Dalmacija i njezina područja

Piše: Petra Ivanišević

Dalmatinsko, kao ni vojvođansko ni sandžaklijsko, pitanje pitanje nije završeno raspadom SFRJ, za razliku od pitanje ostalih konstituenata jugoslavenske federacije.

Dalmatinsko nije završeno ni promjenama Ustava Republike Hrvatske, a pogotovo nije riješeno zadnjim promjenama Ustava, koje je bilo bazirano na daljnje urušavanje sekularnosti RH, i to iz više razloga: 1. zbog toga što građanke i građani Dalmaciji ili, ako to nekima ljepše zvuči, građankama i građanima Republike Hrvatske koji žive na području Dalmacije – da je proveden referendum ne bi prihvatili ovakve izmjene Ustava.

2. zato što Ustav Republike Hrvatske ne definira autonomiju Dalmacije, što u prijevodu znači kako Dalmacija ne postoji kao politički subjekt u Republici Hrvatskoj.

3. jer nisu ispunjene obveze sa međunarodnih skupova o položaju lokalne samouprave na području država nastalima raspadom Jugoslavije: a) Na međunarodnoj konferenciji o bivšoj Jugoslaviji, koja je održana u Londonu (26.-28. kolovoza 1992. godine) zaključeno je “kako se građanima Dalmacije, Kosova i Vojvodine moraju se vratiti ustavna i građanska prava”. Valjda je svima jasno kako građanima Dalmacije nisu vraćena ustavna prava! Svoje obveze nisu izvršili ni Republika Hrvatska, a ni međunarodna zajednica.

b) U aranžmanu SAD u Ateni je 14. i 15. veljače 2000. godine održan je Okrugli stol kojem su prisustvovali predstavnici tada svih relevantnih opozicijskih stranaka s područja bivše Jugoslavije, a koje su u Republici Hrvatskom tek došle na vlast. U prvoj točci potpisanog communiquéa ističe se kako je “autonomija Dalmacije unutar Republike Hrvatske u skladu s interesom demokratizacije, regionalizacije i decentralizacije Republike Hrvatske, s ciljem očuvanja njezinog suvereniteta i teritorijalnog integriteta”.

Na žalost, Zastupnici u Hrvatskom saboru pri izradi izmjena i dopuna Ustava Republike Hrvatske zaboravili su na potpisane službene zaključke te Dalmaciji uskratili autonomiju.

4. dalmatinsko pitanje nije završeno, zato što Ustav Republike Hrvatske ne predviđa regionalizaciju i decentralizaciju, točnije ne predviđa reintegraciju regija kojima će se dodijeliti zakonodavne, sudske, izvršne i upravne nadležnosti te raspolaganje imovinom i izvornim prihodima, odnosno prirodnim i radom stvorenim resursima. Važeći Ustav Republike Hrvatske, povjerava županijama pojedine ovlasti, ali ne predviđa izvorne nadležnosti.

5. Dalmacija nije nastala na teritoriju Republike Hrvatske. Nakon okupacije Dalmacije 1939. Dalmacija je u sastav tadašnje Banovine Hrvatske, danas Republike Hrvatske unijela svoj teritorij i svoja tijela vlasti. Ona je povijesna zemlja i rezultat je višestoljetne i antifašističke borbe za autonomiju Dalmacije pod raznim tuđinskim vlastima. Republika Hrvatska osnovala Dalmaciju. Dalmacija, dalmatska nacija i dalmatski jezik postojali su prije nego li je 1874. prvi put u povijesti spomenuto ime Hrvat.

Dalmacija beskućnik

Aktualnim Ustavom Republike Hrvatske ne rješava se dalmatinsko pitanje, jer se ono može riješiti samo izmjenama Ustava koji će biti donijet samo u demokratskoj proceduri na ustavotvornoj skupštini.

Povodom europskog prijedloga Deklaracije o statusu Dalmacije svjedoci prljave i orkestrirane kampanje koja je usmjerena prije svega na povijesno postojanje Dalmacije kao autonomne zemlje. Tekst Deklaracije tu je samo povod! Tu prljavu kampanju predvode oni koji su za unitarnu i centraliziranu državu. Oni koji zagovaraju tezu “jedna država, jedan narod, jedna crkva, jedan bog, jedan put”. Protiv Dalmacije, a ne protiv Deklaracije udružili su se Hrvatska biskupska konferencija, nelustrirani akademici HAZU-a, bespućnici, političari, pisci Ustava iz 1990. godine, koji su, usput rečeno, tada prekršili i ustavnu proceduru za donošenje Ustava, ali i aktualni Ustav SRH i SFRJ.

Nažalost, odugovlačenjem procesa za ratifikaciju Deklaracije stvorena je atmosfera linča. Za to je najodgovornija koalicija okupljena oko HDZ-a, ali i druge parlamentarne i neparlamentarne stranke. Podsjećam kako je u pregrijanoj antidalmatinskoj kampanji upućena i prijetnja smrću onima koji se zalažu za drugačiju Republiku Hrvatsku i drugačiju Dalmaciju unutar iste. Ne donošenjem Deklaracije, a s njom ustavnih promjena te posebnih zakona, posebno onoga o nadležnostima regija, Dalmacija ostaje jedan od najvećih beskućnika. Nema svoj krov nad glavom, nema svoju imovinu i ne raspolaže izvornim prihodima. I to je bit cijele ove priče.

Dalmacija kao federalna jedinica

Nezadovoljni ustavnim položajem Dalmacije i nerješavanjem cjeline dalmatinskog pitanja te nerješavanjem pitanja regionalizacije i decentralizacije Republike Hrvatske i njezine ustavne organizacije kao najcentraliziranije i najunitarnije države u Europi, organizacije civilnog društva u Dalmaciji, prodalmatinske političke inicijative i veliki broj društvenih, kulturnih, znanstvenih radnika iz Dalmacije predvođeni inicijativom DDF, donijeli su prije desetak godina, Rezoluciju kojom se zahtjeva donošenje novog Ustava RH i drugačiju organizaciju države. Zahtjeva se dogovor o pet povijesnih entiteta Dalmacije, Hrvatske, Istre, Sjeverne Dalmacije (Primorsko-goranska regija) i Slavonije, što doslovno znači devoluciju Republike Hrvatske.

Dalmatinsko pitanje treba riješiti tako što će se izmjenama i dopunama Ustava Republike Hrvatske država federalizirati na načelima asimetrije – kao što je to krajem ’90 učinila Ujedinjeno Kraljevstvo. Poštujući međunarodne dogovore i sporazume, a posebno zaključke Londonske mirovne konferencije, vraćanje ustavnih prava građankama i građanima Dalmacije, u novim uvjetima, prije svega podrazumijeva njezin devolutivni status u Republici Hrvatskoj. Dakle, Autonomna Regija Dalmacija u Republici Hrvatskoj. Dalmaciji je potreban njezin Ustav u kojem će biti deponirane zakonodavne, sudske, izvršne i upravne nadležnosti u svim oblastima osim onih klasičnih državnih (odbrana, monetarna politika, carina i državna sigurnost), koji bi bili u nadležnosti Republike Hrvatske. Dalmaciji su neophodni elementi državnosti.

Najrazvijenije države u svijetu su federalizirane ili regionalizirane (SAD, Kanada, UK, Španjolska, Njemačka, Austrija, Švicarska, Francuska, Italija, Australija, Japan…). Devolucija RH je lijek za osiromašenu, opustošenu i iscrpljenu Dalmaciju i koristan za sve dijelove RH i državu u cjelini.

Dalmatinsko pitanje moguće je riješiti samo u drugačijoj Republici Hrvatskoj, građanskoj državi svih njezinih građanki i građana, koja će biti sekularna u kojoj će i hrvatski i dalmatski jezik biti u ravnopravnoj službenoj upotrebi i koja će biti istinski decentralizirana. U takvoj Republici Hrvatskoj, Dalmacija bi svojim konstitutivnim aktom morala definirati raspolaganje zakonodavnim, sudskim, upravnim i izvršnim nadležnostima i pravo raspolaganja imovinom, izvornim prihodima i prirodnim i radom stvorenim resursima. Tek bi se time definitivno riješilo dalmatinsko pitanje.

Primorje, škoji, Ravni kotari, Bukovica, Zagora, Neretva, Konavle…

Na pitanje iz naslova teme “Dalmacija i njezina područja”, samo nekoliko komentara. 1. neophodno je što prije doći do reintegracije te političkog subjektiviteta Dalmacije. Dalmacija s takvim nadležnostima i ulogom treba u svojim institucijama, prije svega u dalmatinskom parlamentu i Vladi odlučivati o svojoj vlastitoj decentralizaciji i konstituiranju lokalnih samouprava. Dalmaciju ne treba niti bi bilo uputno decentralizirati Republika Hrvatska. To mora učiniti ona sama u dogovoru s građanima i lokalnom samoupravom. To podrazumijeva ukidanje županija na području Dalmacije i vraćanje njezinih povijesnih komuna. 2. veoma je bitno što prije prići novoj organizaciji lokalne samouprave, odnosno smanjiti broj općina u skladu s mediteranskim standardima, formirati općine s daleko većim brojem stanovnika, nego što je to sada slučaj, koje bi bile efikasnije i bliže građanstvu i imale svoje izvorne prihode, kako bi zaista postale servis građana.