Jučer je u redakciji zazvonio telefon. Bio je to jedan od onih poziva u kojima ljudi žele iskoristiti svoj mozak i bogatstvo da poprave ono što muči Dalmaciju. Ovaj je investitor pitao isto staro pitanje: "Koje mjere staviti na listić za reformu državne politike i upravljanja, a koje će pozitivno utjecati na Dalmaciju? Jer sve su do sada išle na štetu Dalmacije."
Bili smo oštri i odgovorili: "Zar ne znate da se disfunkcionalnost Dalmacije temelji na inicijativama koje su protiv interesa Dalmacije? Sve te inicijative dolaze s vrha političke moći u Republici Hrvatskoj." „Znam to“, odgovorio je, „Dalmaciji je potreban novi sustav, s njenim Ustavom. Sustav bez HDZa, SDPa i ostalih manjamuktaša koji pljačkaju Dalmaciju.“
Naravno, nismo mogli jedni-drugome reći kako nagovoriti ljude da shvate da je bitno mijenjati, jer možda ne bi shvatili što se želi reći. Ali ubrzo nakon toga, ponovno sam pročitao knjigu "Kako se mijenjaju političke stranke (i zašto ne)", Michaela Baronea, kad se dogodila misao: Ako želite napraviti velike promjene u Dalmaciji trebate se uključiti u demokratske inicijative.
Prema uobičajenoj političkoj mudrosti, nove stranke su lude ideje. Kao što je Barone napisao, američke političke stranke su najtrajnije u povijesti; demokrati su najstarija svjetska politička stranka. Republikanci su treći po starosti. Te stranke opstaju jer američki izborni sustav potiče postojanje samo dvije stranke. Rijetko je trenutak kada nova stranka može promijeniti sustav.
Naravno, sada smo u vrlo rijetkom trenutku. Ali dovoljno rijetko da rodi istinskog jednoroga - političku stranku? Usudimo se reći da je odgovor potvrdan.
Politička povijest Dalmacije govori nam da nove stranke mogu donijeti najveće promjene - bilo da su to Autonomaši koji su formirali institucije u Dalmaciji 1860-ih, ili Komunistička partija koja je uspostavila ustavnu strukturu krajem 1947-ih i uspostavila pravo glasa žena, neovisne komisije ili nove strane nastale 1989.-1990. koji su uspostavili izravnu demokracija.
Naše sadašnje okolnosti vape za novom prodalmatinskom strankom. HDZovci su pukli i rekonstituirali se kao privatni klub za pljačku Dalmacije. U međuvremenu SDPovci kada se ne svađaju međusobno provode usku politiku umjesto da daju osnove koje Dalmaciji nedostaju: obrazovanje, zdravstvo, stanovanje, stabilno gospodarstvo i obnovljiva energija.
Budući da niti jedna stranka ne može pružiti ono najvažnije za život, Dalmacija treba novu političku snagu koja to može. Dalmacija treba DDF.
Zašto DDF? Jer to je nešto što Dalmacija treba. U nazivu DDFa stoje dvije bitne riječi: demokracija i forum. Demokracija čini ljude slobodnima i ponisnima, a to je ono što trenutno u Dalmaciji nema. Taj nedostatak demokracije je ono definira našu regiju i njezinu disfunkciju. Forum znači okupljanje ljudi na jednom mjestu i da svatko može, u demokratskom duhu, reći što želi, predložiti svoje rješenje koje će se uzeti na razmatranje. Te dvije riječi su metafore koja nam pokazuju izlaz iz naših gadnih kontradikcija.
Dalmatinci se drže stare infrastrukture i sustava, čak i onih koji ne rade. Dalmacija je, samo u RH, podijeljena na šest rijelova regija i stotinu lokalnih samouprava. Svi ti dijelovi se ne uklapaju, jer je 30 godina pogrešnog vođenja politike prema Dalmaciji uspostavila lokalne identitete. Napravljeno je to namjerno kako bi je se lakše moglo pljačkati. Ali, DDF ima rješenja za popuniti te pukotine i reintegrirati Dalmaciju.
U Dalmaciji žive čudni ljudi. Oni će često radije dopustiti da se odluke donose algoritmima i formulama van Dalmacije, ne zdravim razumom u Dalmaciji. U svom legendarnom dišpetu dopuštaju da ih vodi struja nego li da donošenje odluka prepuste ljudima koji žele napraviti dobro za svoju regiju.
Zapravo, Dalmacija, tako prepuna ograničenja, mora se ponovno posvetiti svojoj vrijednosti, svojoj kulturi, svome jeziku, svome identitetu, svojoj fleksibilnosti. Jer trebat ćemo biti fluidni da bismo se nosili s poteškoćama i užasima budućnosti u koju nas gura ne samo politika, već i nerazboriti građani.
Ljudi koji su trenutno nadležni za bezbrojne županije, gradove i općine u na prostoru Dalmacije odbacit će ideju o DDFu i reći da regionalizacija i decentralizacija dezintegrira RH, baš kao što je to nedavno rekao predsjednik Milanović, a prije njega predsjednik Tuđman. No, njihovo stvarno ponašanje odaje njihovu očajničku želju da prije onoga što će narediti iz EU, strpaju što više naših novaca u svoje privatne džepove. Pogledajte samo župana Blažena Bobana, koji je, više puta uhvaćen u privatizaciji Solina ili Andru Krstulovića-Oparu koji je, čim je došao na vlast u Splitu, svojim neradom i nemarom zamalo stvorio ekološku katastrofu, a istovremeno stavio ad acta 27 razvojnih projekata u gradu pod Marjanom.
Formiranje DDFa ne bi smjelo biti tako teško da građani Dalmacije zbilja žele promjene koje zagovaraju. Prema zaonskim propisima, prvo morate održati osnivačku skupštinu ili konvenciju, a zatim se kvalificirati kao stranka prikupljanjem potpisa. Zanimljivo da je osnivanje stranke Pametno prošlo i bez osnivačke skupštine i bez prikupljanje potpisa. Dovoljno je bilo samo 2,5 mil kn koje je Marijana Puljak dobila od HDZa.
Polazeći od nule, DDF ne bi smio slijediti praksu HDZa, SDPa i ostalih stranaka koje djeluju u RH; članovi DDFa već sada imaju nove ideje i nove prakse kojima žele mijenjati ovo doba apokalipse. DDF eksperimentira s "tekućom demokracijom", sustavom u kojem glasači mogu ili sami glasati o određenim pitanjima ili predati svoj glas osobnom opunomoćeniku. Ili bi, poput talijanskog Pokreta pet zvijezda, mogao izgraditi internetsko okruženje koje svojim članovima omogućilo određivanje kandidate i pozicije u politici.
U svojoj knjizi, objavljenoj prošle godine, Barone je predvidio kontinuiranu dominaciju HDZa i SDPa u RH, tvrdeći da su "to stranke stabilnosti". Ali trenutno se i one same osjećaju nestabilno, a neke od najžešćih borbi događaju se ne između stranaka, već unutar njih.
Diljem svijeta tradicionalne stranke ljevice i desnice razdvojile su se posljednjih godina. Više nije teško zamisliti da se ljevica dijele između liberala, demokratskih socijalista i socijaldemokrata, a republikanci između bijelih nacionalista i otvorenih fašisto-nacista.
U vrijeme takve neizvjesnosti fleksibilna, dalmatinski usmjerena stranka, posvećena svojoj regiji u startu bi trebala imati ogromnu vrijednost. Kruta podjela nacije na „lijevo“ i desno mogla bi puknuti, ali Dalmacija bi imala dovoljno snage oblikovati bolju budućnost.
Comments