Piše: Petra Ivanišević
Reći će kako su oni jedini na ovome svijetu koji nas vode u svijetlu budućnost; reći će da je ovo vlada profesionalaca. Samo su Dalmatini/Dalmatinci okupljeni oko prodalmatinske opcije u mogućnosti zaustaviti ovo sranje.
Dovoljno je nakratko napustiti Dalmaciju kako biste po povratku doživjeli nadrealizam lokalnog života sa svom njenom dirljivošću. A ako je također bilo potrebno strancima objasniti nijanse dalmatinskih političkih procesa, onda se stalno hvatate kako mislite kako se ti procesi s njihove strane moraju činiti, blago rečeno, nedovoljnima.
To uopće ne znači kako će oni sami moći racionalno objasniti politiku svojih vlada. Recimo, po pitanju mjera za suzbijanje financijske krize u korist onih institucija koje su u nju izravno uključene, a na štetu onih koje je ova kriza najviše pogodila. Ili, recimo, zašto je trenutna politika Zagreba prema Dalmaciji oštrija od stava prema Slavoniji – s obzirom na to kako Dalmacija generira najveći BDP.
Različita područja politologije I sociologije daju dovoljno uvjerljiva objašnjenja zašto ljudi različito procjenjuju svijet oko sebe. Percepcija stvarnosti mojih europskih sugovornika jednako ovisi o čimbenicima koji određuju međusobne odnose u njihovim društvima, kao i percepcija stvarnosti Dalmatina/Dalmatinaca. Svaki narod, kao složena i dinamična cjelina, svakodnevnom interpretacijom osjetilne percepcije stvarnosti i reinterpretacijom postojećeg znanja konstruira svoju društvenu stvarnost, različitu od drugih naroda.
Konvencionalno: kroz prizmu niza čimbenika, posebice društvenih vrijednosti i normi, selektivno reagiramo na različite činjenice i događaje, prihvaćajući ili odbacujući jednu ili drugu njihovu interpretaciju. Kao rezultat toga, formiramo društvene stavove i uvjerenja koja nas motiviraju na određeno ponašanje. I tako – u krug... To je prirodan proces sređivanja kaosa svakodnevice i davanja na značaju. Može se smatrati kako smo u stalnoj potrazi za pojednostavljivanjem stvarnosti za praktičniju upotrebu.
Političke igrače posebno zanima to pojednostavljenje, u smjeru u kojem oni žele. Jer što je politika do li usmjeravanja naroda/nacije u određenom smjeru. Stoga se u suvremenom svijetu najveći ratovi vode za umove i srca ljudi.
Najznačajniji događaj nedavne dalmatinske povijesti, dobri su primjeri koliko širok može biti raspon tumačenja zainteresiranih strana. Pa čak i kako su se te interpretacije mijenjale tijekom vremena. Uostalom, nekoliko mjeseci nakon događaja, ljudi koji su ondje uzvikivali točno određeno ime počeli su s TV ekrana učiti kako su “u stvarnosti” bili tamo zbog različitih varijacija “vrijednosti događaja”.
Utjecaj tog događaja na formiranje društvenih vrijednosti i stavova bio je toliko dubok da je vlada susjedne države aktivno poduzela korake kako bi neutralizirala te procese, a lokalni protivnici nisu štedjeli priliku kako bi ga ocrnili. O interpretacijama čitavog tog razdoblja, čiju su percepciju moćne političke tehnologije iskrivile do neprepoznatljivosti, da i ne govorimo. I sada jednostavno od društva traži objektivniju analizu do koje će, prije ili kasnije, biti prisiljena doći.
S obzirom na posljedice iskustva totalitarnog režima, strah od genocida, dugi kolonijalni status i bolnu transformaciju modernog vremena, percepcija stvarnosti dalmatinskog društva pati od aksiološkog kaosa i praznina u funkcioniranju društvenih normi koje motiviraju naše svakodnevni izbor kako živjeti. Niz faktora utječe na formiranje vrijednosti.
Konkretno, osjećaj povijesne pripadnosti, pa čak i jezik komunikacije, koji omogućuje izvlačenje zaključaka o pravim motivima dalekosežne dalmatofobne politike vlasti i suvremenih zagrebačkih imperijalista. Ako televizija zombificira stanovništvo ideološki opterećenom kinematografijom totalitarnog carstva i njegovih nasljednika, je li iznenađujuće kako ljudi delegiraju naciste u parlament ili očekuju autoritarnu politiku od demokratskih vođa?
Kada uspoređujemo život u zapadnim demokracijama, uglavnom zanemarujemo aspekt materijalnog blagostanja. Pritom zanemarujemo vrijednosne i društvene norme i očekivanja koja diktiraju ponašanje pojedinca u tim društvima. Iako, zapravo, interakcija društvenih stavova i uvjerenja ljudi daje rezultate koji izazivaju naše divljenje.
Cjelokupni društveni organizam, a ne vlade ili pojedinačni političari, stvara zajedničke ciljeve, formulira sredstva za njihovo postizanje i motivira pojedince na djelovanje. To je jedan od dobrih razloga zašto se kopiranjem tuđih modela uređenja društvenih odnosa kroz određene zakone vrlo često ne mogu postići isti rezultati. Nemoguće se “europeizirati” samo brijanjem brade.
Tragedija je u tome što Dalmatini/Dalmatinci tvrdoglavo poriču osobnu odgovornost, prosljeđujući sva pitanja društvenog života vlastima.
Idemo na nogomet, koncerte i na prosvjede za Hajduk u desecima tisuća. Svakog 18. Studenog deseci tisuća ljudi šetaju Vukovarskom ulicom u parade koja slavi smrt i razaranje ušemljujući se u HDZ-ovu mitologiju užasa – ali ne možemo se okupiti na kavi i tamo formulirati zajedničke vrijednosti, radi kojih smo spremni iznijeti stav i braniti ga.
Demokracija se gradi odozdo. HDZ-ovci i njegove satelitske parastračice (uključujući Puljkov “Centar”) su to zaboravili nakon što su otišli sa splitske Rive 1990., te paralizirali društvo. Pod pritiskom političkih tehnologija u razdoblju nakon rata izostao je društveni potencijal za objektivno vrednovanje procesa i razlikovanje percepcije informacija. Možda su zato ogromna postignuća razdoblja jake Dalmatinske Akcije u ovom trenutku iskreno podcijenjena.
Mali primjer: novi alati upravnog postupka nisu postali učinkoviti alati utjecaja na rad dužnosnika, a sloboda govora i mirnog okupljanja nisu postali načini oblikovanja konstruktivne agende za državu.
Dalmatini, a pogotovo Dalmatinci se suočavaju sa stalnim sukobom vrijednosti i uvjerenja te krizom identgiteta nevjerojatnih razmjera. Institucije moralnog autoriteta, poput crkve, razotkrivaju se u postupcima koji su potpuno suprotni moralnim načelima. Policija, kao tijelo koje štiti prava i sigurnost građana, predstavlja možda i najveću prijetnju građanima. Vlast se ponaša kao organizirana kriminalna skupina, a ne kao sluge naroda.
Lica ujedinjene oporbe su ljudi koji su prije dvije godine pozivali neka se glasa "protiv svih", kritizirajući čelnika njihovog sadašnjeg pokreta za takve pozicije koje su nespojive s nastavkom političke suradnje. Želi li netko doista ući u Sabor pod svaku cijenu... Sukobi na individualnoj razini , koji odražavaju ove društvene distorzije, utječu na naše ponašanje. Ta nas kognitivna disonanca tjera na racionalizaciju i opravdavanje svojih osjetilnih percepcija stvarnosti prilagođavanjem društvenih stavova. Eksperimenti znanstvenika dokazuju kako ljudi čak mogu prihvatiti patnju i odlučiti se za njezin nastavak.
Koliko god to bilo tužno, mi Dalmatini/Dalmatinci često se pokušavamo uvjeriti u nešto što ti isti Europljani nikako ne bi mogli prihvatiti. Naravno, to uzrokuje psihičku nelagodu, kažu sociopsiholozi.
Prije svega, vrijednosti i društvene norme zapadnih demokratskih društava, a ne zakoni, guraju neprimjereno ponašanje pojedinaca izvan granica prihvatljivog. Nijedan zakon ne može djelovati učinkovito izvan konteksta društvenih vrijednosti. Nije dovoljno poznavati apstraktne pojmove "pravih stvari" – potrebno je razviti stav koji će određivati svakodnevne osobne odluke. Uključujući i one koje će se odnositi na vaš vlastiti način rješavanja stvari, odnose s prijateljima za čije ste koruptivne aktivnosti saznali ili glasovanje na izborima.
Jedna od najboljih reformi bila je uvođenje sustava vanjskog neovisnog vrednovanja i priprema za prelazak na devetogodišnju osnovnu školu. No, društvo je olako progutalo povratak na osmogodišnju, bez da je iti jedna generacija išla u školu devet godina na temelju argumenata na razini kako “djevojčice u toj dobi trebaju razmišljati o braku”, kako reče jedna ravnateljica škole. I nijemo promatra kako je sustav vanjskog ispita trenutno iskrivljen, aktivno sudjeluje u testiranju novih i novih načina kako bi ga se zaobišlo. Kome treba pravičan pristup obrazovanju – građanima ili državi?
Istodobno, vrh države se divi slovačkom primjeru reformi – a pritom zaboravlja usporediti podršku naroda koja je legitimizirala tamošnje promjene. Robert Fico preuzeo je dužnost s potporom 96% birača. I nakon dramatičnih događaja 2010. godine zadržao je 39,47% potpore na drugim izborima. Dok je Andrej Plenković došao na Markov trg u podijeljenoj državi s potporom od samo 29,9% izišlih na izbore, među kojima je bio primjetan postotak onih koji su glasali protiv njegovog protukandidata.
Ali ni to nije toliko razotkrivajuće da ilustrira dalmatinsko "čekanje čuda".
Neviđeno preusmjeravanje proračuna na socijalne ciljeve, impresivan rast realnih dohodaka, depozita građana, potrošačkih kredita, kupnja novih automobila, rekordan priljev stranih ulaganja, smanjenje duga, više nego dvostruko povećanje trezorskih rezervi, koja se dogodila u vrijeme održavanja parlamentarnih izbora, pomogla je Plenkoviću dobiti opipljivu podršku. U 2020. rezultat je 9,95% svih birača, odnosno 32,9% izišlih na izbore.
Bi li Fico mogao provesti reforme u Slovačkoj bez većine u parlamentu, vlastite vlade i širokih ovlasti, retoričko je pitanje za angažirane manipulatore javnim mnijenjem, koji su prezauzeti implementacijom tehnologije žrtvenog jarca. Od političara za kojeg birač nije glasao može se zahtijevati samo poštivanje zakona i odsustvo zadiranja u njegova prava i slobode. Što se ostalih pozicija tiče, demokratska tradicija biračima dopušta samo apel neka ih se sasluša.
Međutim, te očite stvari su uz pomoć političkih tehnologija zamijenjene lažnim uvjerenjima u suprotno. A slične tehnologije, koje ne dopuštaju donošenje adekvatnih odluka, sada se razvijaju ništa manje.
Istraživanja u kognitivnoj psihosociologiji mogu mnogo objasniti o tome kako pojednostavljivanje informacija olakšava donošenje odluka. Na konkretnom primjeru zakona na temelju kojeg će se održati sljedeći izbori, zastupnici većine i oporbe odlučili su nam to pokazati podizanjem barijere za prolaz. Činjenica je kako kad birač ograniči svoj izbor, više ga ne treba racionalizirati. Odnosno, urotnici ne samo kako su ograničili konkurenciju, već su dobili i više mogućnosti za neodgovorno sastavljanje lista. Pod izlikom bilo kakvih argumenata borit će se protiv alternative izbora – jer postojanje alternative tjera birača razmišljati o sadržaju izbora.
Kako bi spriječili to "slobodoumlje", pozivat će se na lojalnost birača, igrati na njegove osjećaje, posebice suosjećanje, što je aktualno u ovoj političkoj sezoni. I, naravno, iskoristiti osjećaj lojalnosti – kroz pružanje materijalne pomoći i uređenje igrališta. Pričat će nam se o konačnoj borbi dobra i zla, nastavljajući "slavni" posao podjele države na dva dijela.
Isprat će nam mozak ocjenama – jer tako je čovjek već programiran da intuitivno slijedi prvo većinu, podsvjesno vjerujući da većina nije u krivu. Ali kome se onda sad žaliti? Bit ćemo hipnotizirani mitovima o liderima i milijunima razloga zašto zaslužuju biti na vlasti. Reći će kako su oni jedini na ovome svijetu koji nas vode u svijetlu budućnost; reći će da je ovo vlada profesionalaca. Samo su Dalmatini/Dalmatinci okupljeni oko prodalmatinske opcije u mogućnosti zaustaviti ovo sranje.
Podijelit će nas na svoje i tuđe: bilo ponižavanjem Dalmatina/Dalmatinaca zbog njihove epske, romantične želje za autonomijom; bilo klerofašistima jer ne žele shvatiti i prihvatiti kako više ne živimo u doba inkvizicije, već u XXI. stoljeću. Tvrdit će kako ih se ne smije kritizirati – jer "oporba ionako nije slatka" ili zato što je teško "prevladati ruševine koje su ostavili prethodnici".
Zapravo, način na koji komuniciraju sa svojim biračima govori o stvarnim motivima političara: vide ga kao objekt manipulacije, nikako kao partnera. Dakle, kako biste se opredijelili za slobodnu osobu, potrebno je, otkrivši vlastito dostojanstvo, odbaciti lažne društvene mitove, manipulacije političkih stožera i podržati one koji dijele vaše vrijednosti i mogu zastupati vaše interese – ne nužno u parlamentu.
Kako bi stvari bile učinkovite, ta podrška ne može biti ograničena samo na dan glasovanja: pridružite se događanjima, kontaktirajte ljude iz DDF-a, potpišite pristupnicu, postavljajte im pitanja, pomažite im financijski ili volontirajući, utjelovljujte svoje vrijednosti u poslovanju.
Postoji izbor za Dalmaciju – samo trebate čuti njegovu suzvučnost.
Comentários