Piše: Antonio Ivanišević
Građane možda ne zanima privatnost ovog ili onog političara, ali ih itekako interesira kako političari obavljaju poslove od javnog interesa. U Splitu, u Dalmaciji ne obavljaju ih nikako.
Kako bi ovo shvatili potrebno je postojati snažno kritično oko građanske javnosti i snažni medijski javni servisi. Ljutili se oni ili ne, političari s tim moraju računati. Čak i kod nas, gdje su javni informativni servisi pod neprestanim pritiskom vlastodržaca.
Dakle, stvari u Dalmaciji i njezinu najvećem gradu – Splitu započele su naizgled banalno. Roditelji djece žalili su se Hrvatskom radiju, točnije njegovom studiju u Splitu kako im djeca u jednom vrtiću nisu sasvim sigurna. Borave u podrumu koje nema adekvatno stubište za slučaj nužde, jedu lošu hranu, podrum za vrijeme kiša prokišnjava, a djeca su često mokra. Imajući u vidu tragedije izazvane požarima i poplavama koje su u Splitu, doduše, rijetkost, ali su se događale, kao i nedostatak adekvatnog izlaza u slučaju nužde zabrinuo je neke roditelje. Posle niza situacija s tragičnim posljedicama koje prate ovaj vrtić, razumljivo je što roditelji možda pušu na hladno. I nije im zamjeriti!
Neki zabrinuti roditelji obratili su se Hrvatskom radiju, studio Split kako bi upozorili na problem. Urednici su profesionalno reagirali i u vrtić poslali reportera kako bi provjerio o čemu se radi. Uostalom, na zabrinutost roditelja Radio Split – a posebno nadležna gradski tijela – apsolutno su dužni reagirati. Jer bi trebali služiti građanima, a ne samima sebi. Ipak su tu zbog građana, a ne obrnuto.
Ekipa Radio Splita uputila se u vrtić obaviti svoj zadatak. Vidjeti, snimiti, razgovarati, ne prejudicirati. Tražiti objašnjenja. I obavijestiti javnost o čemu se radi. Po potrebi animirati nadležne gradske službe koje su dužne riješiti problem i pratiti dalje aktivnosti ako problem zaista postoji. Šta više očekivati od medijskog javnog servisa? Kad tamo, ekipi Radio Splita zabranjen ulaz i snimanje u vrtiću. Kao da se radi o privatnom posjedu ili objektu od posebne namjene za koji je potrebna specijalna dozvola za snimanje.
Kao da nije riječ o objektu posebne osjetljivosti, jer u njemu borave djeca. Radio Split je korektno o tome izvijestio javnost. Ali, ni u ponovljenom pokušaju reporterima nije dopušten ulaz u objekt, a urednici su vjerojatno tražili objašnjenje od Gradske uprave. Pri tome je Radio Split profesionalno izvijestila i o prvom, i o drugom neuspjelom pokušaju snimanja spornog prostora te su pokušali eventualni problem učiniti javnim. I ako zaista postoji problem, upozoriti na njegovo rješavanje dok ne bude kasno.
Valjda zatečena medijskim bavljenjem ovim pitanjem, Gradska uprava je reagirala tako što je 9. rujna u emisiju državnog radija poslala Bojana Ivoševića, jednog od pomoćnika gradonačelnika Ivice Puljka. Jedan od članova HDZ-a koji je osnovao stranku Centar i doktorant prava, kako stoji na internet prezentaciji, Ivošević je došao u studio kako objasnio o čemu se radi. I dobro je što je došao. Kako bi građani vidjeli tko i kako brine o njihovim problemima.
Prve reakcije doktoranta prava bile su osorno obraćanje voditeljici programa zbog navodne hajke Radio Splita protiv aktualne gradske vlasti.
„Radio Split se“, rekao je, „bavi uličnim tračevima, a ne provjerom dokumentacije.“
Prema HDZ-ovcu Bojanu Ivoševiću, ispada kako zabrinuti roditelji koji su se javljali javnom servisu, šire ulične tračeve! Bravo! Ovoga se ni Plenković ne bi sjetio! Ovo je pravi način shvaćanja funkcije koju obavlja, poštivanja zabrinutih građana, poznavanja uloge javnih medijskih servisa.
Potom je uslijedila lekcija voditeljici programa o tome što se može, a što ne može objaviti „dok se ne provjeri dokumentacija“. Sam bog zna koliko bi arlaukanje pretencioznog HDZ-ovca, ovaj Centraša trajalo – kao da je Radio Split njegova privatna prćija – da voditeljica nije popustila i skratila raspravu tražeći izlaz iz neugodne situacije. Stvar se završila tako što će gradska vlast, po Ivoševićevim riječima – i dalje, kao i do sada – raditi na poboljšanju sigurnosti u svim objektima u kojima borave djeca.
Istini za volju, voditeljica se nije baš proslavila. Nije postavila niti jedno jedino konkretno pitanje u ovom i nizu drugih sličnih situacija koje se događaju u Splitu otkada je HDZ-ova satelitska parastrančica Centar na vlasti. Nije postavila pitanje, npr., o tome zna li on kao zamjenik gradonačelnika drugog najvećeg grada u državi kako europska unija ne dopušta vrtiće u podrumima, prizemljima i krovovima, već vrtići moraju biti samostalni objekti baš kao i škole? Nije postavila pitanje, npr., o tome zna li on zašto se djeca koja idu u konkretni vrtić stalno razboljevaju? I na kraju tko je tom i takvom vrtiću izdao dozvolu za rad? Dakle, nije postavila niti jedno pitanje koje bih ja upitao.
Koliko god banalno, gostovanje osornog HDZ Centraša Ivoševića u emisiji na Radio Splitu je poučno. Pokazalo je koliko ne razumije javnost i ulogu medijskih javnih servisa, a posebno ne razumije pravo građana na potraživanje informacija od vlasti i javnih službi koje se bave njihovim problemima. Uostalom, spominje li se stranka Centar po bilo čemu osim po skandalima i bliskosti s HDZ-om? Na FSB-u se gradonačelnik Puljak spominje u smislu korupcije – doniranje 130 000 eura prikupljenih od građana na ime komunalnih usluga kolegici s fakulteta; u Kulturnom centru grada Splita Centraši se spominju po zatvaranju izložbi. Svugdje gdje su podobni članovi aktualne gradske vlasti postavljeni na odgovorne položaje tu imamo aferu, dok istovremeno na kritike građana Splita odgovaraju kako je riječ o stranim plaćenicima i ustašama. Eto kako tretiraju građane koji kritički prate njihov rad.
Nisam mogao ni zamisliti kako ću ikada stati u obranu, pa makar i djelomičnu, djelatnika Hrvatske radio televizije, ali kada su u pitanju beskurpulozni gadovi čak veći od njih – tada mi je to čast, a sve zbog djece koja satima borave u neadekvatnim prostorima kojima je netko dao dozvolu za rad.
Yorumlar