Voda koju na škoje doprema vodonosac je trenutno razumne cijene i može se usporediti s cijenom vode na kopnu, no to je tako zato što lokalna samouprava sufinancira vodu za otočane u velikom iznosu. Tko nam može osigurati da će iznos subvencije ostati isti jer se nalazimo u gospodarskoj krizi?
Dalmatinski škoji koji nema vlastitu vodoopskrbu već se voda doprema vodonoscem s kopna. Kako ističu iz Inicijative DDF, u slučaju bilo koje nepogode, ili nemogućnosti dolaska broda, stanovnici ovih škoja nemaju pristup vodi koja je osnovno ljudsko pravo.
"Voda koju doprema vodonosac je trenutno razumne cijene i može se usporediti s cijenom vode na kopnu, no to je tako isključivo iz razloga što lokalna samouprava trenutno subvencionira vodu za škojane u velikom iznosu. Tko nam može osigurati da će iznos subvencije ostati jer se Republika Hrvatska nalazi u dubokoj gospodarskoj krizi?“, ističe Vedran Bralić iz Inicijative DDF.
Tako je iz cjenika vode za škoje vidljivo kako škojanski kubik vode plaćaju 8,30 kn, dok je puna cijena kubika vode čak deset puta više, 85,13 kn. Kada bi stanovnici škoja morali plaćati punu cijenu, pitanje je tko bi na škojima uopće mogao ostati.
No, rješenje za ovaj problem postoji, ono je u samoodrživosti i obnovljivim izvorima energije, pokazala je studija izrađena u suradnji FESBa. Studija nastala u sklopu projekta PROSEU kao rješenje škojanskog problema s vodom predlaže desalinizator koji bi morsku vodu pretvarao u pitku uz pomoć fotonapona.
Predloženo rješenja tehnički nije složeno jer se i dalje namjerava koristiti glavnina postojeće infrastrukture. Samo na škoju Silbi postoje četiri velika spremnika vode te sekundarna vodoopskrbna mreža putem koje se voda isporučuje u manje spremnike u privatnom vlasništvu. Uz izgradnju desalinizatora studija predviđa i solarnu elektranu u dva moguća scenarija, elektranu koja nije spojena na mrežu ili spojenu na mrežu. Ocijenjeno je kako su oba scenarija isplativa, ali nešto je povoljniji on-grid scenarij s obzirom da ne uključuje investiciju u bateriju.
Ulaganje u desalinizator po principu reverzne osmoze i fotonaponsku elektranu iznosilo bi oko 200.000 €, a kao moguće rješenje za financiranje studija navodi crowdfunding.
"Ako uzmemo za usporedbu, na škoj Silbu se godišnje u prosjeku dopremi 9,000 m3 vode vodonoscem iz Zadra, za čiji transport plaća lokalna samouprava. Na godišnjoj se razini oko 80.000 € daje za subvenciju dopreme vode samo na škoj Silbu”, ističe autor studije Robert Bedoić sa FESBa.
"Ono što smo prepoznali kao ograničavajući faktor u opskrbi vodom, a nije produkt integracije novih tehnologija na škojima, jest dotrajala vodoopskrbna infrastruktura u kojoj su postojeći gubici vode procijenjeni na čak 30%“, kaže autor studije koja predviđa i mogućnost izvedbe desalinizatora bez obnove postojeće mreže, te uz obnovu mreže. No, obnovljena mreža značila bi 30% niže račune za škojane.
"Dodatna izgradnja skladišnih kapaciteta kao i obnove postojeće infrastrukture koja zapravo niti nije u nadležnosti škojana, iznosila bi oko 500.000 €", kaže Bedoić.
Sljedeći koraci u implementaciji mjera bili bi izrada investicijske studije koja bi detaljno uzela u obzir sistemsku analizu cjelokupnog sustava te integraciju predloženih rješenja.
"Za početak, ovakav projekt mora imati ne samo potporu lokalne zajednice, nego i potporu lokalnih vodovoda koji trenutno isporučuje vodu s kopna na škoje. Nažalost, prilikom izrade studije nismo naišli na njihovu potporu predloženim rješenjima“, kaže Bedoić.
Studija je krajem lipnja predstavljena i otočanima koji su većim dijelom pozdravili ovakvo rješenje koje je u područjima s ograničenim resursima u svijetu standard već dugi niz godina. U 2018. godini je tako oko 16.000 desalinizacijskih postrojenja proizvodilo pitku vodu u svijetu koristeći morsku vodu ili boćatu vodu. Iako je dio stanovnika škoja, posebice onih starije životne dobi, izrazio i bojazan da će dolaskom desalinizatora na škoje doći do povećanje izgradnje kuća i apartmana čime bi se narušio njihov mir, prednosti za stanovnike su brojne.
"Rješavanje problema s vodom značilo bi da se nijedan stanovnik škoja ne bi morao brinuti hoće li u nekom trenutku ostati bez vode za piće, kuhanje ili sanitarne potrebe. Značilo bi i da otočani ponovno mogu razmišljati o poljoprivredi ili stočarstvu, obzirom da ih nedostatak vode u tome sprječava. Značilo bi i da je stanovnik otoka napokon ravnopravan sa stanovnikom kopna, barem što se tiče prava na vodu“, zaključuje Bralić.
Comments