piše: dr. Ilonka Kasalo
Cijepljenje nije samo mudro i moralno ispravno, ono je isto tako i patriotski čin. Cijepiti se znači preuzeti svoj dio tereta u održavanju jednog važnog javnog dobra – kolektivnog imuniteta.
Također, primiti cjepivo znači dati svoj doprinos rasterećenju zdravstvenog sustava države u kojoj živimo i bržem oporavku njene ekonomije. Drugim riječima, cijepiti se znači raditi ne samo u korist vlastitog dobra i dobra svojih najbližih, već i u korist dobra svoje države.
Odbiti cjepivo (pod uvjetom da za tako nešto ne postoje objektivni zdravstveni razlozi) znači ne samo uraditi nešto nepromišljeno (ostaviti sebe bez zaštite od oboljenja i potencijalno teških zdravstvenih posljedica), niti samo nešto nemoralno (dovesti u opasnost svoje bližnje), već i nešto nepatriotski. Odbijanje cijepljenja znači odbijanje preuzimanja svog dijela tereta očuvanja institucija države u kojoj živimo.
Očita je paralela, naravno, rat. U ratu se od građana/građanki očekuje preuzimanje svog dijela tereta u obrani države. Štoviše, ovo očekivanje se ne zasniva samo na osobnom osjećaju patriotske dužnosti, već nerijetko uzima oblik prisile, odnosno – mobilizacije. Sloboda samostalnog odlučivanja, biramo što hoćemo a što ne, u takvim situacijama pada u drugi plan – tada se postupa po naređenju.
Danas smo, s dobrim razlozima, sumnjičavi prema ratu i ratnoj disciplini, kao i prema patriotskom žaru kojim je u takvim situacijama najlakše manipulirati. Čak i u najpravednijem ratu, od vojnika se traži ubijanje drugih ljudi, drugih vojnika, nečijih muževa, braće, očeva, ali i civile. Sudjelovati u ratu znači dovesti sebe ne samo u fizičku, već i u moralnu opasnost.
Ali „rat“ protiv pandemije je nešto sasvim drugo. U ratu protiv pandemije nema (ljudskog) neprijatelja. U ratu protiv pandemije se od građana ne traži nikakav nemoralno djelo, ne traži se ubijanje, silovanje, pljačka, palež..., niti kompromitacija svog moralnog integriteta na bilo koji način. Štoviše, dio tereta obrane koji bi svaki običan građanin u pandemiji trebao preuzeti na sebe je izuzetno mali – on podrazumijeva izuzetno mali zdravstveni rizik (koji se poništava znatno većim rizikom od posljedica oboljenja) i malu investiciju vremena i truda – nazivanje liječnika opće prakse koji će mu dati termin, te na zakazani dan i sat doći do najbližeg punkta na kojem se vrši cijepljenje i najviše par dana u krevetu zbog mogućih reakcija na cijepljenje. Nikada nije bilo lakše ispuniti svoju patriotsku dužnost, to prije što joj u prilog idu i svi ostali razlozi, kako oni sebični, tako i oni moralni.
Pa ipak, više od polovine građana Dalmacije još uvijek nije primilo prvu dozu cjepiva. Među mladima do 28. godine, ovaj udio je još i mnogo, mnogo veći, i kreće se oko 80%. Kako to objasniti? Ako se o nečemu u Dalmaciji stalno priča, onda je to patriotizam. Ako se nešto slavi – to je patriotizam. Ako škole nečemu poučavaju, poučavaju o patriotizmu. Međutim, građani Dalmacije, a posebno oni mladi, najtemeljnije indoktrinirani kvazi patriotskim obrazovanjem, nisu spremni podnijeti ni najmanju žrtvu za zajedničko dobro. Kako to objasniti?
Čitatelji/ce već pogađaju – u Dalmaciji se zapravo ne priča o patriotizmu, već o klerofašizmu. Ne slavi se patriotizam, već klerofašizam. Škole ne poučavaju o patriotizmu, već o klerofašizmu. A klerofašizam nije briga za zajedničko dobro, njega prije svega zanima, „kolektivna i pojedinačna paranoja“ i „refulirani šovinistički individualizam“. Jednom kada to shvatimo, sve dolazi na svoje mjesto, i sve je točno tamo gdje jedino može biti. Cjepivima se ne vjeruje jer se ne vjeruje nikome i ničemu, jer cijeli jedan ogroman ideološki ekosustav podgrijava ovaj duh klerofašističke paranoje kao vrhunski izraz “ljubavi prema domovini”. Ovdje nema mjesta ni za brigu za druge, pa ni za brigu o Dalmaciji ili državi u koju se zaklinju, jer se već odavno ne vjeruje nikome, pa ni samome sebi.
Nije stoga ni čudo što najveći „patrioti“ bez srama prosvjeduju Marmontovom noseći zastrašujuće transparente i ispaljuju najgore laži i budalaštine protiv cijepljenja, raspirujući nepovjerenje prema jedinom rješenju pandemijske krize i aktivno radeći protiv vlastitog naroda i države. Ako već nisu do guše u antivax konspirologiji, onda daju besmislene i besramne izjave o tome kako „svako treba sam odlučiti“ hoće li se cijepiti ili ne.
Zašto su ove izjave besmislene, a zašto besramne? Besmislene su zato što cjepivo nije sladoled pa da je uzme tko voli, a tko ne voli ne mora. Niti su pojedinci u stanju potpuno samostalno načiniti informiran izbor na temu cjepiva i cijepljenja (ne oslanjajući se na preporuke stručnjaka), niti je vakcinacija individualna, to je kolektivna mjera, koja svoj puni smisao dobiva tek kad se cijepe svi kojima to zdravstveno stanje dopušta. Zašto su još ove izjave besmislene? Zato što ne možete biti neopredijeljeni po pitanju cijepljenja – one su ili korisne i sigurne, i u tom slučaju trebali bi ih primiti svi, ili su pak beskorisne i opasne, i u tom slučaju ne bi ih trebao primiti nitko. I tu dolazimo do besramnosti ovakvih, navodno „suzdržanih“, a zapravo aktivno štetnih izjava o cjepivima i cijepljenju: njihovi autori kao da i sami dobro znaju kako su cjepiva i korisne i sigurne, i zato se suzdržavaju reći išta suprotno i cijepe se, ali istovremeno ne žele se zamjeriti svojoj bazi i izgubiti glasove antivaxera.
Naravno, izvor ovakvih stavova dolazi od samog vrha, iz režima koji službeno podržava vakcinaciju, ali de facto potkopava njeno masovno provođenje, puštajući da u njihovo ime o cjepivima i cijepljenju govore „stručnjaci“ poput Lauca, Markotićke, Capak, Beroš i Božinović. Opet, nema mjesta iznenađenju – ekstremna desnica još je jednom završila u kolaboraciji, ovaj put ne s nacistima, već s pandemijom.
Vakcinacija je dobra prilika za razvoj upravo one vrste patriotizma kakav Dalmaciji i Republici Hrvatskoj najviše treba – patriotizma, ne kao vid šovinističke paranoje i „refuliranog klerofašističkog individualizma“, već kao solidarnost i spremnost na preuzimanje svoj dijela tereta za održavanje, obranu i unapređenje zajedničkog dobra. Ako tu priliku ne želi iskoristiti vlast, treba je iskoristiti drugi akteri na političkoj sceni.
Comments