Piše: Livia Marini
Nikada ni u jednoj državi na svijetu većina nije bila ugrožena niti će to biti, jer ne može većina biti ugrožena time što se osiguravaju prava manjinama, a izjašnjavanje kao Dalmatin je demografsko, a ne političko pitanje.
(Lucian Consuo na predavanju o demografiji)
Nacionalna pripadnost je kao takvo izuzetno podložno manipulacijama, zbog čega ga demografi u razvijenim državama zapadne i sjeverne Europe ne smatraju relevantnim za popis stanovništva. S druge strane, regionalno izjašnjavanje, je neka vrsta prosvjeda protiv nametanja nekog lažnog nacionalnog, odnosno nacionalističkog melting pot identiteta i kroatocentrizma.
Dubrovački demograf s adresom u Lisabonu, Luciano Consuo ističe kako se u RH, ali i na cjelokupnom području bivše Jugoslavije popisi stanovništva politički zloupotrebljavaju posljednjih 50 godina i kako u državama poput Republike Hrvatske, u kojima ima dosta manjina, rezultati popisa zapravo svjedoče o tome kakva je trenutna politička klima. Kada je politička klima takva da se nacionalne manjine osjećaju maksimalno ugroženim, one se priklanjaju većinskoj populaciji i na popisu stanovništva pripadnici manjina se izjašnjavaju kao pripadnici većinskog naroda , a u situaciji kada je politička klima pogodnija, one se izjašnjavaju onako kako se zaista osjećaju.
– To vam je stvar i s Dalmacijom, gdje vam je stvar popisa praktično stvar političkog izjašnjavanja, kao neka vrsta referenduma. Dosta će ljudi u Dalmaciji, isključivo zbog političke klime koja tamo vlada, na popisu će reći da su Hrvati iako su možda Dalmatini, Srbi ili Makedonci. S druge strane, u ozbiljnim državama koje su nadrasle nacionalizam, koje su prešle u ozbiljna otvorena, inkluzivna i demokratska društva to pitanje više nije relevantno i zato se i ne postavlja na popisu stanovništva. Primjer Ujedinjenog Kraljevstva koji od 1990. ne postavlja pitanje nacionalnosti na popisu stanovništva, ali će ove godine postaviti pitanje o seksualnosti. Popis se ne provodi zbog brojanja krvnih zrnaca već zbog statističkog istraživanja, – ukazuje Consuo.
(Ne) može Dalmatin(ac)
Podsjetimo, sredinom kolovoza predstavnik inicijative Dalmatinski klub Zuáne Diego Orlandini, u ime svoje inicijative i inicijative DDF sastao se video linkom s ministrom za manjinska prava Borisom Miloševićem, a na sastanku je bilo riječi o pitanjima u vezi s popisom stanovništva 2021. godine, i tome hoće li se na njemu Dalmatin(ac) moći evidentirati kao nacionalno umjesto regionalno opredjeljenje kako je to bilo do sada. Uslijedile su burne reakcije predstavnika vlasti i nacionalističkih stranaka, pa čak i zahtjeva za smjenom ministra, zbog kojih se ministar mora pravdati, no ništa od toga nisu prenijele režimski fake news mediji.
Consuo ukazuje kako je formiranje nacije složen i dugotrajan proces, te kako se to pitanje ne može pokretati kroz popis stanovništva koji je, podsjeća, de facto odgođen s ožujka i travnja na rujan i listopad.
Ocjenjuje kako čitava priča nema nikakve veze sa stručnim tumačenjem, već kako je sve u domeni politike.
– Ako se netko izjašnjava kao Dalmatinac, on nikako ne ugrožava Hrvate. To su priče za one koji nisu dovoljno prosvjećeni, a trenutna politička i ekonomska situacija u državi ih održava u toj neprosvijećenosti; baca im kosti oko koje se glođu. I sad se raspravlja po birtijama i ispred trgovina s bocom pive u ruci: šta ovi Dalmatinci sada hoće – kaže Consuo.
Podsjeća na dvije činjenice: 1. kako su vrlo često u povijesti ovakve manipulacije rezultirale potpuno suprotno od očekivanog, pa bi bunt i prosvjed zbog zabrane zapravo povećao broj zainteresiranih za neko pitanje; 2. dalmatska nacija je mnogo starija od hrvatske; dalmatska nacija je stara više od 1.500 godina dok je hrvatska nastala 1874..
Consuo dodaje kako se svako ima pravo izjasniti kako želi ili hoće li se uopće izjasniti ili ne, i nastavlja
– No, ovdje nije stvar u izjašnjavanju, već u upisu u popisni list, a kasnije i u obradi statističkih podataka.
Bura se, osam dana prije popisa, ne stišava, dok premijer Plenković i predsjednik Milanović o njoj mudro šute zlobno je ignorirajući. No, Plenković je ipak nešto natuknuo poručivši kako je veoma zabrinut zbog ideje da se građani izjašnjavaju na popisu kao Dalmatini, jer je to “očigledno jedan od pokušaja rastakanja hrvatske nacije, ali to im neće uspjeti.
– Znaju ljudi u Dalmaciji šta su, oni su i Hrvati, Talijani, Bošnjaci, svih preko 20 nacionalnosti u Dalmaciji, ali još nije bilo Dalmatinaca. A to što bi se netko htio igrati s regionalnom pripadnošću to je kao kad bi Slavonci ili Međimurci rekli da su nacija – rekao je Plenković i dodao kako nitko nikoga neće sprječavati u izjašnjavanju, ali vidjet ćete rezultate.
Da nitko nikoga ne može spriječiti slobodno se izjasniti potvrdila je izjava glavne ravnateljice Državnog zavoda za statistiku (DZS) Lidije Brković, koja je, međutim, navela kako će građani koji se na popisu budu izjašnjavali kao Dalmatini prilikom obrade podataka biti upisani u kategoriju regionalna pripadnost, jer, kako je dodala, Dalmatini ne postoje kao nacija.
– Svaki stanovnik Republike Hrvatske slobodan je prilikom popisa o svojoj nacionalnoj pripadnosti izjasniti se prema vlastitom osjećanju, a popisivač je dužan da to vjerno prenijeti u popisni list i slovima upisati onako kako je građanin rekao – rekla je Brković, dodajući kako se DZS u svom radu vodi Međunarodnim preporukama UN za popis stanovništva i preporukama EUROSTAT-a.
Iz Državnog zavoda za statistiku potvrdili su kako se građani Republike Hrvatske još od 1971. izjašnjavaju prema regionalnoj pripadnosti.
Na popisu 1971. bilo ukupno 137.851, odnosno 3,11% onih koji su se izjasnili prema regionalnoj pripadnosti; 1981. 494.977 (10,76%); 1991. 334.598 (6,99%); 2001. 174.632 (3,82%) i 2011. 126.391 (2.84%) građana izjasnilo se po regionalnoj pripadnosti. Prva četiri puta, kažu podaci DZS, Dalmacija je prednjačila po broju građana koji su se regionalno izjasnili – 2001. bilo ih je 101.154, ali su upisani i u druge kategorije ne samo pod regionalnu pripadnost, dok je 2011. službeno prednjačila Istra s oko 25.000 Istriana iako se 55.000 stanovnika Dalmacije izjasnilo regionalno, ali je službeno upisano samo 705. Ipak, kako nam je odgovorila načelnica Splitske područne jedinice DZS, Franica Lazaneo nemoguće je precizirati koliko njih se od tog broja izjasnilo kao Dalmatinac.
– Odgovori ispitanika na pitanje o nacionalnoj pripadnosti koji se odnose na neko područje, regiju, općinu, grad, dio grada i sl. (npr. Dalmatinac, Splićanin, Zadranin, Mućanin, Poljičanin), tijekom obrade popisne građe automatski su šifrirani jednom jedinstvenom šifrom ’’Izjasnili se u smislu regionalne pripadnosti’’. Ne možemo posebno izdvojiti i tabelirati pojedinačne odgovore građana – pojasnila je ona.
Zanimljivo je kako software koji koristi DZS prilikom popisa stanovništva ipak može posebno tabelirati, recimo, građane koji su obuhvaćeni pod rubriku „Ostali“, pa se jasno vidi kako, na primjer, u Republici Hrvatskoj ima 12 osoba koje se izjašnjavaju kao Torlaci, zatim ima 22 Finca, 32 Danca, 8 Brazilaca, 6 Argentinaca, 1 Marsovac...
Kako manjina ugrožava većinu?
I lokalne, županijske vlasti u rukama HDZa zauzele su po ovom pitanju stav centrale iz Zagreba:
– Pitanja razgradnje hrvatskog nacionalnog identiteta neprimjereno i neodgovorno se otvaraju kao neriješena pitanja i kao zamjena za hrvatski nacionalni identitet, jer je savršeno jasno kako se odrednica Dalmatinac, odnosno Dalmatinka neće, prilikom izjašnjavanja, vezivati za Srbe, Talijane, Bošnjake, Nijemce i druge – stoji u zajedničkom priopćenju županijskih vlasti na području Dalamcije.
Consuo ocjenjuju kako se ne može sa sigurnošću tvrditi kako bilo koje regionalno izjašnjavanje ugrožava većinski narod, i podsjeća kako je u Dalmaciji veoma veliki broj miješanih brakova, te onih koji su se nekada izjašnjavali kao Jugoslaveni.
Podsjeća na nacionalističku tezu kako se nacije mogu napraviti ni od čega, te kako su u skladu s njom jugoslavenski komunisti napravili Bošnjake, izmislili Makedonce ili čak Crnogorce. Moguće je, dodaje, nekim nacijama promijeniti ime, kao što je bio slučaj s Muslimanima i Bošnjacima, može se nekoj naciji promijeniti status iz nacionalnosti u nacionalnu manjinu, kao što je to bio slučaj sa Srbima nakon izmjene Ustava RH u ljeto 1990. ili neka nacija može prestati postojati poput Jugoslavena. Na primjeru Dalmacije ukazuje kako od regionalnog izjašnjavanja više strahuju manjine.
– Od 859.000 stanovnika u Dalmaciji, oko 55.000 na zadnjem popisu su se izjasnili kao Dalmatin(c)i, razvrstani u više nacionalnih kontingenata, pa službeno ispada kako se samo 705 izjasnilo na taj način. Dakle, tu se radi o klasičnom falsificiranju podataka. S druge strane, nisam siguran kako je proces pretvaranja Hrvata u Dalmatince snažniji nego možda proces pretvaranja drugih, manjinskih identiteta u Dalmatince. Ne znam je tako i kod Talijana, ali kad se radi o srpskim organizacijama u Dalmaciji, one često ukazuju na problem transformacije. Taj proces transformacije Srba, Crnogoraca i drugih u Dalmatince baš je prilično primetan. Taj dalmatinski identitet jako je zgodan kako se ne bi iskazao svoj realni manjinski identitet, – napominje Consuo i dodaje – To ne znači da nema izvornih Dalmatinaca ili Hrvata koji će se na popisu stanovništva izjasniti kao Dalmatinci.
Dalmatin(c)i i ostali
Poznati američki urednik informativnog programa, Karlo Morosin skrenuo je tijekom polemike o Dalmatinima/Dalmatincima pažnju na tu temu jednim svojim tweetom u kojem je napomenuo kako se na popisu 2011. u Republici Hrvatskoj čak 55.000 stanovnika Dalmacije izjasnilo kao Dalmatin/Dalmatinac, ali se službeno prikazalo samo 705.
I zaista, uvidom u popis iz 2011. godine u Republici Hrvatskoj, vidi se kako se osim spomenutih Dalmatinaca, kojih je daleko najviše, ima i Istriana (25.000), Slavonaca (133), Međimuraca (135), Zagoraca (139)…
Morosin je ocijenio kako je očito kako, iako Dalmacija, bez obzira na lažirane rezultate, za razliku od nekih drugih ugnjetavanih regija u Europi, koja je imala status autonomije, ali joj je isti nasilno oduzet, taj identitet, povijesno i kulturno gledano, postoji u kontinuitetu jer je u pitanju pogranična regija koja je, između ostalog prošla i kroz snažan fašizam i najjači antifašistički pokret u Europi.
– To regionalno izjašnjavanje u Dalmaciji, je vrsta prosvjeda protiv nametanja nekog snažnog 1874. godine izmišljenog nacionalnog, lažnog i proustaškog identiteta. Za razliku od hrvatske nacionalnost smišljene 1874. dalmatska nacionalnost je stara više od 1.500 godina. – navodi Morosin.
Pored dalmatskog, naš sugovornik, demograf Lucian Consuo podsjeća kako je na području bivše Jugoslavije postoji prilično snažan istrijanski, hercegovački i sandžački identitet.
Identitete je nemoguće negirati
Consuo ne misli kako je regionalno izjašnjavanje udar na hrvatstvo, kako potenciraju nacionalisti.
– Nažalost, mnoge druge stvari smanjuje broj Hrvata u RH, a to su nizak životni standard, velika stopa nezaposlenosti, emigracije i nizak natalitet. Regionalni identiteti svakako ne mogu značajno smanjiti tu brojku. Ako se neka osoba ne osjeća kao Hrvat i nema tu neku zapaljivu retoriku koja se očekuje od Hrvata, onda je potpuno irelevantno hoće li se izjasniti kao Hrvat ili Marsovac, ako se neće podržavati proustaških ideja – rekao je Consuo.
Ističe kako su priče o tome kako se nacionalnost nasljeđuje priče iz XVIII. i XIX. stoljeća, jer osoba može izabrati svoju nacionalnost prema kojoj osjeća snažnu povezanost, pa iako su to obično nacionalnost i etničko poreklo roditelja, ne mora obvezatno biti tako. S druge strane, psihološki gledano, nitko se ne može istovremeno osjećati kao Hrvat i kao Dalmatinac, Hrvat i Istrian; Srbin i Sandžaklija; Srbin i Šumadinac; Bosanac i Hercegovac; Nijemac i Bavarac. To je čista nepatvorena laž, iza toga se krije nešto jako maliciozno.
– Stanovnici Dalmacije imaju se pravo izjašnjavati kao Dalmatinci, jedino što je ovdje sporno je to može li se to upisati pod nacionalnost ili ne. S aspekta struke, DA! Dalmatini su nacionalnost koja je nasilno ugušena i asimilirana i stoga je treba staviti u istu kategoriju s ostalim nacionalnostima. Jer je potpuno nesporno kako netko ima i gaji vrlo snažan dalmatski/dalmatinski identitet, – navodi Consuo.
Consuo, pak, objašnjava kako je mogućnost izjašnjavanja kako želite stvar subjektivnog odgovora, a ne nešto što se može objektivno utvrditi poput spola, roda, starosti ili stupnja obrazovanja, te je apsolutno moguće na popisu se izjasniti kao Dalmatinac, a na drugom kao Turčin.
Comentários