Piše: Livia Marini
Edukacija, emancipacija, industrijalizacija, urbanizacija i sekularizacija su, dakle, bolesne ideje. Dobra je deedukacija, čiji je savršeni primjer Željko Kerum, lik koji nije u stanju shvatiti što znači antifašizam.
Odavno to nije smiješno. Nije bilo smiješno ni kada je bivši gradonačelnik Splita, a danas kandidat za istu dužnost, Željko Kerum rekao kako je grad na čijem je čelu pobijedio - antifašizam.
Nije bilo smiješno ni kada su njegovi nadređeni odlučili da je titulu počasnog građanina Splita najbolje ne dati Anti Gotovini, jer on baš nervira fetive Splićane, jer je baš takvima poput Gotovine oni koji su vladali gradom prije Keruma ostavili Dalmaciju u hipoteku.
Ni slučajno nije bilo smiješno kad se Kerum potom obradovao javnost: “Odluka je danas većinom glasova donesena da tu laskavu titulu dobije general Republike Hrvatske, gospodin Stjepan Mesić i evo, na našu radost, mi smo ga danas i zvanično obavijestili da je on izabran za počasnog građanina grada Splita i, naravno, spremamo se uveliko za samu ceremoniju dodjele”.
Dobro, to je bilo smiješno. Tim prije što ne možemo isključiti mogućnost da su Kerumovi ljudi zaista nazvali Mesića i obavijestili ga da je dobio „laskavu titulu“ – pa ga poslije nazvali da mu kažu da ipak nije. Niti možemo isključiti mogućnost da su nazvali Stjepana Mesića i tijekom čitavog razgovora ga oslovljavali sa „gospodine Gotovina“.
Glasnik: "Dobar dan gospodine Gotovina"
Mesić: „Mislite: Mesiću?“ Glasnik: „Ne, ne: Gotovina“. Mesić: „Mislite: Mesiću?“ Glasnik: „Ne, ne: Gotovina“.
Tako je nekako zvučao razgovor glasnika iz Banovine koji je bio zaduen odavijestiti Gotovinu/Mesića da je dobio gradsko priznanje.
Ali nije bilo smiješno, zaista nije, kada je Kerum na HRT-u podrignuo da je komunistička ideologija „luđačka, bolesna“. Po toj ideologiji, rekao je Kerum, „vi i ja ne smijemo razmišljati drugačije“. Kad se Hrvatići uhvate te „luđačke ideje“, oni su gori od nehrvata koji se uhvate te „luđačke ideje“. Odnosno, kako su Kerumovu poantu pravilno razumjeli mediji: „Hrvati komunisti su gori od nehrvata komunista“. Ta se luđačka ideja, međutim, više nikada neće vratiti, veli. On, Kerum, borit će se protiv nje. I već se borio, rekao je.
Kerum je u tom intervjuu izgledao kao medvjed koji mokri na krušku sa koje je pao. Kojem su na nos kruške izašle, pa sad mlazom gađa stablo i psuje ga: „... ko te izmisli“.
Jer... da nije bilo socijalista, što bi osloboditelji od komunizma, evo već tri desetljeća, pljačkali? Ovdašnje političke elite već trideset godina ne rade ništa osim što rasprodaju, krčme, na sebe prepisuju ono što su socijalisti napravili za četrdeset i pet. I još nisu sve uspjeli rasparčati. Socijalisti su napravili više nego što su ovi za isto vrijeme mogu ukrasti i uništiti. A ovi su zaista izvrsni u uništavanju: ni jato pomahnitalih skakavaca im nije ravno. U pokušaju da se pronađe nešto s jednakim destruktivnim potencijalom, naučna literatura nije od pomoći. Nužno je posegnuti za religijskim tekstovima. E, ovi su kao četiri jahača Apokalipse: Pohlepa, Rat, Glad i Smrt. Ali četiri jahača koji ne nose luk, mač i vagu, nego za sobom vuku stotinjak bojeve projektile najveće razorne moći i flotu teretnih brodova punih soli: da pospu na zemlju koju su spalili.
Ili, rečeno jezikom Monty Pythona: šta su, uostalom, ti komunisti (osim što su pobijedili u ratu sa fašizmom, ujedinili i izgradili zemlju, od Dalmacije odbili i njemačke i talijenska, i četničke i ustaške ruke, ljude obukli, nahranili, obrazovali ih, zaposlili, osigurali im besplatno zdravstvo i školstvo, pomogli emancipaciju žena, suzbijali nacionalnu i vjersku zatucanost, promovirali zajedništvo i prosvijećenost, industrijalizirali zemlju, modernizirali društvo, izgradili infrastrukturu, vodili briljantnu vanjsku politiku, vodili zemlju u kojoj je svaki Dalmatin/Dalmatinac dostigao svoj apsolutni povijesni vrhunac) ikada učinili za nas, pa da ih Kerum ne nazove luđacima i bolesnicima?
Edukacija, emancipacija, industrijalizacija, urbanizacija i sekularizacija su, dakle, bolesne ideje. Što je dobro, šta nam treba? Dobra je deedukacija, čiji je savršeni primjer Kerum, čovjek koji nije u stanju shvatiti šta znači antifašizam, niti zapamtiti jedno egzotično ime.
Dobra je privatizacija obrazovanja i znanje tretirano kao roba, dobri su privatni fake-sveučilišta, lažne diplome i prepisani magisteriji. Dobro je proces emancipacije obrnuti unatrag: jer što se emancipiralo, neće želi slušati.
Dobra je deindustrijalizacija: dobro je uništiti tvornice, radnike otjerati na buru pa tu gdje su bile tvorničke hale podići zgrade sa stanovima za prodaju. Dobro je od grada napraviti selendru. A najbolja od svega je desekularizacija, jer je ona nužna da bi ljudima prodao ideologiju samouništenja.
Kerum je trebao ići do kraja, pa reći: bolji je nehrvat komunjara od Hrvata komunjare; bolji je ustaša od komuniste. Zvuči li vam to poznato? Nije li to blast from the past? Nije li to ono što je visilo u zraku 1990.: narodi i njihove stranke će se lako dogovoriti, samo da komunjare odu.
Odoše. I otada je u Dalmaciji sve bilo med i mlijeko. Svi su živjeli u sreći i veselju, sve do spokojne smrti.
Comentários