Piše: Robert Caruza
Dok Republika Hrvatska donosi nove propise o zbrinjavanju plastičnog otpada i reciklaži, u praksi se vidi kako je u Dalmaciji nužan daleko ozbiljniji pristup tom problemu.
Plastična ambalaža postaje sve već problem pri zbrinjavanju otpada, pa se u Republici Hrvatskoj upravo uvode tek nešto rigoroznija nova pravila o povratnoj ambalaži i naplati vrećica. Ipak, hoće li to biti dovoljno?
S obzirom na posljednje podatke o implementaciji Direktive o jednokratnoj plastici u Europskoj uniji – neće. Republika Hrvatska je po efikasnosti zbrinjavanja i provedbe dotičnih odrednica svrstana među donjih 30% država članica EU, dok je situaciji u Dalmaciji još lošija. Ona je među regijama država članica EU na 10 mjesto najlošijih. Lošije su samo neke regije iz Bugarske i Rumunjske. Razlog su tome podjednako razne “rupe” u zakonu u vezi s ovom problematikom, kao i nedosljedna praksa.
S idućom godinom proširuje se sustav povratne naknade kojim će se stimulirati prikupljanje veće količine ambalaže. Osim toga bi se ubuduće naplaćivale i plastične vrećice namanje težine, one koje su dosad u dućanima bile besplatne. Potonja će mjera sigurno imati efekta na džepove potrošača, a još uvijek je teško reći hoće li za posljedicu imati i čišći okoliš. U organizaciji Zelene akcije koja okuplja najdjelotvornije i najmjerodavnije aktivističke snage za zaštitu prirode i okoliša u Dalmaciji, smatraju kako je problem slabih rezultata u provedbi europskih diirektiva potječe već od niske razine političke ambicije.
Nema političke volje
„Mjere koje se nalaze u Zakonu o gospodarenju otpadom i dalje se ne provode, a Pravilnik o jednokratnoj plastici, ambalaži i ambalažnom otpadu i ribolovnom alatu izašao je na javno savjetovanje pola godine izvan krajnjeg roka što je dodatno otežalo provedbu,“ rekla nam je Anđela Marušić, voditeljica kampanje protiv zagađenja plastikom u ovoj nevladinoj organizaciji. Ona nadalje procjenjuje kako je dugo iščekivani pravilnik također potpuno neambiciozan te se njime propisuje samo minimum mjera koje određuje Direktiva.
„I dalje izostaju ciljevi za smanjenje potrošnje jednokratnih plastičnih čaša i spremnika za hranu“, primijetila je Marušić, „te se ne propisuju ciljevi za ponovnu uporabu. Ciljevi za ponovnu uporabu ključni su kako zabrana jednokratne plastike ne bi dovela do toga da se takvi predmeti na tržištu samo zamjene jednokratnim predmetima izrađenim od drugih materijala, jer se na njihovu proizvodnju i dalje nepotrebno crpe ograničeni resursi te gomila otpad."
Barem veća povratna naknada?
Pozitivna stvar, prema stajalištu Zelene akcije, ipak je to kako se sustav povratne naknade proširuje.
„Ali jedan od mnogih prijedloga koje smo već uputili Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske bio je da se, uz valutni prelazak na euro, iznos naknade povisi sa sedam na 10 eurocenti kako bi se povrat ambalaže dodatno stimulirao. Valja spomenuti kako je 10 eurocenti i dalje najniži iznos povratne naknade u EU“, napomenula je Anđela Marušić.
Dodaje kako će se njezina organizacija, kao i druge članice Platforme za borbu protiv zagađenja jednokratnom plastikom u Dalmaciji, uključiti u proces javnog savjetovanja o aktualnom pravilniku te pozvati građane i građanke da pošalju svoje komentare.
Kritički je spram državne politike zbrinjavanja plastičnog otpada nastrojena i hrvatska europarlamentarka Biljana Borzan. Ona je već lani, kad se dosta izvještavalo o pojedinostima Direktive Europske Unije o jednokratnoj plastici koja je u primjenu uvedena tijekom ljeta prošle godine, upozoravala na činjenicu kako Republika Hrvatska kasni s implementacijom.
„Republika Hrvatska je po običaju zakasnila s prijenosom propisa u nacionalno zakonodavstvo. Europska komisija je očekivano pokrenula postupak povrede prava, za koji se nadam da neće rezultirati kaznama.“
Slično mišljenje ima i jedan od koordinatora DDF-a i voditelj Dalmatinskog kluba, Zuáne Orlandini. On je istaknuo kako ne začuđuje to što RH kasni s prijenom propisa iz Direktiva EU u nacionalno zakonodavstvo, jer trenutna garnitura ljudi koji su na vlasti u RH ne žele implementirati ništa što njima osobno ne stvara ekstra profit.
„Nisam iznenađen što smo u klubu država, mahom istočnih, koje se nisu iskazale po ovom pitanju. No, to je paradoksalno, obzirom na to kako smo je RH država koja uvelike ovisi o turizmu i monetizaciji prirodnih ljepota i čistog okoliša. Nadalje, Republika Hrvatska je među državama članicama koje nisu postavile nacionalni cilj smanjenja potrošnje, a bez ciljeva je teško postaviti odgovarajuću strategiju i donijeti mjere", rekao je Orlandini.
Koliko Dalmatincima smeta toliko plastike?
„Direktiva je oblik obvezujućeg zakonodavnog dokumenta EU", objasnio je Orlandini i dodao, „Direktive EU postavljaju osnovne ciljeve koji se žele postići, u ovom slučaju smanjenje zagađenja okoliša, dok je državama-članicama dana relativna sloboda kako te ciljeve postići.”
Republika Hrvatska se odlučila na naplatu najtanjih vrećica, kao svojedobno i onih debljih. Neke države su umjesto toga ili uz to odabrale put obrazovanja javnosti i podizanja svijesti o problemu zagađenja plastikom. Stručnjaci smatraju kako je to ključno, kao i implementacija koncepta proširene odgovornosti proizvođača, koja se pokazala učinkovita u drugim kategorijama proizvoda, odnosno otpada.
Republika Hrvatska se pored subjektivnih slabosti veoma intenzivno susreće i s onima objektivnim, kad je plastični otpad posrijedi. Prema novom broju britanskog znanstvenog časopisa Nature, najcitiranije publikacije te vrste u svijetu, okolne zemlje na Jadranu svrstavaju se među najizrazitije zagađivače mora plastikom na Sredozemlju, računajući pritom Italiju, Crnu Goru i Albaniju. Sve u svemu, više je nego dovoljno problema s tim u vezi kojima se RH mora hitno početi kudikamo ozbiljnije baviti, od domaćeg zakonodavstva i nadzora do diplomacije.
Comments