Piše: Miona Vuković
U praksi borbe za dostojanstveniji položaj Dalmacije, potvrđuje se izraz težnji koje se za interese Dalmacije se istinski bore, a ne trguju njima, DDF i DK.
Samim početkom ljeta 2008., poslije 25 godina od uništenja prostorija Dalmatinske Akcije, nekoliko tisuća ljudi okupili su se za borbu za punu ustavnu autonomiju Dalmacije. Izrazili su tada svoju ogorčenost ponašanjem službenog Zagreba prema Dalmaciji i svoje odlučno nepristajanje na život u državi u kojoj se Dalmacija – tobože „demokratskom voljom“ izborno izmanipuliranih birača – ponovo flagrantno politički ponižava, pa čak i parlamentarno poništava, a odavno osvojena i međunarodno zajamčena prava, diskriminiraju se grublje nego ikada. Rekli su tada svoje razgovjetno i rezolutno „NE“ hrvatskoj ekstremnoj desnici; rekli su kako ne pristaju na državu u kojoj se istrošeni i kompromitirani Tuđmanov ekstremni fašizam i njemu svojstven rigidni centralizam zamjenjuje perfidnijim nacionalizmom i centralizmom Sanaderovog tipa, pogubnijim utoliko što se odjenuo u tobožnji „demokratizam“ i tobožnje „europejstvo“, što kao tendencija traje do današnjih dana.
Nakon toga događao se niz pogubnih situacija pa je inicijativa DDF pala na svega nekoliko članova, da bi s vremenom broj sljedbenika na društvenim mrežama rastao. Bio je to prvi organizirani napad ekstremnih fašista na ovu organizaciju. Organizaciju koja je nakon 25 godina prva progovorila o stanju u Dalmaciji. DDF, koji je prvi inicirao i javno inzistirao na pokretanju temeljitih ustavnih promjena i korjenitih demokratskih reformi Republike Hrvatske. U povijesno bitno novoj situaciji, kada je RH postala samostalna država, a dalmatinsko pitanje ostalo i dalje potpuno neriješeno, DDF je demokratski korektno ponudio osnove za novi povijesni dogovor.
Javne reakcije partitokratske političke vrhuške prijestolničkih parlamentarnih stranaka na ovu inicijativu bila je prvo njeno prividno, ali upadljivo i rječito ignoriranje, da bi zatim upregnuli sve svoje botove s lažnim profilima i batinaše, koji su se infiltrirali među članove DDF-a i krenuli s nasilnim djelovanjem prema istima. Polupismen narod kojemu je jedino životno načelo: “u se, na se i poda se”, kojemu je vrhunac političke borbe slike spize i frenetično, gotovo manijakalno klikanje statusa bez da ih se pročita i razumije – pao je na laž koju isti ti botovi provaljuju protiv DDF-a.
Istinska demokratska i istinski stručna javnost, aktivno obeshrabrivana od tih botova, a onemogućena da u tom pogledu bilo šta promijeni, očajnički i cinično točno nazvala je tu situaciju grotesknom, a taj postupak činom neomeđene partitokratske samovolje, bez presedana u povijesti Dalmacije. Situacija u Dalmaciji danas, na kraju 2021., ocjenjuje se kao redizajnirana replika Tuđmanove diktature, ali još nazadnija od svoga neslavnog „uzora“, još izrazitije antidalmatinska, antidalmatska i antičovječna.
Ono što najviše zabrinjava je činjenica kako je uoči osnivačke skupštine DDF-a, kojom je ista od inicijative trebala postati udruga, unutar Dalmatinskog kluba aktiviran širok i snažan blok bojkota, čiju su glavninu činile prije svega one politički obojani pojedinci koji su bili najgovorljiviji zagovaratelji spajanja ove inicijative s DDFom. Uvjerljivi uspjeh bojkota, zapravo je, značajan čin, a na svoj način i velika potvrda kako ljudi u Dalmaciji nemaju dostojanstva i srama, te kako ih svaki fašist može kupiti ili ucijeniti.
Ovo su osnovni i bitni razlozi zbog kojih je, baš u ovom trenutku i u ovakvim bitnim političkim uvjetima, priključiti se u aktivan rad DDF-a, odnosno okupiti se oko načela zbog kojih 65% stanovnika Dalmacije traži njenu punu funkcionalnu autonomiju; položaj koji će joj ustavno garantirati trajnu ravnopravnost i politički subjektivitet, odnosno onu ustavnu autonomiju za koju je od 1974. do 1990. imala Vojvodina.
Prvo, aktualni Ustav Republike Hrvatske teško iznevjerio očekivanja kako većinske i istinski europske RH, tako i građana Dalmacije. To je za građane Dalmacije neoprostivo uvredljivo. Tim je činom još jednom spektakularno potvrđena bjelodana istina kako ujedinjeni partitokratski vrhovi centralističkog establishmenta u RH i prevalentni dijelovi nacional-fašističke prijestolničke duhovne elite smatraju kako je dalmatinsko pitanje „jednom za svagda“ riješeno.
Sudeći prema anketama, Dalmacija se s tim odlučno ne slaže! Jer, Dalmacija je svjesna kako je upravo zlosretni aktualni Ustav, i zakonska rješenja koja su iznikla iz njega, strateški najveće uporište i generator jačanja antidalmatinske ekstremne desnice, povampirene na svaki spomen imena Dalmacije.
Drugo, DDF i DK ne osporavaju postojanje RH i ne zagovaraju odcjepljenje od iste, one nude rješenje dalmatinskog pitanja kroz prijedlog Autonomne regije Dalmacije, kojim bi se osigurala zaštita bar minimuma njenih interesa, koje ovako tijesni ustavni okviri realno ne dopuštaju. Shodno takvoj ocjeni, smatra se kako bi svi trebali odlučno podržati inzistiranje na zahtjevu ove dvije inicijative tako što će se što veći broj građana uključiti u rad DDF-a.
Treće, sa indignacijom se odbacuju grlate klevetničke zloporabe davno izlizane optužbe kako se traži odcjepljenje od Republike Hrvatske i priključenje Srbiji: to nikada nitko iz Dalmacije nije tražio. To je proizvod patoloških umova koji sjede u zagrebačkoj skupštini, a koji se boje dati Dalmaciji autonomiju, jer su svjesni kako bi tada ostali bez viška sredstava za svoje mafijaško-koruptivne rabote po Slavoniji. Dalmacija zna i može bolje od skupo plaćenih zagrebačkih ratoboraca i “čuvara cjelovitosti Hrvatske“. Već samim time zahtjev za punom ustavnom autonomijom Dalmacije ne može biti ni antihrvatski, niti antidržavni separatistički nasrtaj na jedinstvo “hrvatskog naroda i cjelovitost RH”. Naprotiv, ova je Dalmacija svjesna kako put koji DDF i DK nude najbrže vodi stvarnoj demokratskoj konsolidaciji Republike Hrvatske kao naše zajedničke države i njenom izrastanju u modernu europsku državu.
Četrvrto, Dalmacija, kao konstitutivni dio RH, odlučno traži konačni raskid sa svirepo centralističkom karađorđevićevsko-titovsko-tuđmanovskom ustavnom tradicijom: pod jarmom toga neviđenog centralizma stenje danas ne samo Dalmacija, nego svaki dio RH, sve njene prepoznatljive regije, sve lokalne zajednice i svi njeni građani. Takav centralizam jedino koristi šačici novokomponiranih tycoona, vrhovima sultanski ustrojenih centralističkih parlamentarnih stranaka, vrhovima svemoćnog državnog aparata (posebno onim u organima sile), a koristi i žrecima na čelu onih institucija znanosti i kulture te sve svemoćnije crkve, koji su moralno i politički i najodgovorniji za sve katastrofično i tragično kroz što dalmatski i drugi narodi na prostoru RH prolaze od osamdesetih godina prošlog stoljeća do danas. Trenutni Ustav, iako prepisan Ustav francuske 5. republike, djelo je tih snaga, on pogoduje njihovoj pretenziji, da neprikosnoveno upravljaju sudbinom naroda i zemlje i trajno utemeljuje njihovu svemoć i njihovo pravo na neviđenu pljačku vlastitog naroda i građana, i zato ga one tako zapjenušano i svim sredstvima i brane botovo i batinaši koji napadaju Dalmatine po RH.
A upravo zbog toga, ova Dalmacija, koja najviše već desetljećima stenje pod jarmom njihove vlasti, najodlučnije poziva sve istinski demokratske snage u regiji da se pridruže inicijativi DDF i odlučno zahtijevaju promjene ovakvog stanja i ovog nedemokratskog Ustava, kao bitnu pretpostavku svih budućih demokratskih reformi i krupan uvjet za bolji život svih građana RH.
Pretpostavka za korijenite ustavne i dublje demokratske reforme jeste novi povijesni dogovor koji se može zbiti samo kroz učlanjenje i aktivno sudjelovanje u radu DDF-a. Dalmaciji se mora priznati povijesno pravo da u svim novim situacijama sama odlučuje o svojoj sudbini, u kakvom državnom obliku će se nastaviti razvijati, mora joj se vratiti poreknuti politički subjektivitet i priznati osvjedočeni identitet, kao što ona to odavno priznaje ostalim regijama u RH. Buduća rješenja moraju na trajnim osnovama jamčiti ravnopravnost Dalmacije kao regije; ravnopravnost svih onih naroda i etničkih zajednica, ma koliko brojčano velikih i malih, koji žive u zajedničkoj državi i kojima ona jednakopravno pripada; ravnopravnost dalmatskog jezika s hrvatskim jezikom. To mora biti država temeljito decentralizirana i regionalizirana, s građaninom kao njenim ciljem i njenim ishodištem.
I, najzad: vojvođansko pitanje DDF pokreće već 13,5 godina. Jer život svakoga dana oporo i na drastično krizni način pokazuje da je ono ne samo otvoreno, nego odavno, pri tome, prezrelo za rješavanje. Naglašavam kako ono mora biti razriješeno kao najkrupnije otvoreno unutrašnje ustavno i demokratsko pitanje u RH. DDF u borbi za njegovo principijelno razrješavanje ima anketnu podršku, ali mu je potrebna i stvarna podrška na terenu.
Pred DDF-om je period teških iskušenja u borbi za oživotvorenje razgovjetno definiranih dugoročnih stremljenja. Moramo reći, još jednom, energično NE ekstremnom fašizmu u Dalmaciji koji koči realizaciju poboljšanja života svih njenih građana; onima koji izvode najopasnije nasrtaje na politička prava građana regije i na samu bit Dalmacije. Pristajanje na ucjene i podmićivanja te laži koje izlaze iz pera botova po društvenim mrežama pristajanje je na produženo zatiranje dalmatinskog iskonskog, dalmatskog identiteta i njegovog političkog subjektiviteta.
Borba za njihovo očuvanje, i za legitimna prava, biti utoliko složenija i teža ukoliko su moćnije snage koje žele Dalmaciji prisilom nametnuto i novim nasiljem nad njenim bićem institucionalno produženo stanje.
Generacije koje dolaze, i koje sve više poduzimaju odgovornost za buduću sudbinu Dalmacije, postaju svjesnije njene situacije nego što to misle mnogi njihovi očevi i suvremenici. Njima je, po svemu sudeći, jasnije ono što je Vojvođanima još daleke 1870. proročanski poručio umni Micula Tomasseo: „Naročito se obučite za veću političku borbu, jer će u novom sklopu države Dalmacija dobiti ono što za što se bude izborila“.
Naš je zadatak samo toliko lakši što moramo vratiti ono što je velikohrvatski centralizam oteo prije trideset godina. I moramo, zajedno stvoriti novu europsku i modernu Republiku Hrvatsku kao zajedničku državu, koja nikome neće biti maćeha, u kojoj ubuduće neće biti ni bezdušno izrabljivanih regija u Europi regija, ni diskriminiranih naroda u Europi, kao što je to dalmatski, u kojoj su ljudska prava najviša svetinja.
Ciljeve i puteve kojima do takve Dalmacije i RH treba stići može se naći samo učlanjenjem u DDF i aktivizmom kroz tu inicijativu – sve ostalo je farsa.
Potpišite pristupnicu za učlanjenje u DDF putem donjeg linka:
Comments