piše: Livia Marini
Zaista je glupo što trenutna vlast misli kako može na slici Franje Tuđmana vječito držati građane Dalmacije anesteziranim, dok im standard rapidno pada, dok se uništava dostojanstvo i identitet, postavljaju nesposobnjakovići na rukovodeća mjesta, dok su tenzije nabujale do pucanja
Teško je naći definiciju političkih odnosa između vladajućih i opozicije u odnosu na samu vlast, kao i alkemiju u kojoj jedan takav apsurd može funkcionirati i dati rezultate. Vremenom se sve suprostavljenosti i ideološke razlike pretvaraju u entropiju sustava, a sami najviši predstavnici vlasti bježe u autizam i eskapistički odbijaju priznati kako oktroirana vlast bez legitimiteta samozvanih eksperata, bez stvarne političke težine, nije sposobna provesti načela koja su postavljena zajedničkim dokumentom sva tri konstituenta vlasti.
U samim koalicijama daju se oprečne ocjene dometa lokalnih vlasti i njihovih rezultata nakon 100 dana, mada i oni koji ističu uspjehe sumnjaju kako zbilja vjeruju u njih. Ne samo kako nije prekinuta praksa bivše vlasti u onome što je, s pravom ili ne, kritizirana od strane sadašnjih konstituenata vlasti, nevladinog sektora i mnogih analitičara, već je stanje višestruko gore u svim oblastima djelovanja.
Nesposobni svojim djelovanjem osigurati sebi dugovječniju vlast, pribjegavaju derogaciji svih demokratskih dostignuća koja su postignuta uz pomoć i monitoring Europske Unije, prilagođavaju zakonodavstvo u obračunu s lažnom opozicijom, čineći stranačko i poslušničko pravosuđe, zloporabljući državni aparat i institucije sile u međusobnim obračunima sa stvarnom opozicijom i nezadovoljnim građanima. Još jedna u nizu blamaža aktualne lokalne vlasti u Dalmaciji prijetnja je aktualnom predsjedniku Republike Hrvatske hapšenjem „kad promjene tužiteljstvo“. Nemoguće je toj hordi acefalopoda objasniti kako takvim načinom razmišljanja teško može doseći predodžbu o tome što je to demokratsko društvo i kako ono funkcionira, a kamo li uspostavu demokracije. Kao da je neko pokupio usmrđene lokarde s peškarije i dodijelio im najodgovornije funkcije u državi, dok oni, sa svojom izopačenom percepcijom, nakaradnim i površnim razumijevanjem svega što je bilo prije njih i kako funkcionira država, populistički i destruktivno razaraju sve segmente društva.
Zaista je glupo što trenutna vlast misli kako može na slici Franje Tuđmana vječito držati građane Dalmacije anesteziranim, dok im standard rapidno pada sve naniže, dok se uništava dostojanstvo i identitet, rastjeruju investitori, postavljaju nesposobnjakovići na rukovodeća mjesta, dok su socijalne i regionalne tenzije nabujale do pucanja. Kao da se župani i njihovi rektalni alpinisti rugaju zdravoj pameti kad daje izjave kako je prošla vlast vladala zahvaljujuće podjelama, dok se dalmatinsko društvo guši u antagonizmima zahvaljujući upravo onome što oni i njihove lokalne vlasti na čijem su čelu upravo to i čini! Izgleda kako se Dalmacija, otkako je za Novu Godinu 1992. rasparčana na šest dijelova, nikada nije bila bliža fizičkim sukobima između građana i došljaka.
Kako razumjeti kvalificiranje od strane razno raznih župana odgovornih i uglednih građana, “zabrinutih” za barbarsko uništavanje jednog od najvažnijih kulturnih, povijesnih i javnih objekata, Salone ili uništavanje obale bespravno izgrađenim objektima na samoj liniji obale?
I neobrazovani seljak iz krajnje vukojebine zna da se kulturna baština mora čuvati, a pomorsko dobro štiti, ali to ne zna profesor državnog fakulteta! U Francuskoj se miješaju žumanca od jajeta kako bi se dobio malter kakav se pravio u doba kad su građeni srednjovjekovne građevine, a u Dalmaciji se ugrađuju talijanske keramičke pločice u najznačajnije spomenike kulture iz doba antike? Tobože optužuju komuniste za devastaciju kulturne baštine, a ne smeta im što je u doba komunističkog apartčika u gradu pod Marjanom, srušena Bajamontijeva fontana, crkva sv. Petra i još niz kulturnih spomenika, umjesto da se obnove nakon 1945.! I ne samo to... Split je do 1945. Imao 12 javnih WC-a s ukupno 48 kabina, a danas ima samo tri javna WC-a s jedva 9 kabina.
O dalmatinskoj kulturnoj i inoj baštini odlučuju ljudi koji je promatraju kao osobnu imovinu i stambeni prostor, a ne kao spomenik kulture od prvorazrednog značaja. Kao da se žele uništiti svi tragovi civilizacije na prostoru Dalmacije i osiromašiti ga onakvim nakazama kakva je crkva na Mejašima. Bez obzira što bivša vlast nije vodila računa o obnovi spomenika kulture, neoprostivi je zločin voluntarističke adaptacije, dogradnje i izgradnje koje nemaju nikakve veze sa autentičnim izgledom tih objekata. Samo pogledajte na što sliči samostan Gospe od Zdravlja u Splitu otkako je podignut kat, nadograđen dio i povišen zid, … i kakvu vezu civiliziran čovjek može naći sa njegovim povijesnim trajanjem i značajem? Ako im spomenete kad je samostan izgrađen, samo će nas promatrati kao divljake i barbare! Da ne spominjem dalje!
E, takvoj instituciji, zaslužnoj za uništenje kulturnog blaga Dalmacije, želi se pokloniti svo to naslijeđe, ne bi li ga pretvorili sve u spomenike zločina prema povijesti i tradiciji dalmatskog naroda. Na radu oko tog Ugovora ispred Dalmacije su radili ljudi koji ne pripadaju prostoru Dalmacije: jedan svećenik iz Mostara i potomak srpskog žandara, također iz Hercegovine. Takvim se ugovorom nalaže uknjižba svih „neupisanih nekretnina na biskupije i nadbiskupije u sastavu Hrvatske biskupske konferencije! Ako je tvrđeno da je nonsens da se Zakon o slobodi vjeroispovijesti bavi imovinsko – pravnim pitanjima, tek je nonsens da ugovor s jednom vjerskom zajednicom upisuje sakralnu imovinu na tu vjersku zajednicu bez ikakvih dokaza o vlasništvu!?
Aksiom je da se sve desničarske, populističke, demagoške vlasti služe huliganima, desnim ekstremistima, klerofašistima i bigotima da bi onemogućili razvoj građanske svijesti, građanske proteste protiv urušavanja demokracije i pretvaranja društva u nakazne provizorije u kojima je samovolja vlasti i autarhija mjera svega. Građanska Dalmacija, iako se grozila anticivilizacijskih ustaških mimohoda, zavijanja iz pokretne audio opreme, zloupotrebe djece, … nikada nije posegla za nasiljem i provokacijama prema onima koji uništavaju njihov identitet i njihovu kulturnu baštinu i devastiraju obalu. Dok smo svjedoci da je svaki protest građanske Dalmacije rizik po javnu sigurnost i poprište agresije prema prosvjednicima. I to sve uz blagoslov lokalnih i centralnih vlasti, jer da nije tako ti ljudi bi bili procesuirani. Karl Popper pisao je o paradoksu tolerancije, navodeći da „ako ne budemo spremni braniti tolerantno društvo i demokraciju svim sredstvima od njihovih napada, onda će tolerantni biti uništeni, a s njima i tolerancija“. Čini se da trenutna vlast ne razumije, u svom ludilu stalnog pozivanja na volju naroda, da je tolerancija građana Dalmacije na izmaku, te da će oni platiti najveću cijenu! Najgore od svega je to, što je građanska svijest u Dalmaciji razjedinjena umjesto da se stavi pod kapu jedne inicijative koja već ima zacrtane ideje i stavove, te više-manje uspješno provodi svoj program, npr. DDF.
Hiperprodukcija „eksperata“ u Dalmaciji graniči s farsom. Dovoljno je da logoreično verglaš i o onome o čemu ništa ne znaš, pa da postaneš „ekspert“. Umjesto autoriteta u raznim oblastima koji bi bili stup znanstvene misli, mi imamo samozvane eksperte s lažnim diplomama i lažnim doktoratima poput trenutnog splitskog gradonačelnika Ivice Puljka. Zato ne čudi što prvi čovjek grada sudjeluje i na gay prideu i na ustaškom defiliranju splitskom rivom od čijih povika se ledi krv u žilama!
Ali tako vam je to s provoditeljima neoliberalističke doktrine. Svoj salonski velikohrvatski background skrivaju tako što građansku Dalmaciju proglašavaju uništavateljima Republike Hrvatske, pored toga što je dio tih istih uništavatelja dao glas njima, nezadovljni nedovoljnim angažmanom SDP-a u proteklom periodu na afirmaciji dalmatinskog identiteta. U nekoj antilogici dali su glas onima koji će još više urušiti isti taj identitet i raditi na croatizaciji Dalmacije.
Za vrijeme prošlih vlasti mnogi su tražili djetelinu s četri lista, a sada pasu sve što im se ponudi. O padu standarda i rastu cijena uvjerljivo govori vic koji to, čak, više i nije: „Vele, sad nije sramota s bocom ulja doći u goste!“ Nije sporno kako će se građani Dalmacije uvjeriti da u ekonomiji ne postoji perpetuum mobile i kako se društveno bogatstvo mukotrpno gradi. Za stručne ljude epohalan je uspjeh bio kada je Dalmacija od zaostale regije bivše Jugoslavije dostigla višestruki rast BDP i stala uz bok odmah tik do Slovenije. Dalmacija je u razdoblju 1963. do 1990. imala najviši rast BDP-a, skok plaća je bio 27 puta veći nego u, npr., Slavoniji, a životni standard se povećao za 12 puta. Bez obzira na industrijalizaciju i urbanizaciju, miješanje stanovništva, Dalmacija je zadržala svoj identitet, svoj (duduše nakon II. sv. rata izmijenjeni) govor. Od početka 1990., političkim naseljavanjem Hercegovaca i srednjebosanskih katolika, Janjevaca i vojvođanskih slavenskih katolika, te istjerivanjem domicilnog stanovništva, Dalmacija gubi svoj identitet i svoju potrebu za njegovim očuvanjem.
Ne sporim potrebu, uslijed pandemije, jedinice lokalne samouprave u Dalmaciji morale su se zadužiti, ali je neprihvatljiva netrasparentnost u trošenju tih sredstava, načinu zaduženja i uopće financijska situacija u regiji. Pravi financijski ekspert otvorio bi sve karte i tako uvjerio građane u neminovnost poteza, prezentirao dinamiku svih vanjskih i unutrašnjih zaduženja, dinamiku priljeva i odljeva sredstava, mogućnost prologingiranja ili reprograma zaduženja i sve ostale parametre i instrumente financijske politike. Ovako u mraku je lakše baviti se politikanstvom, koristiti tešku situaciju za obračun sa bivšom vlasti, zavoditi prostotu i nekompetentnost. Takvo nešto ne čine oni koji se smatraju ekspertima, već sitni manipulanti i defraudanti
Comments