uređuje: Vjeran Vastić
Povodom desetogodišnjice smrti S. I. Braysa objavljivat ćemo njegove predivne stihove koje je do svoje smrti pisao na dalmatskom jeziku.
O autoru i njegovoj obitelji
Santo Ioseph Brays, rođen je 1928. godine u građanskoj splitskoj obitelji. Kao Dalmatini, progonjeni i od vlasti Kraljevine SHS/Jugoslavije i od Slavena katolika - Hrvata, Braysovima je oteta njihova imovina, a njegov otac Iacobo Brays, od uvaženog gospodina i donačelnika splitske žandarmerije postao je batelant, majka od gospođe sa slugama - sluškinja novopečenim bogatašima.
Iacobo Brays bio je časnik u vojski Austrougarske Monarhije i borio se za vrijeme I. svjetskog rata u Galiciji gdje biva ranjen. Po povratku u Split, lokalna vlast vrbuje ga na mjesto upravnika splitske policije, a ulaskom Dalmacije u sastav Kraljevine SHS, 1921. postaje jedan od zamjenika načelnika gradske žandarmerije. Iacob Brays govorio je osam jezika, što je za ono vrijeme, a i za današnje, bilo zapanjujuće.
Santo Ioseph, rođen 1928. pohađao je osnovnu školu Kraljice Marije, danas znanu kao škola Marjan, od školske godine 1934./35. u kojoj je, između ostalog, učio hrvatski kao službeni jezik, dalmatski kao materinji jezik i kastiljanski (što bi se danas reklo španjolski) kao strani jezik. Obzirom da se u kući govorio dalmatski, što je još jedan dokaz da dalmatski nije izumro sa smrču Tuoneta Udaine, nije imao problem u savladavanju gradiva, no kada je, dolaskom Banovine Hrvatske, dalmatski izbrisan iz škola u Dalmaciji Brays i mnogi njegovi vršnjaci našli su se u čudu, ali su prihvatili situaciju takvu kakva je, nadajući se da ćevrijeme koje je pred njima vratiti dalmatinski jezik u škole.
Te jeseni, mnogim Dalmatinima "čudnih prezimena", ista su s dalmatskog prevedena na hrvatski, pa tako i obitelji Brays. Početkom II. sv. rata, S. I. Brays s 13 godina odlazi u partizane i biva zatočen od strane ustaša i zatvoren u jedan od logora. Oslobođenje Splita dočekuje u ustaškom logoru za djecu i mlade Jastrebarsko, a par mjeseci poslije biva razmjenjen i provodi nekoliko mjeseci u partizanskoj vojnoj bolnici Topusko, kao i većina logoraša.
1952. pokušava bijeg u Italiju, ali zajedno s grupom biva prokazan od strane veze koja je trebala organizirati prijevoz. Na montiranom suđenju 1953. dobiva kaznu zatvora u trajanju od 6 godina, no pušten je nakon 6 mj. zbog dobrog vladanja i abolicije od strane Josipa Broza. Ipak, 1965. odlazi na "privremeni rad" u Francusku gdje živi, radi i stvara na dalmatskom jeziku. U Split se ponovno vraća 1989. nakon umirovljenja.
U Francuskoj je izdao nekoliko zbirki pjesama na dalmatskom jeziku.
Cantiáun per te (Pjesma za tebe)
Yu aquosta saira buai samnur yoin plé
Con quatro note fermar la realitat
Apui la miant retorna l'alegraya
Si ge la canta maya
Yala me guida decopiar diantro me
In mi riso la tua conplicitat
Apui dur yoin slanz a la maya tristitia que
Si ge quand te te vas
Apui retůrno me sedir intel yoin bar
Con maya note e yoin samno diantro mi
Nan, nan, na serva fermar la realitat
Dai calusa i ůácli e vai
Porte me vai con ti, na ni me lasse plé
Na buai piardar ti, inbrasse me fuart perque
Si ge yoina cantiáun per te, quí faula de me
Yala confidara tots el m'amauri per te
Yoina cantiáun que cantara e veiura con te
Credro (Vjerovati)
Nan, yu na buai cantar
Su de le palaure qui plugnont
Cal el quirit de yoin violin tropo scur
Na ge veda la vaita con i ůácli di cuor
Niante nu reprimaite d'in credro
Credro a'l nuf muand
Quí ge-la intella tiasta
Credro in nu per canviar demuni
Credro manco ad miantida
Si aquost te atue
Credro a le linee de noe můne
Credro a'l cil inond de usculi
Credro agncur el spatio de tui braz
Credro la colaura de voi piali
Credro quí ge caminara plé a'l nan
Credro a'l tianp quand ge ya venci yane
Credro quí ge veyiptar
Su yin sualde vulcan
Credro quí ge pota plungro cal loc
Quand ge-ya amar in nos
Comments