piše: Silvan Šverko
135 gradova i općina i 800.000 građana Dalmacije nisu zastupljeni u Hrvatskom Saboru.
Na trideset i prvu godišnjicu ponovnog uvođenja višestranačja, glavna preokupacija političkih aktera bila je hoće li građani izići na izbore ili ih bojkotirati, a gotovo izvanredno stanje uslijed pandemije coronavirusa političke aktivnosti ipak nije svelo na minimum.
Međutim, iako su lokalni i parlamentarni izbori odvojeni - efekt je uvijek isti. Osim grupa građana i ponekog billboarda mainstream stranaka koje uništavaju sve pred sobom, ni ovog svibnja nije se mogla vidjeti promocija lokalnih podružnica stranaka koje su sudjelovale na izborima.
Iako su se 17. svibnja održali lokalni izbori za oba nivoa lokalne samouprave (I° općine i gradovi, II° županije), građani su više upućeniji u one nacionalne, parlamentarne, dok za izbore o vlasti s kojom će najdirektnije imati kontakt naredne četiri godine nisu zainteresirani. Pravnik i politolog Zuáne Orlandini rekao je za Autonomiju kako smo u ovu situaciju došli zbog neizgrađene političke kulture.
„Mi u RH, a posebno u Dalmaciji, naviknuti smo zadnjih tridesetak godina biti komentatori svih tema; komentiramo visoku politiku, ekonomiju, nogomet, Eurosong, ljudsku seksualnost - samo ne komunalnu situaciju u gradu/općini u kojoj živimo. Nismo politički odgojeni ni kroz obitelj ni kroz medije ni kroz obrazovni sustav biti aktivni u lokalnoj zajednici i razumijeti svoju ulogu i svoju odgovornosti kao građani zajednice u kojoj živimo. Znači, prije ćemo pomoći susjedu kada ih poklopi poplava (što je dokazala Torcida kada je 2015. otišla u BiH i Srbiju za vrijeme katastrofalnih poplava) nego što ćemo objektivno vršiti utjecaj na lokalnu vlast kako bi riješili probleme divljih deponija, zapuštenih objekata ili učestalost autobusnih linija“, kaže Orlandini i dodaje kako je s druge strane, izgrađena kultura političkog liderstva što koči razvoj demokracije.
Zagreb se pita za sve
Naš sugovornik navodi kako je RH najcentraliziranija država, ne samo EU, već čitave Europe, i kako sve ovisi o stavu službenog Zagreba. To je zastarjeli koncept kojeg su odbacile čak Francuska i Grčka.
„Ne možete više ništa na lokalnom nivou ni zamisliti jer (grado)načelnik lokalne općine/grada mora pitati šefa svoje stranke u Zagrebu smije li se nešto učiniti ili ne u odnosu na to koliki postotak birača te lokalne zajednice podržava određenu političku stranku“, pojašnjava.
S druge strane, na primjeru Italije, Švicarske, Austrije ili Njemačke možemo vidjeti kako su na lokalnoj razini i u pokrajinama daleko drugačiji odnosi snaga i kako se na lokalnim i pokrajinskim parlamentima nalaze stranke koje su opozicija u nacionalnim Parlamentima. Tako u Slobodnoj državi Thuringiji, jednoj od njemačkih saveznih država, na vlasti je lijevo-zelena koalicija, dok saveznu vladu čini konzervativna Kršćansko-demokratska unija, nastala 1946. od ostataka nacističke stranke.
Orlandini, ipak, ne odlazi daleko u primjerima gdje se lokalna razina razlikuje od centra, a stanovništvo neovisno od centra odlučuje tko upravlja lokalnom samoupravom, već uzima za primjer susjednu Italiju.
„U talijanskim regijama, nikada nećete imati prolaznost određenih dekadentnih političkih ideja, ekstremno desničarskih ili ekstremno ljevičarskih, kojih imate u drugim dijelovima države jer postoji razvijena svijest kod građana kako ih njihova povijest, kultura, njihovo nasljeđe obvezuje predstavljati nešto drugo, biti nešto drugo, biti svoji, razvijati sebe i svoj identitet. Ista takva situacija je i u Istri. Ja sam netko tko duboko vjeruje kako i Dalmacija ima potencijal za takvo nešto. Smatram kako Dalmacija to i jest i kako tako treba i dalje biti, ali moramo jednostavno shvatiti kako nismo ono što nam je nametnuto, već nešto drugo; stoga trebamo smisliti mehanizam kako održati našu potrebu i mogućnost biti ono što jesno, biti nešto bolje od ovoga što smo sad. A to ne možemo bez općeg regionalnog konsenzusa“, navodi.
Nitko i ništa o Dalmaciji
Prema aktivnostima stranaka, osim poziva građanima neka daju potpis za kampanju, nekoliko tisuća billboarda po gradovima i selima, te samog čina izbora (negdje i u dva kruga) u Dalmaciji nije bilo velikih govora o samim izborima za lokalnu samoupravu, objašnjava Orlandini.
Bez velikih pompi, promotivnog materijala iako je na početku kampanje bilo primjetno zagrijavanje, posebno HDZ-ovaca i članova HDZ-u sestrinskih, satelitskih parastranaka, Orlandini navodi kako su ljudi stekli dojam da nije bilo izborne kampanje.
Za razliku od parlamentarnih izbora, kampanja za ove lokalne skoro pa nije postojala, ali podvlači da to donosi i nemogućnost saznanja tko je pretendirao na određena mjesta u gradovima i općinama.
„Meni se to čini prilično politički neodgovornim, jer HDZ zapravo krije svoje kandidate za (grado)načelnike. Dakle, znamo kakav je sustav, ali je apsolutno nejasno zašto se krije ime osobe do samog čina početka kampanje“, kaže Orlandini.
Zapostavljene lokalne teme
Zapostavljene su bile lokalne teme u kampanji, čemu su svjedočili svi građani Dalmacije. Ove godine mogli su primijetiti kako i kod lokalnih političara dominiraju nacionalne teme, a dio stranačkih i gradskih dužnosnika fokusirao se na nacionalne teme, pa na svojim profilima na društvenim mrežama daju podršku stranci na parlamentarnim izborima.
Kada je riječ o glasu lokalne zajednice u Saboru, u od ukupno 49 kandidacijskih lista niti jedna nema središte u Dalmaciji. Ukoliko se ne računaju manjinske stranke na svim listama dominiraju kandidati iz Zagreba. Ipak, morali smo sačekati rezultate izbora i podjelu mandata kako bismo točno znali koliko zastupnika dolazi izvan Zagreba. Kada kažemo izvan Zagreba, tu ne mislim na one koji su Dalmaciju zamijenili sa Zagrebom.
„Naša Dalmacija s 800.000 stanovnika ima najmanje zastupnika u Saboru. Mislim kako je to veliki problem! Jer, ako usporedimo to sa sličnim regijama, uzmimo, recimo, talijanski regiju Marche, tu preko puta Dalmacije 100% zastupnika u njihovom nacionalnom Parlamentu koji dolaze iz te regije nisu je zamijenili s Rimom. Bez obzira što su delegirali ljude iz libertarijantske stranke 5 stelle (pet zvjezica), svi su najmanje tri generacije u regiji Marche i nitko nema stan ili kuću u Rimu“, napominje Orlandini.
Kako bi se Dalmacija mogla pitati?
Zuáne Orlandini navodi kako je politička edukacija građana osnova za bolje političko društvo u kojem bi sami građani trebali bili odgovorniji; u kojem bi sami građani trebali izaći iz okvira u kojem su političke stranke generatori moći u državi. Potrebno je još promijeniti i zakonski okvir što je još jedan je korak prema boljem izbornom sustavu i većem poštovanju volje građana. Iako do sada nepromijenjen unatoč zahtjevima svih izbornih aktera, nada se kako će u narednom periodu zakonski okvir dati bolju poziciju i opoziciji na narednim izborima. Naposljetku, naš sugovornik kaže kako je potrebno mijenjati i izborni sustav i mentalitet građana.
„U regiji Marche izlaznost je nešto manja od 78%, u Dalmaciji je neizlaznost blizu 60% i to je najeća neizlazost u RH. Dakle, potrebno je tim izbornim sustavom omogućiti građanima da zaista glasuju za svog predstavnika, dakle uvesti većinski sustav. To je veoma bitno i za povećanje motivacije samih birača za sudjelovanje u izborima, ali i doprinos većoj odgovornosti samih kandidata za svoje predstavljanje i svoj rad, pa će utjecati i na teme koje se pokreću u izbornim kampanjama. Veliko je pitanje kada bi se zaista glasalo za konkretne aktere iz lokalnih sredina bi li oni mogli baviti se temom Dalmacije, ili temom kako je Vlada, pred svake izbore, pobijedila coronavirus“, ističe Orlandini.
Otkako je uveden personalizirani način glasanja, ništa se u stvari nije promijenilo, samo veći broj ljudi koji ne izlaze na izbore. I dalje imamo 10 izbornih jedinica (umjesto 140) i dalje imamo 14 imena na svakoj listi, umjesto jedno ime u svakoj od 140 izbornih jedinica.
Jedan od koordinatora DDF-a za Split, Vedran Bralić ističe kako je personaliziran izbor D’Hondtovom metodom čisti izborni inženjering i tim u svezi čista prevara. Vidite, više od polovine tih lista čine ljudi iz Zagreba, odnosno ljudi koji s određenim krajem nemaju apsolutno nikakve veze. Nadalje, birači jesu zaokružili neko ime, ali ako taj koga su zaokružili ne prođe u Sabor, tko predstavlja tog birača? Svih 14 ljudi koji su ušli u Sabor ili samo netko od njih? Još dalje, izborno povjerenstvo, zakonodavac i građani ne shvaćaju kako je glas s terena bitan. Bralić je suglasan kako treba raditi s građanima i u njima naći saveznike za reformu izbornog sustava koji će njima odgovarati, jer parlamentarni izbori utječu na lokalne.
„Mi već godinama imamo oko 130 jedinica lokalne samouprave u Dalmaciji koji nisu ni kakav način zastupljeni u parlamentu jer nema ljudi koji dolaze iz tih zajednica. Netko će reći kako u razmjernom izbornom sustavu s deset izbornih jedinica svaki zastupnik predstavlja tu izbornu jedinicu. Logično, to znači kako ne predstavljaju nikog. Već sam napomenuo kako neki birač ne zna kome se obratiti: hoće li se obratiti svih 14 ili samo onome tko mu je bio favorit? A što ako njegov favorit nije prošao u Sabor? Kome onda? Mi imamo intenzivno odumiranje malih zajednica otkako imamo metropolizaciju države, prvenstveno metropolizaciju parlamenta. To je dio političke kulture koju vučemo dosta dugo unazad gdje je metropolizacija političkog, čak i metropolizacija javne uprave, policije, vojske, i drugih javnih službi često dovodila do toga kako otoci, sela i manja mjesta imaju probleme jer odluke donose ljudi koji ne razumiju mala mjesta“, napominje Bralić.
Potreba za više demokratičnosti u parlamentarnoj demokraciji, kao što kaže Bralić, nalaže da se i na terenu i u parlamentu čuje glas malih zajednica. Međutim, Zuáne Orlandini sumnja upravo u demokratičnost.
„Mislim kako u Republici Hrvatskoj, a pogotovo u Dalmaciji o demokratičnosti više odavno malo tko razmišlja zato što su ljudi ovdje naviknuti tako živjeti. Mi u Dalmaciji se prodajemo, gazimo naše ideale, pišamo po vlastitom identitetu, prekidamo naš kontinuitet, pristajemo biti ono što nismo za šaku jada… Zato imamo zastupnike koji vrlo lako prelaze iz jedne političke organizacije u drugu s dijametralno suprotnim političkim stavovima i ideologijama i za njih je pitanje demokratičnosti nešto apstraktno. Nešto što niti ima veze s Dalmacijom ili s RH, niti je ikada imalo, niti će imati za njihovog života, tako oni to vide. I dok god imate ljude koji tako razmišljaju, dok god su oni većina, ne možemo pričati o bilo kakvoj demokraciji jer za demokraciju moramo prvo izgraditi zrelo, demokratsko društvo. A Dalmacija, pa tako ni RH, na žalost, to još uvijek nije“, zaključuje Orlandini.
Comments