Piše: Nevianna Remani
Nakon izbora koji će se održati iduće godine građani će se s pravom pitati čemu izbori ako se sve može mijenjati, pa i izborna volja građana – a to će biti na djelu kao što je na djelu zadnje 33 godine.
Ovo što se događa u i oko Dalmacije svima bode oči, a u inostranstvu odjek nije mali, samo za režimski fake news nazovi „mediji“ ne spominju. Da je normalnih ljudi u Dalmaciji, što nema koalicija oko DDF-a ostvarila bi uvjerljivu pobjedu u Dalmaciji i vladala bi apsolutnom većinom. Ovako će sve po zakonu sasvim legalno i legitimno – većinu u Dalmaciji odnijeti već viđeni jeftini ekstremno desni populisti, pa će HDZ moći formirati Vladu, a to je tako i prema Ustavu Republike Hrvatske koji svoje regije ne prepoznaje i ne jamči im pravo na autonomiju.
I tu će zapeti. HDZ i SDP će sa svojim pajdašima dijeliti vlast u Splitu i započet će promjene, skidat će one koji govore protiv HDZ-a, a rade protiv interesa Splita i Dalmacije, ali su na prethodnim izborima „osvojili povjerenje naroda“. Dovest će svoje na svim novoima, a to je moguće samo nezakonitom i sitnom kombinatorikom sasvim malih stranaka – ali to volja glasača nije. U političkoj teoriji i praksi to se jednostavno zove – puč.
To u gradovima i selima, pardon… općinama u Republici Hrvatskoj traje od 30. svibnja 1990. i izaziva opće zaprepaštenje, ali nigdje adekvatne reakcije. Stoga je i legalizirana neka vrsta masovnog puča koji trese državu svake četiri godine, posebno u trenucima kad se konstituira nova Vlada. Naravno, to se događalo konstantno zadnje 33 godine.
Nemojte misli da lamentiram što ne pobjeđuje itko drugi do li HDZ. Savršeno je jasno kako je SDP odavno poražena stranka na svim izborima i to na svim ključnim mjestima za državu, naciju i narod te vi sada ovi sve htjeli promijeniti. Jasno je kako je Plenković svemoćan, ali ako se to ne ograniči, budući problemi će biti kompliciraniji – a Peđa Nejaki Grbin samo je jedan u nizu koji je pao na pitanju svega i svačega. Baš tako. A ne bi bog zna šta ni uradio ni s Dalmacijom kada bi se popeo na vlast. Kaže jedna pjesma kako se zadnjih stotinu godina u Dalmaciji gine kako bi se živjelo. Kako tko. To što se neki mijenjaju donekle je shvatljivo, ali masovna pučistička radnja je ono što već 33 godine trese Republiku Hrvatsku, i to poglavito Dalmaciju – regiju u kojoj HDZ dobiva najniži postotak glasova.
I vidjela žaba kako se konj potkiva, pa i ona digla nogu. S tim u vezi, sad bi svi na vlast kako bi promijenili sve – promijenili bi oni i prvog čovjeka Hrvatske Biskupske Konferencije i sastav Konferencije, ali nema mogućnosti – Plenković je s biskupima, podbiskupina i nadbiskupina na ti. Bilo bi opoziciji bolje kada bi promijenili sebe i naciju i narod. Mislim na psihičke promjene, na jednu finu kolektivnu psihoanalizu. No, umjesto toga, promijenili bi oni i nadbiskupa patagonijskog, ali ne mogu – za to se pita papa rimski kome će dati palium kako bi stao na čelo katolika u Dalmaciji. Promijenili bi oni i muftiju, ali ti su nešto drugo. Imamo u Republici Hrvatskog barem dvojicu, pa ako zatreba… Dokle će to ići nitko ne zna, ali na dobro biti neće. Mijenjate sebe i naciju ne biskupe i muftije.
Još kad se ovome nadodaju situacije na lokalnom nivou. Ovo oko Dalmacije prevršilo je svaku mjeru i tek tu nitko nije siguran kako i dokle može ići – za sada je izvjesno kako ide dovraga i bestraga.
Pozvati se na Ustav Republike Hrvatske nije baš validno i nema razloga baktati se time, jer u tom Ustavu piše kako se izborna volja građana mora poštivati – piše i nikome ništa. Šta sve ne piše, a nije tako. U Ustavu RH piše kako su županije područne (regionalne) samouprave. Samo je jedna regija županije i to ona najsjevernija – Međinurska, pa Plenković dođe u Zadar i kaže kako je Zadarska županija regija. TO nije samo krajnje bezobrazno, već bi u nekim drugim državama pala Vlada i raspisali se novi izbori.
U Ustavu RH se, dakle, spominju regije, ali od devolucije točnije regionalizacije i decentralizacije nema ništa. Zanimljivo, nadležnosti županija se smanjuju ili ukidaju. A Vlada RH na čelu koje je patološko cinični bruxelleški ćato je zabio posljednju bokvu ili ukucao posljednji ekser u proces regionalizacije i decentralizacije, u autonomiju uopće. Taj papir zvani Ustav uostalom i ne vrijedi mnogo, što je dokaz tome kako je politika bila slabija od Opus dei debele patološke luđakinje i promijenila Ustav kako bi zlonamjerno jednoj populaciji ukinula ustavom zagarantirana prava. Stoga većina građana Dalmacije nije glasala za promjene Ustava 2013..
Umjesto da nešto promijene na bolje, stanovnik Dalmacije, stigao u nju nakon II. sv. rada iz zadnje seljoberske pripizdine, stoji ispred lokalnog dućana i pije pivu komentirajući i braneći purgerske huligane koji su u Ateni ubili jenu i teško ozljedili dvoje među kojima je i djevojčica od 13. godina. Dakle, čovjek u Dalmaciji ne mijenja se ništa (posebno ne na bolje), osim što dopušta da se najjeftinijom mogućom kombinatorikom skidaju kvalitetni kadrovi kako ne bi bili partijski a partijski su i sada da gore ne može. Gdje to vodi, nitko se ne smije ni zapitati, odnosno ako se netko i zapita, ništa od toga.
Kvalitetna ekipa iz DDF-a predvođena Vedranom Bralićem pokušava nešto, ali događaji ga zaobilaze u širokom luku iz dana u dan. On je pravnik, radi s djecom i koordinator te jedine prodalmatinske organizacije od originalne Dalmatinske akcije na ovamo. Možda Bralića ne bi ništa zaobilazilo da se radi o regiji psihički stabilnih ljudi, ali u Dalmaciji vlada metalni kaos i bezvlašće.
Izborni poraz lako će udariti SDP kao grom i visoki dužnosnici te stranke dugo se neće moći sabrati – znalo se i bez Kekinovog odbijanja Peđe Grbina. Njegova upozorenja u pred-pred izbornoj kampanji kako, ako HDZ još jednom pobijedi, Hrvatska „više neće biti ista” nitko ne sluša. A bilo je i umnih ljudi koji su govorili i pisali kako je ovoj državi potreban korjeniti preokret. Ne mislim samo na slogan nekih neovisnih lopina iz Slavonije koji preko izbornih kampanja peru pare, koji sam po sebi vrijedi, već i na preokret općenito, jer ovo je sada ono staro – već trideset tri godine staro – samo malo drugačije presvučeno. Da se ne zavaravamo, pobijedit će Stranka opasnih namjera (čitaj HDZ) i populistički ekstremisti koje je lakše zvati - ustaše, odnosno Tuđmanovi i Jastrebovi ljudi koji su dočekali svoje vrijeme.
U Europi naravno to znaju i ozbiljni komentatori iz dana u dan o tome govore – ali šta će i EU učiniti, nitko još ne zna jer je Dalmacija „rak-rana”, a to priznaje čak i Ivan Aralica. Predsjednik Republike iz dana u dan daje proturječne izjave. Ni sam nije siguran šta je u kojoj izjavi kazao. On kaže negdje – koliko mu je vjerovati – da je republikanac, ali to ne znači mnogo – klerikalizacija je vladajuća ideologija. Prvi čovjek Ksavera od Oniksa osobno sudjeluje u formiranju Vlade RH i bori se za ministarstvo vjera koje valja ukinuti – to ne postoji ni u jednoj državi na svijetu. Ovi sada na vlasti mijenjaju, ali tako da se ništa ni na koji način ne promijeni.
Promjene bez preokreta nisu promjene, a Dalmaciji je potreban zaista kopernikanski preokret – nitko ga na horizontu ne vidi.
Za sada je Dalmacija na čekanju ili je ima na određeno vrijeme, kako je krenulo može se ona održati, ali i prodati na rate. Pred nama je paradoks: kako god glasali građani Dalmacije, od njih ništa ne ovisi i to se iz svega dosadašnjeg vidi. S Plenkovićevom Vladom – u kojoj on drži glavnu i odlučujuću riječ – Dalmacija je otišla udesno, desnije nego s Karamarkom, iako dalmatski birači pokazuju i jedan i drugi smjer. S Dalmacijom se može trgovati i trgovalo se godinama. Može se ona prodati i na tri čeka, ali za cijelu BiH to nije dobro. A Dalmacija danas je iz šest dijelova nikako iz dva-tri, i može biti cijela samo s jednom jakom autonomijom utemeljenom na modernom Ustavu koji će konstituirati sekularnu državu zasnovanu na ljudskim pravima i slobodama te znanosti.
Ovako imamo Dalmaciju na određeno vreme, a Republiku Hrvatsku u bespućima povijesne zbiljnosti.
Comments