Grb Dalmacije heraldički je simbol koji se koristi za povijesno područje Dalmacije na istočnoj obali Jadranskog mora. Danas je prikazan u kruni grba Republike Hrvatske.
Postoji mogućnost da je prva poznata varijanta današnjeg grba Dalmacije zabilježena u francuskom grbovniku Vermandois (L'Armorial du Héraut Vermandois), koji je nastao između 1285. i 1300. godine. U njemu je prikazan grb sa crvenim poljem na kojem se nalazi naslikana zlatna leopardova glava razjapljenih čeljusti, uz koju stoji natpis Le Roy Dalmat (Kralj Dalmacije).
Antropomorfni oblik grba Dalmacije nalazi se već u francuskom grbovniku „Wijnbergen“ koji je nastao u drugoj polovici 13. stoljeća, a potom i u engleskom grbovniku Lord Marshals' Roll iz oko 1295. godine, s plavim štitom na kojem su tri okrunjene srebrne tigrove glave. Oba grba su u tim grbovnicima označena kao grb "kralja Dalmacije", pri čemu pojam Dalmacija treba razumjeti kao svo područje između rijeke Rječine do rijeke Bojane i od Jadranskog mora do rijeke Morave.
Prvi se put grb u ovakvom obliku kakvog danas poznajemo pojavio u Gelre Armorialu iz XIV.. stoljeća koji je predstavljao Kraljevinu Dalmaciju (Regnum Dalmatiae) kao dio grba kralja Louis-a I. (1342.-1382.). Do 1526. godine ovaj grb je predstavljao Dalmaciju općenito, što se vidi iz grba nekoliko kraljeva. Također se nalazi na velikim pečatima Sigismunda Luxembourškog, Alberta II., Ivana Zápolje, Ferdinanda I., A od tada nadalje, na raznim pečatima i grbovima Habsburgovaca.
Povijesno postoje dvije glavne varijante ovog grba:
Najrasprostranjenija verzija je: tri zlatne lavlje glave, okrenute naprijed, sa zlatnim krunama i crvenim jezicima, na plavom štitu. Ova varijanta potječe iz vrlo kasnog XIV. stoljeća. Pronađena na Velikom pečatu kralja Sigismunda Luxembourškog (1395.-1437.). Grb je omeđivala slova koja grb nazivaju grbm Kraljevine Dalmacije. Republika Venecija u svom Velikom oružju (XVIII. stoljeće) koristila je varijantu s istim grbom, ali s crvenim štitovima i s jezicima koji su često bili srebreni, a ne zlatni. Između 1815. i 1921 godine, okrunjenu varijantu ovog grba, s plavim štitom, koristila je Kraljevina Dalmacija kao dio Austro-Ugarske Monarhije.
Druga, ranija verzija, glasila je: crveni štit, s tri srebrene lavlje glave, okrenute prema lijevo, isplaženih jezika i okrunjene. Ova varijanta potječe iz sredine XIV. stoljeća kao dio grba Louis- I. (1342.-1382.). Varijacija ovih grbova koja predstavlja Dalmaciju pojavila se u knjizi "Opis putovanja od Konstanze do Jeruzalema" (1486).
U grbovnicima Donaueschinger Wappenbuchu (1450.) i St. Gallen Haggenberg (oko 1470.), grb Dalmacije prikazan je kao motiv tri okrunjene srebrne lavlje glave na crvenom polju koje gledaju u lijevo. Isti motiv nalazimo i u bavarskom grbovniku Ortenburg, nastalom između 1466. i 1473. godine. Međutim, u grbovniku Konrada von Grünenberga iz 1483. godine, nalazimo prikaz grba kralja Dalmacije stiliziran kao znamenje na bodežu. Na njemu su tri srebrne lavlje glave s krunama na crvenom polju.
Grb s motivom lavljih glava počeo se koristiti kao zemaljski grb Kraljevine Dalmacije tek za vladavine kralja Sigismunda Luxembourškog, koji je uveo novu varijantu grba koja se sastojala od crvenog štita i lavljih glava. Donekle modificirani grb s tri crvene okrunjene glave na srebrnom štitu nalazimo na poleđini Sigismundove grbovnice dodijeljene 1415. godine. U potpunosti modificirani grb Dalmacije (prilagođen izgledu Sigismudove dinastije Luxembourgovaca) datira iz 1411. godine. Radi se o pečatu sa štitom na kojem su tri okrunjene lavlje glave isplaženih jezika, koje gledaju ulijevo.
Grb s tri okrunjene lavlje glave na plavom polju kao dalmatinski zemaljski grb ponovno se kontinuirano pojavljuje tek nakon smrti Sigismunda Luxembourškog. Takav grb prikazan je na pečatu kralja Alberta I. Habsburgovca (1437.-1439.) i njegova sina Ladislava V. Postuma (1444.-1457.) te na pečatu i novcima kralja Matijaša Korvina (1458.-1490.). U to vrijeme počinje rasti utjecaj dinastije Habsburgovaca te nastaje konflikt, a kasnije i dogovor, sa suparničkom dinastijom Jagelovića oko nasljeđivanja prijestolja. Želeći istaknuti vladarska prava na Dalmaciju, car Fridrik III. (1452.-1493.) koristio je zemaljski grb Kraljevine Dalmacije s tri leopardove glave, o čemu svjedoči prikaz tog grba, među ostalim carevim grbovima na jednoj fresci u palači Welsera u Augsburgu. Nakon sporazuma o nasljeđivanju iz 1463. godine, kojeg je car Fridrik III. sklopio s kraljem Matijašem, Fridriku je priznat naslov dalmatinskog kralja te pravo na prijestolje umre li Matijaš bez zakonitih muških nasljednika uključujući i pravo na isticanje pretenzijskog grba s tri lavlje glave. Međutim, ugarsko je plemstvo, poslije smrti Matijaša Korvina 1490. godine, izabralo češkog kralja Vladislava II. Jagelovića (1490.-1516.) za vladara, što je dovelo do rata između novog kralja i Fridrikovog sina, budućeg cara Maksimilijana I., koji je završen 1491. godine novim sporazumom o nasljeđivanju. U tom razdoblju, habsburški vladar nastavio je koristiti grb s tri lavlje glave.
Što se tiče arheoloških ostataka, najstariji grb Dalmacije, odnosno tadašnji osobni grb, pronađen je u Ostrovici, staroj utvrdi bribirskih knezova Šubića. Radi se o tri okrunjene lavlje glave na štitu isklesanom u kamenu, a koji potječe iz sredine XIV. stoljeća.
Od 15. stoljeća, kada je Ladislav Napuljski prodao Mlecima Dalmaciju, njen grb je u službenoj uporabi predstavljajući Dalmaciju kao zasebnu, autonomnu zemlju u sastavu Mletačke Republike, a kasnije će se naći među službenim grbovima habsburških vladara, kao i u različitim dekorativnim heraldičkim prikazima, npr. onima iz okvira tzv. „ilirske heraldike“ kao što je Fojničkom grbovniku iz 17. stoljeća. Grb je u službenoj upotrebi i za vrijeme Kraljevine SHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije.
1939. godine uspostavom Banovine Hrvatske, dalmatinski grb, kao i sva druga obilježja Dalmacije je zabranjen, a ponovno je u ograničenoj upotrebi od 1974. kada se Ustavom SRH uspostavlja Zajednica općina Dalmacije.
Mnogi se pitaju čemu tri lava na grbu Dalmacije. Odgovor je jednostavan, svki lav predstavlja jedan dio Dalmacije okupiran od raznih osvajača. Tako jedan lav predstavlja područje Like, Korduna i Gorskog Kotara koji je nosio naziv Dalmatia Ongria (Ugarska Dalmacija), drugi lav predstavlja područje stare Hercegovine (od Glamoča do današnje granice BiH s Crnom Gorom i od današnje granice RH s BiH do Ivan planine) koji je nosio naziv Dalmatia Turca (Turska Dalmacija) dok treći lav predstavlja područje od otoka Krka do rijeke Bojane koji je nosio naziv Dalmatia Veneta (Mletačka Dalmacija)
Sa strogo heraldičkog gledišta, životinje na gru nisu lavovi već heraldički leopardi. Heraldički leopard razlikuje se od stvarnog leoparda (Panthera pardus). Nema mrlje i često ima grivu. Stoga je u heraldici leopard općenito sličan i često se naziva lavom (Panthera leo). Razlog tome leži u činjenici da se u srednjem vijeku za leoparde smatralo da su križanac između lava i pardona.
Comments