Piše: Daniel Remanni
Sve to oko Dalmacije nekako visi u zraku i svatko se čudi, a bogami i pisac ovih zapisa. Čudi ga kako nesmiljena agresija na Dalmaciju koja traje već 200 godina nije urodila genocidom već samo asimilacijom.
Namučio se visoki dužnosnik EU, Vladimir Bilčik, ali i mi svi ostali skupa s njim, oko one njegove izjave o Dalmaciji. Neki su to i htjeli, internacionalizaciju dalmatinskog pitanja i sada – kao ne znamo tko je kriv za to. Sam Bilčik ga nije internacionalizirao, a sada njegove muke nisu male. Neki mu prigovaraju kako želi odcijepiti ovu regiju, a on se ubio kako bi objasni kako nije rekao tako, ali ni njemu ni nama nije lako.
Dolazio je, objašnjavao je, i ne ide dalje. Naletio je na balkanski mentalni zid sastavljen od izvratanja teza i obrnute psihologije. Znaju svi kako problem nije ni u kakvom pokušaju odcjepljenja, jer je postotak onih koji bi bili za odcjepljenje zanemariv. S druge strane, župan zadarski ne griješi kada kaže kako u Dalmaciji nema niti jedne političke partije koja se zalaže za odcjepljenje. Ipak, neki ne odustaju od priče, jer važnije im je priča od stanja stvari. Stoga zaista, sve nekako visi u zraku.
Nije to ništa novo, ali to je to i tako je to, ali problem je u tome što nitko ne želi postupiti po Ugovoru o pristupanju Republike Hrvatske EU, izvršiti proces regionalizacije i decentralizacije te urediti stupnjeve jurisdikcija i nadležnosti onako kako bi se to trebalo napraviti, ili, ne daj bože, krenemo u promjenu Ustava RH i zajamčimo autonomije za pet hrvatskih regija.
Mnogima je ovako bolje, kad sve visi u zraku. Onako kako to čini svemoćni HDZ i ostatak političke scene u Hrvatića, na dobro izaći neće. Potpuno su doveli u apsurd instituciju izbora; ako apstinencija bude enormno visoka na slijedećim izborima, HDZ će biti kriv. Izbori su pomaknuti i o svemu odlučuje jedan čovjek, a to je Gospodar dobra i zla, Gospodar života i smrti, Andrej Plenković, kojem već pisci pletu sonetni vijenac neprolazne slave.
Veliki novinari, sve sinovi i kćeri HDZ-ovaca, usporedili su ga, ni manje ni više, nego s apostolom Pavlom osobno. Tužno i ružno. Vlast je vlast, a poltroni su vječni – vlast se ponekad može promijeniti, ali uhljebi, liziguzice i rektalni alpinisti ostaju dosljedni. Nema smisla baviti se time. Stoga, vratimo se dalmatinskim problemima.
Niko ne zna kako sve ovo razumjeti, a još manje može li se vjerovati velikom meštru, Plenkoviću ako znamo što HDZ radi od Splita i Zadra pa do najmanje dalmatinske selendre od dvije kuće i tri kokoške.
HDZ je, treba priznati, masovna političko-kriminalna organizacija, kažu kako je masovnija od nekadašnje KPH-a. Svi hitaju tamo: od dilera droge, preko kriminalaca druge vrste i nezaposlenih koji se nadaju kako će im stranka dati posao do političara i rijetkih poštenih ljudi. Svatko ima svoj motiv zašto je ušao u HDZ. Nitko nije siguran što sam Andrej Plenković zbilja misli o tome.
No, isto tako treba razabrati neke druge stvari. HDZ masovno osniva svoje satelitske strančice. Tako su osnovali stranku Pametno, pa stranku Centar. Osnovao je HDZ kroz povijest hrvatske „demokracije“ više od 150 satelitskih stranaka kćeri koje su radile za interese samog HDZ-a. I sada HDZ želi srušiti gradonačelnika najvećeg dalmatinskog grada, koji dolazi iz redova satelitske stranke koju je sam HDZ osnovao. Nije baš kako ćemo liti krokodilske suze za Puljkom, ali valjda ova država ima neki izborni sustav i valjda se zna kako to ide i u Parizu, Londonu, Berlinu, Amsterdamu... No, očito, kod nas sve može što u normalnom, zdravom, demokratskom društvu ne može ili sve može i ne mora ovisno o tome kako Gospodar Plenković kaže, a on ne kaže uvijek isto, već kako mu se hoće.
S vremena na vrijeme, Plenković ukazuje na to kako će „skončati“ od ruke naroda, opet posle u nebesa diže taj isti narod „radi kojeg živi i radi“. Ovih dana Master schizophrenicus dao je jednu izjavu koja nije laka za analizu, ali mi ćemo je pokušati razumjeti. Rekao je:
„Nisam zadovoljan onim u glavi“.
Nismo ni mi građani zadovoljni onim što on u glavi ima, i što čini kako čini, ali to u ovoj priči nije ni bitno. U glavi ljudi imaju ideje, planove i vizije i ako čovjek nije zadovoljan, onda bogami s glavama našim nešto nije u redu. Kod koga nema – pa i kod Maxa Webera – ono kako je nered u glavi posljedica nereda u postupcima, a biva i obrnuto.
Što u glavi ima Veliki Master shizophrenicus Plenković kada je o Dalmaciji riječ. Onoj istoj Dalmaciji s kojom se ne prestaje igrati?
Doveo je nekog svog gradonačelnika, Ivicu Puljka konkretno, a to ne ide. I nikako ne ide. Sada prave kombinacije s ultra nacistima iz „Domovinskog pokreta“ i „Mosta“, koje je također osnovao HDZ. Još nitko ne zna šta će biti s Dalmacijom, ali ako netko iz ove dvije stranke zasjedne neće biti dobro. Ipak, sve nekako visi u zraku. Ako bi Master Plenković jasno rekao šta misli o tome, sve bi bilo kako on kaže, jer „on misli za nas“. Ako se ovo bude ovako vuklo, kao do sada, visjet ćemo ili ćemo izvisiti kao mnogo puta do sada s Hrvatićima.
A usta su mu puna Europe i toga kako Dalmacija mora biti u poziciji da bude „motor“ razvoja i europeizacije Republike Hrvatske, kako se još ona Toma K. dično izrazio bio prilikom posjete Šibeniku pred izbore 2015. No, Plenković u maniru pravog ljigavog HDZ-ovca ne želi doslovno provesti Ugovor o pristupanju i Dalmaciji dati ono što joj prema svih svjetovnim i prirodnim zakonima pripada – autonomiju. Ovako ispada kako će nam drugi sa strane, iz Europske unije, rješavati naše pitanje, a već je Gospodar ovaca doveo bataljon nekakvih savjetnika iz svijeta, koji su mu rekli ono što i djeca s ozbiljnim psihičkim poremećajem znaju.
Samo djeca, i ona punoumna i ona maloumna, su davno otišla iz Dalmacije. Sada ih dozivamo neka se vrate i netko se i vrati, poput onog Joze iz Runovića, koji nam je rekao ono što smo oduvijek znali:
„mora se raditi i da se stegne remen, ali na našem rupica više nema“.
Ne brinite, Jozo iz Runovića će i dalje glasati za HDZ koji ga je natjerao da steže remen do iznemoglosti. Ali, Jozu nije briga, otići će on opet u Njemačku kako bi 11 mjeseci gladovao i visio na bauštelu s 25 kata, a dvanaesti mjesec se vratio u Runović s novim mercedesom. Dok, sve ovo s Dalmacijom stoji i visi u tom znaku.
A rješenje je nadohvat ruke. Treba samo zastati, početi računati i vidjeti kako će i Dalmaciji i Republici Hrvatskoj u cjelini biti bolje. U poštenom preračunavanju ako ga bude, Republika Hrvatska bi čak najviše dobila u cjelini s reintegriranom i autonomnom Dalmacijom, ali ne bi bilo onoga o separatizmu bez kojeg mnogi ne mogu zamisliti život. Ima i separatizama više vrsta. RH se razišla s Republikom Srbijom ne zbog srpskog separatizma – a nije da ga nije bilo – nego zbog hrvatskog seperatizma. Kada je u korist naše štete, mi smo oprobani separatisti, i ne bi bilo dobro da se to ponovi Dalmaciji.
Bilo separatizma u Dalmaciji ili ne, bilo da netko zagovara separatizam ili ne, nije problem u tome i što sve visi u zraku, problem je u tome što ćemo svi mi u Dalmaciji izvisiti u ovoj igri bez smisla i svrhe.
留言