piše: Ivor Morosin
Dalmacija se možda ne doima kao zemlja iz mračne bajke, ali u posljednje vrijeme sve više poprima osobine jednog takvog mjesta, točnije tamnog mjesta Mordor iz poznate Tolkienove trilogije Gospodar prstenova.
Mordor je planinama okružena pustoš kojom vlada Sauron (HDZ). Velikim dijelom njegova kraljevstva proteže se dolina Gorgoroth uz koju se uzdiže i Kleta gora u kojoj je Sauron iskovao Prsten moći.
Alegorija svijeta
Žižek u samom uvodu knjige Pervertitov vodič kroz film kaže sljedeće riječi: „Zašto pišem o filmovima? Prvi sam koji ću priznati da u većini slučajeva filmove koristim jednostavno da ilustriram neku teorijsku tezu ili da pojednostavim i analiziram današnje ideološke trendove.“ Autor ovih redaka, koliki god bio fan Gospodara prstenova, na isti način koristi navedeni književni/filmski predložak.
Od samih svojih početaka pa sve do danas Gospodar prstenova je na mnogo načina promatran kao alegorijom svijeta iz perioda drugog svjetskog rata. No, sam Tolkien to opovrgava u predgovoru za drugo izdanje romana gdje piše da je „glavni motiv bila želja pripovjedačeva da se okuša u jednoj doista dugoj pripovijesti“, odnosno da „što se tiče nekog dubljeg značenja ili poruke, pisac nije imao ništa slično na umu. Ovo djelo nije ni alegorijsko ni aktualno.“ Ali svaki autor neke umjetničke tvorevine neosporno stvara pod utjecajem vremena u kojem živi, njegovih svjetonazora, mentaliteta, kulturnog i društvenog stanja, kao i tradicije.
Zbog svega rečenog, Tolkienovo djelo ne smatra se alegorijom već kao svojevrsnim odrazom u ogledalu ili paralelnim univerzumom. Teoretski paralelni univerzumi trebao bi biti blizak našem, ali ne i identičan. Kao svojevrsni komplement našem, izmijenjena slika naše slike. Svaki od tih svjetova potpuno je realan, postoji kontinuirano tijekom vremena i imaju precizno definirana obilježja. Samo na taj način možemo vidjeti cjelokupnu sliku onoga što Gospodar prstenova zaista prikazuje – povijest ljudskog roda na ovoj planeti je povijest ratova, povijest Međuzemlja je povijest ratova.
Svi književnici, filozofi, povjesičari, psiholozi dat će različite verzije mišljenja što je to što čini čovjeka, njegov život, okruženje, prošlost, sadašnjost i budućnost. Kakvu god tezu ili definiciju izrekli jedan je odgovor neosporan – želja za moći i rat poradi tamo nekih ideologija. To su riječi koje nas prate kao zla kob i koje će, ako proroka danas ima, biti naš usud. Put kojim idemo još od predantike bez dvojbe vodi k neizbježnom apokaliptičnom kraju za koji je samo pitanje trenutka kada će se dogoditi.
Rat za prsten – hrvatski scenarij
Osnova svake društvene zajednice je njen jezik, njena kultura i njeni svjetonazori. Tako je u Dalmaciji jezik dalmatski, kultura romansko-mediteranska, a svjetonazor antifašistički. Ili bi bar, u normalnim uvjetima, tako trebalo biti.
Prema Freudu kulturu jednog društva čini cjelokupan zbir postignuća, načela i instituta koji nas razlikuju od naših predaka i koji štite čovjeka od prirode, te uređuju odnose među ljudima. Tako shvaćena i prihvaćena, kultura se javlja u trenutku prvog pokušaja uređivanja društvenih odnosa, a znači prijenos znanja i vještina s generacije na generaciju, te je jedna od njenih temeljnih postavki kako taj stvoreni poredak neće biti skršen u korist pojedinca. I dok ovaj teorem usvaja većina društvenih zajednica u Međuzemlju, s druge strane mape, u zemlji Mordor, Sauron (kum HDZove mafije) stvara totalitarno društvo u kojem drži šapu nad svim pojedincima tako da ne postoji mogućnost za drugačiji koncept. Na vrhu piramide je on, a njegovi sljedbenici su Nazguli (neonacifašisti), devet prstenovih utvara (klerofašisti) kojima kontrolira masu.
Koncept njegove vladavine, odnosno uređenja prostora u dolini Gorgoroth u čijem središtu je Sauronova kula s plamtećim okom na vrhu, podsjeća na svojevrsni panoptikon o kojem Michel Foucault govori u Nadzirati i kažnjavati. Glavna funkcija panoptikona (koju Foucault predstavlja u svojoj slici moderne zatvorske institucije) je da se svaki događaj i događanje unutar ustanove ili prostora može svakog trenutka slobodno vidjeti. Sve polazi i vodi u samo jednom pravcu – prema Sauronu i prstenu (sva bogatstva Dalmacije). Kultura i struktura čitave zajednice odgovara samo jednoj individui i njegovoj volji podliježe. A Sauronov prsten predstavlja sredstvo – moć – pomoću kojeg će se njegova volja proširiti i preko cijelog Međuzemlja. U takvom svijetu Sauron još uvijek nema fizički oblik, zbog čega on tu postoji samo kao ideologija i ideolog, kao svojevrsna nedokučiva volja Velikog Uma unutar velikog bijesnog potčinjenog tijela čije udove i trup čine vojske orka i drugih zvijeri.
Marx je ideologiju vidio kao pojam koji označava određene vizije, misli, vrijednosti i predodžbe koje ljudima izobličuju i mute pogled na stvarnost kakva jeste. Prava snaga ideologije očituje se u Gospodaru prstenova, gdje je njena moć uspijevala potčiniti snažne umove i volju vilenjaka i ljudi – orci su nastali mučenjem i „kvarenjem“ vilenjaka, dok su Uruk-hai, naprednija vrsta orka, nastali miješanjem ljudi i tradicionalnog oblika orka. Riječi „muti pogled“ i „kvarenje“ u ovom kontekstu mogu poprimiti nekoliko značenja i osobina: vilenjaci su naročito čista rasa (kako izgledom tako i svjetonazorima) – oni su djeca svjetlosti, orci su bića mraka – zbog čega prisilno podvrgavanje drugim svjetonazorskim ideologijama i vjerovanjima drastično utiče i mijenja njihov fizički izgled. Bliskost njihovog porijekla se vjerovatno najbolje očituje u mržnji koju orci imaju prema svemu vilenjačkom.
Zajednička mržnja
Ideologija, tako shvaćena, na našim je prostorima pod svoje okrilje zahvatila sve i svakoga. Naravno, mi se fizički ne mijenjamo kao stanovnici Mordora, ali naši svjetonazori se drastično razlikuju od onih prije petnaest godina, a kamoli od onih od prije trideset godina. Mentalitet koji je nekada bio oličenje ovih naroda postao je samo predmetom melankolije koji pokušavamo oživjeti ponovnim uskrsnućem predstava i hitova od prije tri desetljeća.
Društveni odnosi (na gradskim, županijskim i regionalnom nivou) nisu nikada bili na nižim granama. Gubimo svijest o sebi, o drugima i o prirodi neprestano namečući glupavu poslušnost svemu prirodnom i moralnom. Sauron kod nas postoji kao neka vrhovna ideja čija načela primjenjuju različite osobe koje rade u javnim i komunalnim službama, a potonji nisu ništa drugo do utvare koje žive od te ideje. Ali na taj način samo stvaramo bivstveni pakao na zemlji kreirajući, kako Northrop Frye kaže u knjizi Anatomija kritike u poglavlju o demonskim slikama, društvo „koje drži na okupu neka vrsta molekularnog napona ega, neka odanost grupi ili vođi koji umanjuje pojedinca ili, u najboljem slučaju, njegovu zadovoljstvu suprotstavlja dužnost ili čast“.
Orci (Hercegovci) koje okuplja Sauron, a kasnije i Saruman (Lista Velog Mista, Stipe Petrina, bračni par Puljak...), nisu bića koja imaju određen smisao zajednice i društva. Njihova netrpeljivost jednih prema drugima se najbolje ogleda u međusobnom općenju, od lažnih finih naziva do nerazumijevanja koje eskalira na sceni kada se svi međusobno pobiju zarad Froddove sjajne košulje. Ali, njih na okupu drži jaka volja Sauronovog (HDZovskog) uma, te zajednička mržnja prema svim slobodnim narodima Međuzemlja (Dalmatini). Na svakodnevnom nivou možemo biti svjedocima ovakvih situacija: od komentara na portalima, na društvenim mrežama do javnog prijevoza, redova u raznim poslovnicama i slično.
Posebno zabrinjavajuća činjenica u ovakvim slučajevima je kada se čovjek i društvo organiziraju oko jednog svjetonazora, cilja ili svrhe, druge stvari zbog toga ispaštaju. Kultura i njezini proizvodi su oduvijek bili našim najboljim ambasadorima, kako u Europi, tako i u svijetu. Od književnosti i filma do raznih vrsta sportova – ovi prostori su bili najboljim rasadnicima talentiranih ljudi. I dan danas su. I upravo oni ispaštaju zbog sukoba različitih ideoloških mišljenja. Stoga je tu prstenova družina (DDF i Dalmatinski klub) kako bi stanovnicima Međuzemlja (Dalmacije) donijeli bolje sutra. No, se dok se Međuzemljani: hobbiti, viljenjaci i drugi pošteni stanovnici boje Saurona i ne žele pristupiti družini, dotle boljtka za Međuzemlje nema.
Ali u samom Gospodaru prstenova prikazano je kako takvo stanje ne može zauvijek opstajati i da će kad tad neki pokret izmijeniti situaciju. Taj pokret neće predstavljati samo obranu zdravlja svakog aspekta društvene zajednice ponaosob, već i stvaranje novog organizma koje živi u suživotu sa svojim identitetom, kulturom, jezikom i svjetonazorom.
Comentarios