Piše: Roko Karaman
Hrvatska biskupska konferencija jedna je od najmoćnijih korporacija u Republici Hrvatskoj, koja je pritom oslobođena poreza, a dobiva novac iz državnog i lokalnih proračuna i ima strahovite političke veze.
Bez osjećaja za vrijeme i sirotinju, napravila je od religije veliki biznis, a njeno uplitanje u društvene i političke procese uvijek je povezan s interesom organizacije, skoro nikada s interesom vjernika, odnosno građana. RKC u RH bi htjela preuzeti i neke nadležnosti javne vlasti, ali za to je odgovornost ipak na državi.
Najnoviji slučaj, otkazivanje koncerta Rade Šerbedžije u Splitu, nakon otkazivanja u Vinkovcima, od strane lokalnih vlasti, te prijetnji popularnom glumcu iz redova katoličkog svećenstva, uz istovremenu šutnju svih nadležnih državnih tijela, aktualizirao je staro pitanje miješanja crkve u društvena pitanja, odnosno odvojenosti crkve i države, koju jamči Ustav Republike Hrvatske u svom članku 41.
Činjenica kako se ovakvi slučajevi ponavljaju godinama najbolje svjedoči o tijesnim vezama između države, odnosno vlasti i HBK. I dok bi crkva željela s državom živjeti u simfoniji, nije najjasnije kakav odnos želi država.
Crkva hoće državne ovlasti
Jedan od koordinatora DDF-a, Vedran Bralić ocjenjuje kako kler, bez obzira na konfesiju iz koje potiče i na ustavnu proklamaciju o sekularnoj državi, u ovisnosti o konkretnim okolnostima, ima aspiraciju utjecati na pitanja koja su u nadležnosti javnih tijela.
“Sama aspiracija ne podliježe sankciji, osim ako se radi o djelovanju zbog kojeg, sukladno odredbama Ustava ili zakona, Ustavni sud može zabraniti neku vjersku zajednicu. Problema ne bi bilo kada bi država na takve aspiracije prestala biti imuna, već progovorila o problemu i stavila crkvu tamo gdje joj je mjesto.. Kad je riječ o HBK i prilikama u Dalmaciji, ne može se osporiti sprega države i crkve. U posljednjih tridesetak godina ne sjećam se niti jedne vlasti koja za ključne državne odluke nije, na ovaj ili onaj način, tražila od Crkve podršku ili „blagoslov“. Odgovornost je, dakle, na državi, a upravo je kolaboracija o kojoj sam govorio razlog izostanka osude postupaka koji kompromitiraju svjetovni karakter države,” navodi Bralić.
Red prijetnji, red osuda, red ekskomunikacija
Miješanje crkve u društvene odnose postaje načelo, a organizator koncerta Rade Šerbedžije ukazuje kako im je ovo već drugi nesporazum s crkvom. I dok su ga 2012. izgladili i manifestaciju održali, ovoga puta prijetnje su bile ozbiljnije, pa su se organizatori odlučili povući.
“Napravljena je atmosfera u kojoj se ne možemo osjećati dobro niti možemo garantirati sigurnost ljudi na koncertu. Ne želimo da dođe toliko ljudi, a da svjetski poznatog glumca i posjetitelje njegovog koncerta napadne skupina hooligana po nalogu lokalnog svećenika. To što će mene napasti ili izbaciti iz crkve, to manje-više. Ja se ne brinem za to, ali brinem za sigurnost ljudi koji će doći na koncert,” ističe vlasnik lokala gdje je Šerbedžija trebao nastupati, Marko Filipović.
Kako se ne radi samo o praznim prijetnjama, na svojoj koži su se uvjerili organizatori splitskog koncerta poznate beogradske rock grupe EKV koji je 2005. zabranjen, pa dopušten da bi na kraju grupa hooligana upali na koncert i izazvali nered. Sukob sa splitskim nadbiskupom imali su u još dva navrata, 2004. i 2015. godine.
“Moja sestra ženila je sina, ali ga lokalni župnik nije htio vjenčati u crkvi na ravnim Njivama, pa se na kraju vjenčao u crkvi Svete obitelji na Lovretu,” ističe Filipović.
Filipović napominje kako je godinama pomagao župu na Ravnim Njivama i sve je bilo dobro dok se nisam vjenčao za curu iz Banja Luke. Tada se, prema njegovim riječima, kvartovski župnik okrenuo protiv njega i počeo ga proganjati.
“Znate što njima treba? Njima treba netko poput Tita, pa da samo krste i vjenčavaju. E, to njima treba, a ne da se miješaju u politiku, ekonomiju, zdravstvo, sudstvo, koncerte, manifestacije...,” ogorčeno će Filipović.
Ukazuje kako se problemi s crkvom javljaju samo u nedemokratskim društvima, zbog čega kao glavnog krivca za ovakvo stanje u RH vidi politiku, točnije političke stranke.
Bralić kaže kako njega kao građanina u svim ovim slučajevima najviše brine upozorenje splitskog nadbiskupa koji izjednačava jedan bezazleni koncert sa srpskom agresijom. Zanimljivo, tog istog nadbiskupa ni malo ne mori to što po Dalmaciji harače cajke koje su ‘90. zabavljale četničke vojvodame koji su sijali strah po Dalmaciji.
“Ne znam u čemu je kvaka. Ako širenje balkanske nekulture u vidu narodnjaka ne smeta crkvi, zašto im smeta Šerbedžija? Zar su nevjernici oni koji će doći na koncert kulture kakvu predstavlja Šerbedžija ili EKV, a oni koji dolaze na pobuđivanje niskih strasti od strane Dare Bubamare ili Seke Aleksić su vjernici? I još jedno važno pitanje: tko je taj koji će odrediti tko je vjernik, a tko ne i na osnovu čega? Hoće li doći do sankcioniranja onih koji dođu na koncert koji se crkvi ne sviđa i kako, kojim sredstvima, po čijim ovlastima, na osnovu kojeg zakona? Tko ima pravo sankcionirati posjetitelje Šerbedžijinog koncerta,” pita se Bralić.
Ustav Republike Hrvatske Članak 41.
(1) Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene su od države.
Financijski i pravni problemi
Pored kulturnih, ovakvi slučajevi pokreću i niz drugi pitanja i zadiru u financijsku i pravnu oblast. Naime, ukidanje koncerta koji je mjesecima unaprijed zakazana i reklamirana za određeni termin nameće organizacijske i financijske probleme. Pored novog termina, potrebno je ponovo osigurati prostor, najaviti događaj, uskladiti eventualne obaveze organizatora i onih koji nastupaju. Postoji opasnost kako bi u novom terminu moglo biti manje gledatelja, ukoliko se novi datum koncerta poklopi s nekim drugim koncertom ili praznikom, a to onda znači i financijski gubitak za sve, ne samo za organizatora.
Bralić ocjenjuje se kako pretnje organizatorima koncerta mogu okarakterizirati i kao kršenje zakona, iako se prevenstveno računalo na slabost prema predrasudama značajnog dijela građana zasnovanim na klerofašizmo. Pogotovo kad sve potiče od autoriteta kakav ima Crkva.
“U kaznenopravnom smislu moglo bi se, pod određenim uvjetima, raditi o kaznenom djelu prijetnje, zatim spriječavanju javnog skupa. Budući da se okupljanjem smatra i ono koje je organizirano radi ostvarivanja zabavnih i drugih interesa, moglo bi se smatrati kako se javni skup spriječava prijetnjom ili na drugi način,” navodi Bralić ukazujući kako se kazneno-procesni postupak za ovo kazneno djelo može poduzeti samo na zahtjev upućen javnom tužitelju.
Ako takav zahtjev izostane, tužitelj ne može ništa poduzeti po službenoj dužnosti. No, mimo kaznenog postupka organizatori bi mogli zatražiti naknadu štete. Bralić kaže kako bi se, eventualno, moglo postaviti pitanje naknade štete za organizatore manifestacije.
“Problem je u tome što bi se u eventualnom sudskom postupku za naknadu štete moralo dokazati uzročno-posljedična veza između neodržavanja manifestacije i prijetnji od strane župnika. Na kraju, na organizatorima je odluka hoće li se povinuti prijetnjama crkve i prihvatiti miješanje crkve u njihove poslove koji nisu sakralnog karaktera,” objašnjava Bralić.
Filipović, pak, kaže kako se ne želi tužakati s crkvom iako će imati ozbiljnih financijskih izdataka, između ostalog za tisak novih plakata, flyera, reklama u medijima... Nepoznanica je na koliko gledalaca mogu računati u novom terminu.
“Vidjet ćemo, možda će ih biti i više. Možda smo postali popularniji od kad se o nama piše u medijima,” kaže Filipović.
Crkva se bavi samo lukrativnim poslovima
Bralić upozorava kako crkva nije samo vjerska, već i socijalna ustanova, ali kako se jako loše pokazala po tom pitanju. Navodi, osim Caritasa sve druge slične ustanove pripadaju takozvanim malim vjerskim zajednicama.
“U Dalmaciji nemamo niti jedan crkveni dom iako se prema Zakonu o socijalnoj zaštiti i Zakonu o vjerskim zajednicama, one se imaju pravo time baviti. Nemamo niti jednu crkvenu bolnicu, niti jedan crkveni dom za djecu. Gdje su crkveni starački domovi? Znam za Nazarećanski starački dom, ali gdje je tu katolički. I zašto ga nema? Zato što to nije isplativo,” objašnjava Bralić.
HBK često ističe kako su 86% stanovnika RH katolici, istovremeno ne brine za njihove socijalne probleme. Tako se RKC, za razliku od abortusa ili homoseksualnosti, nikada nije javno bavila socijalnim problemima građana, niti su oni dio kardinalovih poslanica.
Krajem 2012. godine ministar obrazovanja Vedran Mornar najavio je mogućnost ukidanja vjeronauka u pojedinim razredima osnovnih i srednjih škola, na što je HBK oštro reagirala, između ostalog upozorivši kako se građani RH „neće odreći stečenih ljudskih prava i sloboda“. Ipak, na smanjenje mirovina od 16%, za vrijeme vladavine Jadranke Kosor, koje su također stečeno pravo, crkva je očekivano ostala nijema. U međuvremenu, Mornar je prestao biti ministar, a pitanje je li ovaj sukob s Bozanićem u tome imao udjela.
Bozanić je nedavno, također, rekao kako HNK neće plaćati porez dok joj u procesu restitucije ne bude vraćena sva njena imovina, ali se nije oglasio o povratku svoje djedovine koje je crkva nasilno prisvojila kroz povijest. Ne oglašava se ni prilikom protuzakonitih otkaza, protuustavnih smanjenja stečenih radničkih prava, zakidanja plaća radnicima, kada sudovi ubojice djece osuđuju na minimalno presmiješne kazne.
Crkva, između ostalog, ne reagira javno na:
– teške socijalne probleme, – smanjenje socijalnih davanja, – zatvaranje javnih kuhinja, – minimalne ili oslobađajuće kazne za ubojice djece i silovatelje, – izjave službenika kojima se raspiruje mržnja, – nemoral političara i reality programa, – širenje lažnih vijesti i govora mržnje prema Dalmaciji, ženama i LGBTIQ+ osoba, – širenje panike i ratnohuškačke kampanje u medijima, – ukidanje kulturnih institucija…
Bralić ocjenjuje kako se HNB dobrim dijelom odnarodila, te kako više gleda sebe nego sirotinju.
“Zašto bi crkva ulazila u sukob sa nekim oligarhom koji ne isplaćuje radnicima plaće, ako će ga taj isti tycoon sutra dati crkvi nekoliko desetaka tisuća eura? Sutra kada crkva bude trebala nešto sagraditi ona će se obratiti ovima što ne isplaćuju plaće, a oni kako bi se pokazali kako su veliki, duhovni i crkveni dat će donaciju, slikat će se sa župnikom i oprati svoju savjest za sva nedjela, za sve one samohrane majke koje mjesecima nisu dobile plaću i ne znaju kako će djecu prehraniti,” ističe Bralić.
Nadalje, kaže kako je egoizam postao dominantna politika HNB-a i kako je dovoljno pogledati vozni park župnika, uzeti u obzir činjenicu kako ne plaćaju porez, a dobivaju novac iz državnog i lokalnih proračuna, dok istovremeno štite ljude koji su se ogriješili o najdublje pravne propise, kako bi se shvatilo kako od takve organizacije ne možete očekivati da vodi računa o potrebitima.
“HNB je, možemo reći, jedna od najmoćnijih korporacija u RH koja je oslobođena poreza, dok dobivaju novac iz državnog i lokalnih proračuna te ima strahovite političke veze. Meni je nejasno kako su uspjeli zadržati ovoliki broj vjernika, jer njihovo ponašanje u javnom životu ne samo da je nedolično i neozbiljno, pa i kriminalno na svaki mogući način, već je toliko ocrnjujuće prema onima koji slijede njihov nauk, da je to strašno. HNB je antiteza svega onoga što propovijeda Biblija,” ističe Bralić.
Abortus i svećenici
Krajem prosinca 2016. godine ministrica Vesna Badeković najavila je kako država planira oformiti savjet za smanjenje broja abortusa te donijeti novi zakon vezan za tu temu, u čiji rad bi bili uključeni nevladin sektor, svećenici i stručnjaci. Nakon oštre reakcije javnosti, izjavila je kako od toga nema ništa i kako je pogrešno interpretirana. Ipak, početkom ožujka 2017. KBC Split angažiran je svećenik, koji je ravnopravni član etičkog odbora za abortus. Iako je godinama kasnije Ustavni sud donio odluku o zakonu koji regulira piranje abortusa, svećenik je i dalje ostao u splitskoj bolnici.
Bralić podsjeća kako su jakobinci svećenstvo opisivali kao međuklasu, to jest klasu koja opravdava sustav, te kako crkva u svom djelovanju odgovara društveno-ekonomskom i političkom sustavu u kojem se nalazi, u našem slučaju neoliberalizmu.
“Neoliberalizam ima zanimljivu osobinu, koja je paradoksalna. S jedne strane, želi što manje države, a s druge strane je značajno pojačava. On ne želi socijalne službe, kulturne institucije, procedure, zakone koji bi uređivali život. Taj dio prepušta općem kaosu, a onaj dio za koji je zainteresiran su financije i ministarstva prisile i sile: policija, vojska, porezna uprava. I crkva odgovara takvom opisu sustava. Ona se prilagođava nositelju moći i nositelju financija. Ona je bogato donirana iz proračuna pa ne kritizira nositelja moći. A upravo bi ga trebala kritizirati, jer slabi socijalne, kulturne i druge institucije solidarnosti. Ipak, crkvi je bitnije zadržati povlastice javne politike – ističe Bralić.
Kaže kako bi građani, kada bi više čitali Novi zavjet, prepoznali u svećenstvu upravo ono što je Isus kritizirao kad je govorio o farizejima, koji su brinuli samo o svom položaju, a ne o ugroženima.
Comments