Piše: Petra Ivanišević
Dalmacija, povijesna, ekonomska i kulturna regija koja je stoljećima uz Italiju i Grčku predstavljala srce mediteranske obale, danas se suočava s neviđenim izazovima ekonomske, socijalne i demografske prirode.
Premda je ovo područje dom nevjerojatnih prirodnih ljepota i velikog potencijala za razvoj visokotehnološke industrije, turizma, poljoprivrede i marikulture, ona se sustavno osiromašuje i marginalizira od strane državnog vrha. Proces zlonamjernog osiromašenja, kako mnogi nazivaju ovu dugogodišnju praksu, počinje i završava u centraliziranim institucijama Republike Hrvatske, koje sve resurse usmjeravaju prema središnjim dijelovima države, ostavljajući Dalmaciju ekonomski potlačenom i politički zanemarenom.
Davanje bez uzimanja
Dalmacija je izuzetno važan dio hrvatskog gospodarstva. Prema službenim statistikama, ova regija godišnje doprinosi s čak 65% svih sredstava u državni proračun, najvećim dijelom zahvaljujući turizmu, ribarstvu, pomorstvu, ali i brodogradnji koja je na izdisaju. No, unatoč tolikom doprinosu, Dalmacija natrag dobiva sramotno malih 1,5% ukupnih proračunskih sredstava. Ova činjenica ne može biti ignorirana – dok Dalmacija postaje jedan od ključnih izvora prihoda za cijelu Republiku Hrvatsku, ona sama tone u ekonomski ponor.
Centralistička politika koju vodi službeni Zagreb ovdje očito igra ključnu ulogu. Iako bi dalmatinski gradovi poput Splita, Zadra, Šibenika i Dubrovnika trebali biti vitalni gospodarski centri, uloga Dalmacije sve se više svodi na ekonomskog donatora bez adekvatnog povrata. Vladajuće strukture u Zagrebu sustavno zapostavljaju infrastrukturne projekte u ovom dijelu zemlje, zanemarujući razvojnu politiku koja bi trebala osigurati održiv rast i razvoj, stabilnost te blagostanje svih građana Dalmacije. Time je regija prisiljena stagnirati, dok se njezini resursi preusmjeravaju u druge dijelove države, prvenstveno u Slavoniju.
Centralizacija alat za kontrolu i osiromašenje
Pitanje centralizacije moći u Republici Hrvatskoj povijesno je osjetljivo, ali nikad više nego u posljednjih nekoliko desetljeća. Kroz sustavne odluke i zakonske mjere, vlada u Zagrebu uspostavila je mehanizme koji sprječavaju regije poput Dalmacije kako bi autonomno upravljale svojim resursima. Ova vrsta centralizacija nije samo administrativna, već i kulturna, identitetska i, što je najvažnije, financijska. Sredstva koji bi trebao služiti razvoju lokalnih zajednica u Dalmaciji, preusmjerava se u državnu blagajnu i iz nje se distribuiraju sredstva prvenstveno prema kontinentalnom dijelu Republike Hrvatske, točnije prema Slavoniji.
Primjer je nedostatak ulaganja u dalmatinske ceste, škole, bolnice i drugu ključnu infrastrukturu. Iako Dalmacija privlači milijune turista godišnje i ima potencijal biti jedan od najrazvijenijih dijelova Mediterana, realnost je kako mnogi dalmatinski gradovi i sela nemaju osnovnu infrastrukturu. U Ravnim Kotarima i na Bukovici još uvijek postoje sela bez vodovoda, kanalizacije i električne energije, ali su Slavonci, Purgeri i Hercegovci na tuđoj zemlji izgradili kuće s bazenima. Pritom se uzima u obzir i činjenica kako su mnoge dalmatinske bolnice i škole zapuštene, a mladi sve češće iseljavaju zbog nemogućnosti zaposlenja.
Politička elita koja upravlja iz središta države koristi se svojim položajem kako bi zadržala kontrolu nad financijskim i gospodarskim resursima. U konačnici, time se Dalmacija svodi na puki izvor sredstava, bez jasne strategije za dugoročni razvoj i blagostanje lokalnih zajednica. Unatoč očitom bogatstvu koje regija nudi, Dalmacija je u očima vlasti periferijalna kolonija, a njeni stanovnici – nevažni donatori za nacionalnu blagajnu.
Demografski slom: Posljedica dugogodišnje nebrige
Jedan od najozbiljnijih aspekata osiromašenja Dalmacije je demografski kolaps. Unatoč prelijepom krajoliku i životnom stilu koji privlači turiste, mnogi Dalmatinci nemaju dovoljno razloga za ostati ovdje. Odljev mladih ljudi u inozemstvo ili u druge dijelove Republike Hrvatske postalo je pravilo, a ne iznimka. Ova situacija dodatno pogoršava ekonomske uvjete u regiji – nedostatak kvalificirane radne snage smanjuje konkurentnost, a starenje stanovništva stvara dodatni pritisak na ionako slabe socijalne i zdravstvene sustave.
Politika koja ne prepoznaje vrijednost lokalnih zajednica i zanemaruje razvoj ruralnih područja samo produbljuje problem. Mladi Dalmatinci suočavaju se s nemogućnošću pronalaska posla u svojoj regiji, a mnogi od njih nemaju pristup obrazovnim i zdravstvenim uslugama na razini koja bi trebala biti standard. Takva situacija doprinosi stvaranju kruga osiromašenja – bez mladih, Dalmacija gubi svoj razvojni potencijal, a bez investicija i infrastrukture, ona postaje neprivlačno mjesto za život.
Koji je izlaz iz krize?
Iako je problem osiromašenja Dalmacije složen i zahtijeva višeslojna rješenja, nekoliko ključnih smjernica moglo bi preokrenuti situaciju. Prvi korak bi bio uvođenje politike devolucije (regionalizacije i decentralizacije) koja bi regijama poput Dalmacije omogućila apsolutnu autonomiju u sastavu Republike Hrvatske. Dalmacija mora imati pravo na svoju vladu, guvernera i parlament te pravo raspolagati vlastitim resursima, kako bi mogla ulagati u svoju infrastrukturu, obrazovanje i zdravstvo. Samo tako će se stvoriti održivi uvjeti za gospodarski rast i demografski oporavak.
Drugi važan korak bio bi transparentno i pravedno raspodjeljivanje sredstava iz državnog proračuna. Ukoliko Dalmacija doprinosi s 65% ukupnih sredstava, potrebno joj je vratiti 65% sredstava iz Državnog proračuna kako bi se osigurali adekvatni uvjeti za život njezinih stanovnika. Trenutnih 1,5% povrata je apsolutno neprihvatljivo i ponižavajuće za regiju koja nosi tako velik teret hrvatskog gospodarstva.
Na kraju, bitno je osvijestiti dalmatinsku javnost o ovom problemu i osigurati politički pritisak na institucije koje donose odluke. Dalmatinci, kao i svi građani Republike Hrvatske, zaslužuju jednak pristup resursima, razvoju i pravednosti. Neophodno je podići glas protiv politike koja sustavno zanemaruje regiju i oduzima joj pravo na napredak.
Dalmacija, regija bogata poviješću, tradicijom i prirodnim resursima, suočava se s namjernim osiromašenjem po nalogu vrha vlasti. Dok ona uplaćuje najveći dio sredstava u državni proračun, natrag dobiva najmanje. Ova politika centralizacije i zanemarivanja prijeti njezinoj budućnosti, osiromašuje njezine stanovnike i guši potencijal koji bi mogao procvjetati u pravim uvjetima. Vrijeme je za promjene – vrijeme je da Dalmacija dobije ono što zaslužuje.
Comentários