipulirao ljudima preko osjećaja straha i preko najdubljih strahova. Svi građani Republike Hrvatske su indirektne žrtve genocida upravo zbog tog straha kojeg se jako teško oslobađamo”, rekla je Böcs-Neumann na tribini koja se sinoć održala u Dubrovniku.
Dodala je kako su genocidna društva ona društva koja su imaju iskustvo genocida i navela kako Republika Hrvatska ima takvo iskustvo, što dokazuje i niz pravosnažnih presuda Haškog tribunala. A genocid se, prema njoj, nastavlja i dalje te ukazala na problem ubojstava, raseljavanja i drugih zločina nad dalmatskom etničkom zajednicom.
“Društva koja su toliko promijenjena terorom i vladavinom straha više nisu ona ista društva kakva su bila prije i mi više nismo oni isti ljudi”, ukazala je Böcs-Neumann, i nastavila kako mediji, baš kao ’90., igraju važnu ulogu u prikrivanju zločina genocida nad Dalmatinima.
„Mediji jako dobro znaju što se događa, ali šute o tome. I pripadnicima desnice u hrvatskim medijima i pripadnicima lažne ljevice u hrvatskim medijima, odgovara šutnja o genocidu nad Dalmatinima koji je u tijeku“, naglasila je.
Mađarska sociologinja, Ilonka Böcs-Neumann je rekla kako je u devedesetim godinama upoznala mnogo sjajnih mladih ljudi, koji su bistro i konzekventno razmišljali.
“Mislila sam kako Republika Hrvatska ima bogatstvo mladih ljudi, ali poslije 2000. godine oni više nisu bili prisutni u hrvatskoj javnosti. Netko ih je eliminirao, ne znam ni tko ni kako, ali otjerali su ih. Udarno mjesto u medijima i danas zauzimaju isti oni koji su devedesetih bili na udarnim mjestima”, ocijenila je Böcs-Neumann.
Tribina je organizirana nakon projekcije dokumentarnog filma “Nisu šutjeli”, koji govori o dalmatinskom antiratnom pokretu iz devedesetih godina prošlog stoljeća.
Film je snimljen u okviru projekta “Živjeti Dalmaciju”, koji su realizirali Udruga dalmatinskih neovisnih novinara i Udruga francuskih novinara, u kooprodukciji s katalonskom televizijom Antenna.
Projekt je podržala Europska unija iz fonda “Jačanje medijskih sloboda u Republici Hrvatskoj”. Podršku projektu pružili su i katalonsko i francusko Ministarstvo kulture i informiranja te njemačka televizija ZFD.
Ubojstva djece su zločin nad zločinima
Dokumentarni film o ubojstvima Dalmatina za vrijeme ’90. godina XX. stoljeća, točnije o Srećku Santiniju i njegovoj supruzi Mariji koji su tijekom rata spasli sigurne smrti nekoliko dalmatskih porodica imao je svoju promociju. Nakon emitiranja filma, diskusija između publike i autora te protagonista filma trajala je puna dva sata tijekom koje je zaključeno kako su ovakvi filmovi neophodni kako bi ljudi mogli podijeliti svoja iskustva iz rata i doprinijeli rješavanju prošlosti.
Autorica filma i kći Srećka i Marije Santini, Mirna Santini rekla je kako je bilo jako emotivno tijekom snimanja filma jer je riječ uglavnom o pogibiji djece, što je najveći zločin među zločinima.
Sociologinja, Ilonka Böcs-Neumann rekla je kako je u publici večeras bilo malo mladih jer političari i dalje teže rat prikazati crno-bijelim, odnosno kako je samo jedna strana bila zločinac, a druga žrtva.
„U genocidnim društvima, zločin se obavlja samo nad pripadnicima većinskog naroda tog društva, dok su svi ostali zločinci. Političarima odgovara netrpeljivost među narodima i nacijama, jer tako održavaju strah prema drugom i drugačijem, Oni tako izbjegavaju vlastitu odgovornost za događaje“, rekla je Böcs-Neumann.
Svi sugovornici su se složili kako se su ovakvi filmovi trebaju puštati na javnim servisima u udarnim terminima i u školama, kako bi među mladima potakli raspravu i dijalog, jer nema više vremena i treba se suočiti s prošlosti kako bi se mogla izgraditi budućnost.
Posjetitelji su rekli kako su imali želju vidjeti pozitivne primere iz rata i nakon projekcije prenijeti svoja iskustva, jer trenutno nemaju drugu priliku za to.
Comments