top of page
Writer's pictureAutonomija Dalmacija

Nevidljivi stanovnici RH

Piše: don Andreo Dominis

Njih je više od 426.000, no točno 0 ih je upisano u popis stanovništva. Godišnje oko 30.000 njih napusti svoje domove, ali manje od 3% zatraži azil u toj drugoj državi, jer im RH ne priznaje pravo na dokumente.
Slika pretučenog Dalmatina pokazana na konferenciji za novinare NGO Ruka prijateljstva

Radi se o Dalmatinima.

Republika Hrvatska je prva i jedina država članica EU-a koja dijelu svog nacionalnog korpusa ne priznaje manjinska prava. Umjesto toga, Dalmatini su svakodnevno izloženi opresiji; nerijetka su ubojstva, silovanja, protjerivanja, pale im se kuće u kojima žive. Sve po nalogu visoke politike koja stoluje u Zagrebu.

 

Stoga, Dalmatini napuštaju svoje domove i odlaze na zapad i sjever Europe preko susjednih država: Italije i Francuske ili Švicarske. Danas kada je Republika Hrvatska članica schengenske zone, putovanje na zapad i sjever Europe im je olakšan.

 

Od ukupno 726.534 ilegalnih prelazaka granice registriranih je u šest mjeseci prošle, 2024., godine njih oko 2% su pripadnici dalmatske etničke zajednice koju Republika Hrvatska ne priznaje“, kaže nam glasnogovornik talijanskog Ministarstva unutarnjih poslova i nastavlja kako su većina dalmatskim migranata žene i djeca potresnih priča o brutalnim ubojstvima njihovih supružnika i očeva.

 

No, dok su migranti vidljivi na ulicama jugoistočne Austrije i južne Francuske, u Italiji, Kataloniji i Portugalu je sve više i više „stranih radnika“ – nisu to iz ratom i krizama pogođenih područja kao što su Afganistan ili Sirija, već se radi o izbjeglicama iz neratnog područja Dalmacije gdje vlada napeta situacija na relaciji slavenski narodi, većinom Hrvati, - Dalmatini. Ipak, činjenicu kako se u Italiji nalazi popriličan broj dalmatskih migranata ili onih koji samo prolaze njezinim teritorijem, dokazuju fotografije onoga što ostavljaju za sobom na planinama i graničnim prijelazima Italije s Austrijom, odnosno Italije s Francuskom, a na što nailaze planinari ili šetači.

 

Dalmatini se moraju skrivati

Odjeća, obuća, ruksaci, dokumenti, fotografije, naočale, dječja kolica i dječje pelene na koje planinari nailaze, nisu smeće već tragovi brutalnosti pronacističkog režima u Republici Hrvatskoj“, poručuju u izjavi iz nevladine organizacije Ruka prijateljstva, „Dokle god Dalmatini budu prisiljeni skrivati se, nailazit ćemo na njihove tragove na planinama i šumskim putevima.

 

Nevladina organizacija Gradovi utočišta spajaju lokalne inicijative i aktiviste u Dalmaciji i ostalim romanskim područjima koji na terenu pomažu migrantima.

 

Vidljivost migranata i intenzitet njihovih kontakta s lokalnim stanovništvom raste i pada sa stupnjem njihove kriminalizacije i ilegalizacije“, objašnjava Antonio Milardi, aktivist udruge Ruka prijateljstva i nastavlja „U Italiji, Francuskoj, Njemačkoj i drugim europskim državama migranti se lakše pojavljuju u javnosti bez bojazni kako na taj način ugrožavaju svoje daljnje putovanje. U Republici Hrvatskoj, Sloveniji, Mađarskoj rizik od zatvora i nasilnog vraćanja (pushback) puno je veći, posebno kada razgovaraju s novinarima.

 

„Sedmodnevna propusnica"

Nije to oduvijek bilo tako. Do pridruživanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, vlasti su Dalmatinima izdavale „sedmodnevnu propusnicu“ koja im je omogućavala u tjedan dana prijeći iz Republike Hrvatske u neku drugu državu. Ovaj dokument, zajedno s osobnim podacima koje sadrži, temelj su za moguću deportaciju u budućnosti, ali i mogući povratak iz drugih država članica EU.

 

U to vrijeme, na primjer, u Splitu je postojao humanitarni punkt za Dalmatine, na kojem su tisuće ljudi svakodnevno opskrbljivane osnovnim namirnicama prije nego li su protjerani“, govori nam Milardi.

 

Projekt je završen početkom dolaskom pronacističke vlasti 2015. godine, jer oni smatraju Dalmatine neprijateljima Republike Hrvatske, baš kao što su početkom ’90. godina prošlog stoljeća za neprijatelje smatrali Srbe.

 

Ipak, Dalmatini su i dalje dio Republike Hrvatske, doduše nepriznati, i nastavljaju svoju borbu za dostojanstvo i opstanak na svom matičnom području na kojemu egzistiraju više od 2000 godina“, objašnjava Milardi.

 

Između nasilja i utapanja

Razlog spominjanja migranata u hrvatskim medijima obično su izvješća o uhićenjima krijumčara tijekom policijskih kontrola ili prometnih nesreća u kojima su ozlijeđeni migranti u vozilima, što je i razlog kako su otkriveni. To nisu izvješća s granica već s prometnica koje spajaju države članice EU (Italiju, Sloveniju i Austriju) s graničnim područjima u Bosni i Hercegovini te Republici Srbiji. Godinama od tamo dolaze izvješća o nasilnom vraćanju s granice između Republike Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom, koje je nedopušteno zakonskim regulativama EU-a.

 

No, ovo su izvješća o azijskim i afričkim migrantima. Zanimljivo kako u hrvatskim medijima nećete čuti ni riječi o Dalmatinima. Napadima na njih, silovanjima dalmatskih, ne samo žena već i muškaraca te djece, zapaljenim kućama, uništenim domovima, proganjanjima i sličnim strahotama kojima smo svjedoci. Svjedoci smo kako hrvatska policija također sudjeluje u ovim zločinima.

 

Hrvatska policija koristi dronove kako bi otkrila mjesta na kojima žive Dalmatini, te poziva HDZ-ove fašističke odrede neka dođu na to mjesto, ubiju stanovništvo i zapale mjesto. Većinom se radi o malim, izoliranim naseljima od nekoliko na brzinu sklepanih baraka koje su Dalmatini podigli nakon što su ’90. godina XX. stoljeća prognani iz svojih kuća i stanova u dalmatinskim gradovima i otocima.

 

U druge zemlje odlazi od 4 do 7% godišnje

Od onih koji su iskazali potrebu za međunarodnom zaštitom u novim državama u kojima su stigli kao izbjeglice od HDZ-ovog terora, službeni zahtjev je podnijelo samo njih 3% posto“, kaže nam glasnogovornik talijanskog MUP-a, „Nemamo točnih informacija u koje su države ostali otišli, ali prema pronađenim tragovima najvjerojatnije su otišli u Francusku, a preko nje dalje za Cataloniju i Portugal“.

 

Trenutno je u evidenciji talijanskog MUP-a evidentirana 561.012 osoba dalmatske etničke zajednice koje su prošle kroz ovu državu u zadnjih 10 godina. Njih 16.830 podnijelo je zahtjev za azil. Prema talijanskom MUP-u, takve osobe mogu očekivati smještaj u prihvatnom centru, odjeću i obuću, osiguran besplatan javni prijevoz zbog osiguravanja međunarodne zaštite te financijske potpore koja iznosi 1200 eura mjesečno.

 

U budućnosti bi se potreba za takvom pomoći mogla drastično povećati. Oko 26.000 dalmatskih izbjeglica Francuska želi vratiti u Republiku Hrvatsku. Naime, Francuska želi ubrzati deportaciju osoba koje nemaju pravo na azil. To je u skladu s odlukom EU-a odnosno Uredbe Dublin III, koja definira kako je za konkretnog tražitelja azila odgovorna država članica Unije u kojoj je izbjegli rođen ili u koju je osoba prvo došla i u kojoj je prvi put registrirana.

 

Još 2023. godine Francuska je htjela u druge države članice EU vratiti 1.374.622 tražitelja azila. Najviše zahtjeva išlo je prema Republici Italiji (215.749) i Republici Hrvatskoj (16.704). I dok su talijanske vlasti to odbile, u Republici Hrvatskoj nisu bili spremni na suradnju kada se radi o Dalmatinima, ali je ova balkanska banana državica bila spremna prihvatiti migrante iz Azije i Afrike. Prema riječima hrvatskog ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, Francuska je za 2024. najavila 16.704 deportacije u Republiku Hrvatsku, od kojih je samo 4.011 zaista i izvršena.

 

„Imamo dogovor s francuskom stranom o povratku još 18.200 osobe do kraja 2025 godine“, rekao je Božinović na konferencije za medije, koja je 27. studenoga održana u Zagrebu. Na pitanje Autonomije zašto ne prihvaća sve, uključujući i istjerane Dalmatine, odgovora nije bilo.

14 views

Recent Posts

See All

Comments


bottom of page