Nije tajna da su mnogi moderni antifašisti suzdržani kada je u pitanju podrška regionalizmu i decentralizaciji. Sustavno i plansko zapostavljanje Dalmacije od strane antifašista tema o kojoj se šuti. Antifašizam je upravo dalmatinsko naslijeđe, no, ono po automatizmu nije sklono Dalmaciji, što vjerovatno i dodatno objašnjava činjenicu otkuda među antifašistima nedostatak sluha i solidarnosti za realne probleme Dalmacije. Uostalom, ni Jugoslavija nije bila naklonjena Dalmaciji. Činjenica da se antifašizam uglavnom povezuje sa jugoslavenskim naslijeđem, a 90ih je obilježavanje Dana antifašističke borbe premješten iz Srba u Sisak, iako je u Vrgorcu pokrenut prvi antifašistički pokret, možda govori o našoj nesposobnosti da antifašizam promišljamo autonomno, suvremeno, kroz spoj povijesnih i suvremenih okolnosti.
Livia Rosso, pravnica rodom iz Vrgorca, vjeruje da je o antifašističkom pokretu u Dalmaciji, ali i prostorimu Republike Hrvatske danas teško govoriti jer pokret kao takav danas ne postoji.
“Postoje neke samoproglašene lijeve organizacije, građanski orijentirane grupe koje antifašizam imaju u svojim agendama i koji istinski djeluju u njihovim načelima. Bi li antifašistički pokret mogao biti dalmatinski mislim da je pitanje na koje ne mogu odgovoriti, jer nedovoljno poznajem samu strukturu organizacija na "ljevici". Ono o čemu sam upoznata je to da se u pojedinim "lijevim organizacijama" Dalmatini osjećaju nedovoljno uključenima u iste, odnosno isključene iz domena odlučivanja i na čemu se sada radi na regionalnom nivou kako bi se ta problematika osvijetlila. A što se tiče pitanja ima li antifašizam potencijal da ujedini rad i vrijednosti dalmatskog pokreta mislim da "ljevica" prvo mora da se sama konsolidira. Jer iskustva ukazuju da i među njima postoje brojna razmimoilaženja koja su i dovela do fragmentacije lijeve scene. Dakle, dok ne budu kadri sami naći nužni nazivnik zajedničkog djelovanja neće biti kadri oko sebe okupiti i biti potpora dalmatskom pokretu.”
S druge strane, ni bivanjem Dalmatinom antifašističke vrijednosti se ne usvajaju po automatizmu. Antifašističke vrijednosti su nešto što se uči. One se njeguju kroz praksu. Razlog zašto je važno da Dalmatini razumiju i usvoje antifašističke vrijednosti je taj što se prije svega na taj način jača i gradi zajednica koja njeguje razumijevanje i kolektivnu solidarnost. Borbe koje će takva zajednica voditi bit će građanske, sa višim ciljevima i u ime drugih marginaliziranih zajednica.
Vedran Bralić, stariji koordinator za DDF je stava da dalmatski pokret jedino može opstati ukoliko se bude otvarao prema drugim marginalnim pokretima i građanskim organizacijama.
„Diskriminacija, isključenje i mržnja utječu na ljude na više načina. Homofobija, antisemitizam, segregacija ili drugi slični oblici šovinizma i fašizma (što uvijek uključuje nasilje) najbolje se mogu sažeti u jednu riječ: Mizantropija. Ta mržnja ljudi, utemeljena na šovinizmu i fašizmu, nije političko mišljenje niti svjetonazor koji se smije tolerirati, već zločin protiv čovječnosti.
Stoga sam duboko uvjeren kako ujedinjeni dalmatski pokret može preživjeti samo održavanjem svog integriteta i uvijek biti dio antifašističke politike. Ovaj pokret se mora udruživati sa ostalim političkim, ekološkim i savremenim pokretima koji se bore za ravnopravnost i jednakost svih ljudi i koji se solidariziraju sa našom borbom za ravnopravnost Dalmacije unutar Republike Hrvatske.”
U konačnici, ne bi antifašizam trebao biti više isključivo naklonjen dalmatskoj zajednici, bez obzira što su ga osnovali Dalmatini u Vrgorcu. Antifašizam bi kao pokret trebalo redefinirati do mjere da se pod pojmom antifašizma podrazumijeva ustajanje protiv svih oblika ugnjetavanja, diskriminacije i nepravde. Kako naš sagovornik, dugogodišnji aktivist, Vedran Bralić objašnjava, antifašizam mora biti dalmatski, ali i više od toga. Nije dovoljno u antifašističke redove uključiti par osoba iz dalmatskog pokreta, nego je važno antifašizam živjeti empatično i sa razumijevanjem.
“Antifašizam je humanistički ideal, a ne rigidna, ograničena, hijerarhijska i strukturalna organizacija. Ako ovako prihvatimo, živimo i razumijemo antifašizam onda smo antikapitalisti, antirasisti, antišovinisti, antinacionalisti i humanisti, feministi, globalisti, queer… Nevjerovatno je bolno ograničavati antifašizam homofobijom, rasizmom (npr. prema Romima), patriotskim nacionalizmom. Time se ne samo omalovažavaju najveće žrtve fašizma nego i spriječava nastanak slobodnog društva, a sloboda pojedinca/ke je osnovni antifašističko načelo. Oko njega se trebamo ujediniti protiv svih onih koji koriste moć da tu slobodu uguše. Antifašizam zato mora biti dalmatski, ali i queer, te prirodno stati sa ljudima u pokretu, Romima, manjinama, siromašnima…”
Antifašizam nije vrijednost jednog vremena, kako se to vjerovatno često misli obzirom da se za fašizam veže uz projekt Musolinijeve autoritarne vladavine. Iako se, istina fašizam i antifašizam teorijski i kontekstualno vežu za određene periode radikalnog nacionalizma u Italiji, treba reći da su oba termina zapravo zajednički imenitelji skupa vrijednosti koje postoje i danas.
“Dalmatski pokret okupljen uz inicijativu DDF, njeguje antifašističke tekovine i osjećam da se te vrijednosti primaju među članovima te zajednice, ali ono što očito zakazuje jeste odgovornost građana, kao uostalom i vrlo često institucija vlasti Republike Hrvatske čiji je zadatak da osiguraju prostor za postizanje ravnopravnosti. Bojim se da u Republici Hrvatskoj antifašizam jenjava, dok fašizam jača. Nažalost, poznati su razni primjeri mladih ljudi koji su preplavljeni fašističkim idejama počinili nasilje, a da u svemu tome stvar bude i gora, živimo u vremenu povijesnog revizionizma gdje se ideje fašizma sve češće intepretiraju kao odgovorne i požrtvovane patriotske geste, što očito služi kao vjetar u leđa fašističkim suvremenicima.” Zaključuje za kraj Marita Vastić.
U konačnici, ono što u odnosu na ovu temu treba znati je to da dalmatofobija, kao i homofobija, rasizam i fašizam imaju isti korijen, odnosno potiču od istog straha, te da tamo gdje u Republici Hrvatskoj ima fašizma ima i dalmatofobije. Za razumijevanje ovog fenomena također je važno da odgovor antifašista i Dalmatina na ovakvu klimu mora biti ujedinjeno nastupanje i zajedničko projektno djelovanje, te težnja ka kolektivnom razumijevanju međusobnih vrijednosti i borbi, te solidarnost i empatija.
Comments