Piše: Petra Ivanišević
Svakog 26. veljače Dalmatini i pravi Dalmatinci slave Dan Dalmacije, dan kada je na Bečkog kongresu 1815. Dalmacija postala dio Austrije, ali kao jedina potpuno autonomna austrijska zemlja.
"Dalmacija je stoljećima bila autonomna, tek ulaskom u sastav Banovine Hrvatske gubi svoju autonomiju. A to je jako značajno za odnos današnje Republike Hrvatske prema Dalmaciji," izjavio je podpredsjednik Dalmatinskog kluba, Goran Jelić.
Goran Jelić je izjavio u četvrtak kako Dalmacija treba imati svoju policiju i sigurnosnu službu, kako bi se zaustavio val nasilja nad Dalmatinima kako u Dalmaciji tako i u drugim regijama Republike Hrvatske te kako bi se građanima mogao jamčiti normalan, miran i stabilan život.
„Potrebna nam je dalmatinska policija, kakvu smo imali do prije 1990. godine. Zato nam je potrebna i dalmatinska autonomna služba koja će voditi računa o sigurnosti svih nas, kakvu smo imali prije 1990. godine. Dalmaciji i svim njezinim stanovnicima potreban je normalan, miran život, kakav smo imali prije 1990. godine… I zato: ima nas, bit će nas, ima Dalmacije, bit će Dalmacije, predati se nećemo nikada“, rekao je Jelić na okruglom stolu povodom šesnaeste godišnjice velikog antifašističkog protesta u Splitu.
Podsjetio je kako je prvog veljače 1990. organiziran veliki prosvjedni skup u Splitu koji je bio uvod u antidalmatinsku jogurt-revoluciju i protuustavne promjene Ustava RH koje se dogodilo u srpnju 1990., kada je srušeno legitimno rukovodstvo Zajednice općina Dalmacije, i kada je „slomljena svojevrsna autonomija Vojvodine, načet raspad Jugoslavije, i kada su se počeli kopati grobovi nedužnima i masovne grobnice svima koji se nisu svidjeli vladajućoj eliti.
Upitao je što se još treba dogoditi i koliko još djece treba poginuti kako bi se konačno počele događati promjene.
„Ne prođe dva-tri dana, ne prođu dvije-tri noći, da neko od pripadnika dalmatske nacionalne zajednice ne bude pronađen mrtav. Ne prođe ni dan, a ne prođe ni noć da netko ne bude pronađen mrtav na dalmatinskim ulicama ili cestama. Kako smo došli do toga da se čovjek više ne može normalno i slobodno kretati ulicama Splita, Zadra, Šibenika, Dubrovnika, Metkovića, Knina, Kaštela, Sinja…, po dalmatinskim ulicama i cestama koje su do prije samo 34 godine bile jedne od najmirnijih i najsigurnijih bivšoj državi“, upitao se Jeilć.
Podsjetio se kako je Grad Split čekao četiri godine kako bi se centralna vlast koja stoluje u Zagrebu „umilostivila“ i imenovala načelnika policije u najvećem dalmatinskom gradu, ali se upitao s čime će načelnik napraviti red u tom gradu, kada nema dovoljan broj policajca, kada policajci nemaju opremu, kada imaju male i nesigurne plaće, „kada moraju dodatno raditi, tući faturete, kao izbacivači po noćnim klubovima da bi preživjeli“.
Podsjetio je i na to kako su prije šesnaest godina na tisuće stanovnici Dalmacije izašli na ulice dalmatinskih gradova kako bi spriječili proslavu Himmlerovog rođendana na ulicama Splita i Zadra.
„Kada im to nismo dopustili, zasuli su nas kamenicama. Do dana današnjeg nitko nije uhićen, a sukladno tome ni suđenje nije održano. Do dana današnjeg, iako je ta organizacija, „Hrvatski nacionalni stroj“, koja je to organizirala proslavu Himmlerovog rođendana na otvorenome, navodno zabranjena nitko za to protuustavno djelo nije odgovarao“, istaknuo je podpredsjednik Dalmatinskog kluba.
Jelić je rekao kako do dana današnjeg zabranjena organizacija „Hrvatski obraz“ funkcionira i pojavljuje se na svakom skupu gdje je potrebno propagirati mržnju, nasilje, najveća zla kojih se srami svatko tko iole misli dobro o svemu što je ljudsko i humano.
Prema njegovim riječima, pred našim dječjim vrtićima, školama, pred svima nama gledamo revolveraške obračune.
„Pogledajte sada: samo su kriminalci u Republici Hrvatskoj sigurni, samo oni koji se zaogrnu u 'navijačke šalove' ili, bože moj, utvrde kako iza njih stoje neupitne organizacije kao što je crkva, samo oni mogu raditi šta žele, a mi normalni ljudi ne smijemo ni normalno živjeti, već trebamo strepiti za svoju djecu, za svoje živote, samo zato što smo se našli na ulici, koja je postala igralište za najgore bitange i najsmrdljiviji ološ s pištoljima“, kazao je Čanak.
Prema njegovim riječima, građanima je potrebno živjeti u miru, stabilnosti i razumijevanju različitosti.
„Ali, među nama žive oni koji pale dalmatinsku Frarrijevu bandiru, bandiru koja je bila izagrana za službeno obilježje autonomne austrijske zemlje Dalmacije 1815., a službeno se koristila od 1803. do 1806. i od 1815. do 1921.. To su isti oni koji veličaju ratne zločince, to su oni koji bi sutra ponovili sve zločine, samo kada bi im se pružila prilika“, rekao je Jelić i ocijenio kako nam je klerikalni nacizam na velika vrata ušao u živote svakoga od nas, a zloslutni znakovi velikohrvatskog klerikalnog nacizma svuda oko nas.
„A treba slušati starije kada vam kažu kako je to izgledalo kada su se jednoga jutra skinule maske i obukle uniforme, zbog čega su tisuće i tisuće naših sugrađana platili glavom. Dalmatini su prvi osnovali antifašistički pokret u okupiranoj Europi i najviše su platili glavom od svih europskih naroda. Dalmaciju su napali 6. travnja 1941. a već 20. travnja se u kući Šegvić raspravljalo o akcijama protiv talijanskog okupatora s kojim su surađivali i ustaše i četnici također neprijatelji Dalmacije,“ objasnio je Jelić.
Objasnio je kako netko treba reći kako naš narod nije sklon totalitarizmu i fašizmu. Gotovo cijela Dalmacija je radila protiv fašističkih i nacističkih okupatora, ali i protiv njihovih kvislinških saveznika. Unatoč tome, bilo je prokazivanja i puno dalmatskih ljudi završilo je u logorima smrti poput Jasenovca, Dachaua, Auschwitza. Zato nikada ne treba miješati Dalmatine i Dalmatince, Hrvate i ustaše, Srbe i četnike, jer su u Jasenovcu prvo završili Hrvati koji su bili protiv ustaškog režima, zatim homoseksualci. Dalmatini, Srbi, Romi, Židovi i ostali deportirani su u taj ustaški logor smrti tek poslije.
„Tko to ima pravo u ime, ne znam kakvog nacionalnog osjećaja, skandirati jednu od najstrašnijih parola koja se može smisliti? Tko može određivati tko smije doći u naš grad kao naš gost, a onda mu zapaliti automobil zbog registarskih tablica? Tko je taj tko misli kako može odrediti tko smije izaći na ulicu, a tko ne? A to je ustavno pravo svih građana ove zemlje“, upitao se Jelić.
Dodao je kako je upravo takvo ustavno pravo prije nekoliko mjesci pregaženo u Splitu, kada se ljudi nisu smjeli okupiti zbog toga što je zaprijećeno kako će doći do nasilja.
„Država ima monopol sile i prisile i stoga država mora biti jača od nasilnika. Ako država ne može svoju snagu pokazati na ulicama svojih gradova, svojih sela, onda se država zapitati postoji li“, naglasio je za kraj Jelić.
Comments