Piše: Goran Marasović
Niti jedan kandidat iz Dalmacije na skorašnjim lokalnim izborima, pa ni kandidati "ljevice", ne spominju problem sezonskog i prekarnog rada na kojem Dalmacija egzistira.
Prošla turistička sezona u Dalmaciji gadno je podbacila iz dobro nam znanih razloga. Ekonomska kriza započeta u jesen 2019. desetkovala je Dalmaciju , a pandemija SARS-CoV-2 izazvala još ozbiljnije potrese po dalmatinsko gospodarstvo. Ova godina bit će nešto bolja, ali ni približno dovoljna kako bi lokalne, ali i državnu blagajnu napunila kao inače. Nakon nevjerice izazvane činjenicom da se u regiji koja najviše uplaćuje u državni proračun odmah u drugom tjednu lockdowna spustilo plaće svim zaposlenicima – bez obzira na visinu, dakle bez imalo socijalne osjetljivosti – osim onima u javnim i komunalnim lokalnim službama, čini se da su se svi naviknuli na novo normalno. Ideje kako se vratiti na staro ili nešto promijeniti oduševljavaju: i dalje svi govore samo o oštećenim poduzetnicima i rentijerima, pa se u tom tonu mogu pratiti i predizborne kampanje kandidata za gradonačelničke i županske fotelje.
Puna usta kulture
Mladi SDP-ov kandidat Ivan Tropan, koji stiže iz privatnog sektora, i sam vlasnik rent a car agencije, smatra kako u Dubrovnik svi dolaze zbog kulture, i da kultura gradu donosi novac. Pritom valjda misli na hladne, beživotne zidine i ostalu kulturnu baštinu od koje većinu prihoda ubire Društvo prijatelja dubrovačke starine, a na kojoj se već dugo parazitira bez volje i ideje kako te novce uložiti u daljnji razvoj kulture i nezavisne scene koja u Dubrovniku, osim u okviru Art radionice Lazareti, praktički ni ne postoji. Tropan smatra kako osim na industriji turizma treba inzistirati i na filmskoj industriji, odnosno na dovođenju što više megalomanskih stranih filmskih produkcija koje će snimati u Dubrovniku, a sve to kako bi se dubrovački poduzetnici što prije oporavili od gubitaka pretrpljenih tokom pandemije.
Sličnog je mišljenja i kandidat za gradonačelnika Zadra, polularni Richard, koji se na prošlim izborima nije mogao kandidirati zbog čekanja pravomoćne presude. Naime, USKOKova optužnica teretila ga je za nezakonitu pozajmicu u iznosu od 2 milijuna kuna iz gradskog proračuna privatnoj tvrtci u vlasniku njegovog brata. Sada potpuno rehabilitiran, Richard priča o dovođenju HBO-a, Disneya i Lucasfilma na Kalelargu: “Tri milijarde kuna, koliko je Republika Hrvatska do sada zaradila od Igre prijestolja, preko Dubrovnika su se slile u državni proračun isključivo dubrovačkom diplomacijom. Upravo tim pristupom u narednim godinama Zadar treba dovesti svjetske produkcije i napuniti i gradsku i državnu blagajnu i tako ubrizgati nužno potrebnu financijsku injekciju kao lijek za coronakrizu”.
Aktualni gradonačelnik Šibenika, HDZ-ovac Željko Burić, obećava gradnju filmskog studija, te su i njemu puna usta filmske industrije i kulture, iako u četiri godine mandata, unatoč silnim obećanjima, nije uspio ni početi graditi azil za napuštene životinje koje Šibenik još uvijek nema, kršeći time zakon koji nalaže da svaka jedinica lokalne samouprave mora imati gradsko sklonište. Za vrijeme pandemije, također u mandatu HDZ-a, sredstva dodijeljena iz proračuna za javno financiranje kulture srezana su za 75% svima koji su ih dobili prije proglašenja krize, a od radnika i radnica na nezavisnoj sceni očekivalo se da se programi održe u cijelosti bez obzira na epidemiološke mjere. Bez javnog natječaja, 500.000 kuna iz gradske blagajne otišlo je zagrebačkom studiju za izradu edukativnog filma o skupini osoba sa smetnjama u razvoju koji traže posao, unatoč nekolicimi sličnih studija u Dalmaciji.
Split, kao i obično se pravi kao da je pao s Marsa i da ih se kultura i kulturna baština pa tako i ona spomenička ne tiče. U svih ovih mjeseci kampanje nitko od kandidata nije se osvrnuo na bitne teme koje se tiču kulture, kulturne scene ili pak filmske, odnosno televizijske industije. Kandidatima za gradonačelnika Splita očito se sviđa ne/kulturna scena ovoga grada koji se u najvećoj mjeri odnosi isključivo na narodnjačke klubove.
U programu inicijative DDF (Dalmatinski demokratski forum), navodi se kako je kultura i filmska industija bitna, ali isključivo razvojem dalmatinske filmske i TV industije. Dalmacija je jedan od najljepših dijelova svijeta koja može poslužiti kao kulisa domaćoj fimskoj industriji koja bi viskom, ali ne nužno i skupom produkcijom kvalitetnih, ali istovremeno komercijalnih filmova mogla konkurirati zapadnoeuroskim filmovima, posebno francuskim, talijanskim i španjolskim, i tako doprinjeti razvoju turisitičke i kulturne ponude.
U programu DDFa, također, stoji i pojam baština koja govori i o spomeničkoj antifašističkoj baštini koja služi ubiranju novaca od turizma. Iako u programu riječ kultura kao takva se malo spominje, u DDFu smatraju da se iz državnog proračuna ne izdvaja dovoljno za tri stvari – 1. za obrazovanje, 2. za zdravstvo i 3. za kulturu, navode i razloge zašto je važno izdvajati za kulturu: ako niste znali, to je zato što su nakon rata sve tvornice opljačkane – ali kultura još uvijek nije.
"Lijeva opcija"
Opcija koja se jedina nameće kao lijeva je već spomenuta inicijativa DDF. Iz inicijative su već govorili o kulturnim i kreativnim industrijama kao jednoj od budućnosti kulture, hvaleći mlade koji su svoje novce uložili u sramežljivo pokretanje kakve-takve kulturne scene u regiji.
Iako je DDF zabranjena tema u mainstream medijima tako je i splitska underground scena tabuizirana, jer se kultura kao i razgovori o istoj generalno svode na rasprave o palači i najstrožem dijelu grada. Ipak, u njihovom političkom programu objavljenom na njihovim stranicama može se naći detaljna analiza stanja na dalmatinskoj kulturnoj sceni u ovom trenutku i prijedlozima izmjena koje su nužne, kao što je vraćanje programskih vijeća koji odlučuju o različitim poljima umjetničke i kulturne proizvodnje umjesto jednoga koji sada odlučuje o svemu, transparentnije donošenje odluka o financiranju, povećanje proračuna za nezavisnu scenu, otvaranje gradskih prostora za kulturno-umjetničke radne sobe i slično.
Program DDFa sastavljen je tako da analizirajući njegove bitne stavke možemo reći da se sastoji od tri O: Otporna, Održiva i Otvorena regija.
Otpornost se bazira na ideji transparentnosti, snažnije komunikacije s komunama i njihovim predstavničkim tijelima koje su se zadnjih trideset godina uglavnom ignoriralo te bolje razvijenih digitalnih platformi koje bi jačale komunikacije između lokalnih javnih servisa i građana koji nude pojedine usluge i onih koji te usluge potražuju.
Održivost se svodi na ekonomsko-socijalni momenat održivog razvoja uz poštovanje zašite prirode kroz smanjenje emisije stakleničkih plinova, razvoja procesa reciklaže, permatura i svega onoga što osigurava zdravu ekonomiju koja nije štetna za okoliš i ljude kao konzumente okoliša. Održivost se bazira i na ideji sadnje zelenila, širenja i očuvanja zelenih površina, rješavanja problema pitke vode, sustava oborinske odvodnje, inzistiranja na javnom prijevozu te smanjenju prijevoza privatnim vozilima, kao i na stambenim i prehrambenim politikama. Tu se dotiču i pitanja prostora koje im je blisko i kroz dugogodišnji prostorni aktivizam, vezan za velike i štetne investicije na području Dalmacije.
Otvorena regija koji polazi od inzistiranja na jačoj demokratizaciji upravljačkih procesa, te transparentnosti proračuna, ugovora i ostalih javnih dokumenata. U ovom programskom pravcu pronalazimo i kulturu kao važnu točku, kroz koju se spominje i kriza stanovanja, a koja proizlazi iz visokog stupnja apartmanizacije cijele obala, a sve češće i zaleđa, a posebice starih gradskih jezgri. Kritizira se komodifikacija i komercijalizacija kulturnih sadržaja, centraliziranost proizvodnje i reprezentacije istih, dominacija institucionalne infrastrukture nad nezavisnom kulturnom scenom, te se problematizira manjak interesa lokalnog stanovništva za kulturu koja se u Dalmaciji ne/proizvodi. Program se dotiče i rodne ravnopravnosti, odnosno ravnopravnosti LGBTIQ+ osoba. Obećava se osiguranje dovoljnog broja mjesta u skloništima za rodno uvjetovano nasilje, te proširenje i veća dostupnost usluga predškolskog odgoja, kvalitativna promjena obrazovnog sustava ne samo u polju kurikuluma te usluga njege i brige za starije i nemoćne.
Unatoč programu koji se elaborirano bavi problemima u polju kulturne proizvodnje, DDF podržava i ideju kulturnog i kreativnog poduzetništva, koja se kosi s idejom kulture kao javnog i svima dostupnog dobra.
O radnicima puno riječi
DDF se nudi kao jedina lijeva opcija za Dalmaciju, i iako njihov program pokriva lijeve i zelene ideje održivog razvoja, javne kulture, transparentnosti proračuna, bolje komunikacije s mjesnim odborima i gradskim kotarima, te čitav niz politika koje bi Dalmaciju sigurno učinile boljim mjestom za život, teško se oteti dojmu da pri komunikaciji prema čitateljima programa biraju teme koje naginju klasičnoj socijaldemokraciji.
Za razliku od njih, mnoge druge političke stranke koje djeluju na području Dalmacije, na pitanja o ideji održivog turizma odgovaraju negirajući možebitno smanjivanje broja stolova i stolica na javnim površinama, kao i ukidanje uplovljavanja kruzera koji posjećuju Dubrovnik, Split i Zadar ponavljajući priču o boljem upravljanju turizmom od kojeg će profitirati svi akteri; stanovnici, poduzetnici, civilno društvo…
Čini se sporno da niti jedan kandidat za gradonačelnika i župana, kada je Dalmacija u pitanju, pa ni kandidati "ljevice", ne spominju probleme sezonskog i prekarnog rada koji u Dalmaciji prevladava i na kojem Dalmacija egzistira, niti nudi načine da se u ovim trenucima zaštiti najslabije karike koje svojim radom pune privatne kase – sezonske radnike. Taj problem spominje samo DDF, koji između ostalog želi riješti problem 40% stanovništva Dalmacije koji žive ispod razine gladi te isto toliko stanovnika koji su beskućnici. Štoviše, stječe se dojam kako većina kandidata na ovim lokalnim izborima smatra da bi sezonski radnici, a i kulturni i filmski, redovito ignorirani i/ili napadani kako žive na državnoj sisi i ništa ne rade, na vlastitim leđima sada trebali poduzetništvo izvlačiti iz ekonomske i coronakrize.
Comments