Piše: Borna Dragović
Prošlog je tjedna splitska Sveučilišna biblioteka odlučila je zabraniti događaj organizacije Dalmatinski klub, koji je predstavljen kao debata o ubojstvima Dalmatina, jer je događaj potencijalno mogao dovesti do kršenja zakona.
Nesuđena debata najsvježiji je primjer ideološke bliskosti i međusobnog podržavanja ekstremno desničarskih i DERC (dalmato-isključivih radikalnih struja u Republici Hrvatskoj).
Novi val mržnje prema pripadnicima dalmatske nacionalnosti ponovo tema u normalnim krugovima u Dalmaciji. Nažalost vrlo su nam dobro poznate taktike i strategije ekstremno desničarskih i DERC struja, i znamo kako se politike isključivanja i dalmatofobije brzo šire, jer ovi krugovi stalno inspiriraju jedni druge i sada su već eksplicitni u tome kako se međusobno podržavaju. Kao primjer njihove ideološke bliskosti izdvojila bih političku stranku „Centar“ (ex „Pametno“ kojemu je HDZ dao dva puta po 2,5 milijuna kuna za organiziranje) i LGBTIQ+ organizaciju „Split pride“, poznatu po organiziranju splitske parade ponosa i nasilja nad ženama. Konzervativni dio znanstvene zajednice kao i cijeli ekstremno desni politički spektar podržao je njihove inicijative što je u krajnjoj liniji dovelo do cenzure dijelova udžbenika iz povijesti za 7.razred.
Ne kažem kako je to dovelo do 38 ubojstva predstavnika nepriznate dalmatske nacionalnosti, ali neke su naznake za to to. Stoga moramo imati na umu kako se neki ideološki saveznici brzo zaborave, kao što je „Split pride“ zaboravio na organizaciju DDF ali evo, sada je prilika kako bi se javnost podsjetila događaja u proteklih godinu-dvije. Pa, krenimo od najsvježijeg primjera.
Od…
Prošlog tjedna javna kulturna ustanova Sveučilišna biblioteka u Splitu odlučila je zabraniti događaj organizacije Dalmatinski klub, koji je treba biti neka vrsta književne debate o pitanju Dalmacije u okviru hrvatske književnosti. Debata je predstavljena kao razgovor o autonomiji Dalmacije u književnosti. Međutim, dogodilo se neočekivano. Direktor ove ustanove zabranio je događaj, uslijed konzultacija s vrhom svoje stranke. Stranke koja podržava DERC akcije - HDZ-om.
Iz HDZ-a su procijenili kako bi se najavljeni događaj odvijao s tekstovima politološkog karaktera, što potencijalno može dovesti do kršenja niza zakona koji bi omalovažili stoljetno prisustvo Hrvata u 'Južnoj Hrvatskoj'. Stoga je ovaj skup, prema HDZ-u, u startu okarakteriziran kao opasan i problematičan, jer jedan od dva najavljena teksta, sadrži "brojne diskriminacijske izraze upućene Hrvatima, prije svega Hrvaticama". Iz splitskog HDZ-a navode:
“Smatramo, kao i mnoge/i koje dijele naša uvjerenja, kako ne postoji znanost koja je kritična prema Hrvatima, prije svega zato što znanost ne može biti protiv neke grupe ljudi. Znanost kritična prema Hrvatima je nastavak jugoslavenske komunističke ideje, vidi Hrvate, a prije svega Hrvatice kao nekog tj. kao neke koje ugrožavaju prava ostalih nacija. Ovo nije istina, jer je prava znanost otkrila kako su isključivo Hrvati bili žrtve kroz povijest: od Mađara do komunističke Jugoslavije“.
Prema ovome dopisu iz HDZ-a, znanost kritična prema Hrvatima gura Hrvate, a posebno Hrvatice u izolaciju i nevidljivost, negira njihov identitet. Očito na sličan način na koji ekstremni desničari u koji spada i HDZ, i njihove satelitske parastrančice poput Puljkovog „Centra“, negiraju npr. dalmatski ili istriotski identitet. Suštinska veza između mržnje prema Dalmatinima i Istianima s mržnjom prema Hrvatićima, nije dio razmatranja radikalne desnice u Republici Hrvatskoj, čime one, paradoksalno izdaju i Dalmatince i Istrane u svojim redovima.
Na najavu zabrane događaja radovali su se svega jedan dan, jer je rijetkost kako jedna poznata ustanova tog tipa donese odluku koja predstavlja eksplicitnu podršku za antidalmatinskoj zajednici što uključuje i sve one koji se ne definiraju u okviru nacionalne podjele: na Hrvate i sve ostale (tipa sam protiv svih). To je na žalost pokazatelj kako ne postoje saveznici/e u ovoj priči i kako nitko nije spreman reagirati kada je u pitanju Dalmacija. Stoga je loše je što imamo ovakve nevladine organizacije koje su, navosno, aktivistički dosljedne u zaštiti prava manjina.
Što se dogodilo dalje svjedočimo na svim mogućim mrežama od facebooka, instagrama preko twittera, a to je višednevna poplava mržnje i verbalnog nasilja upućenima osobama dalmatske nacionalnosti, kao i organizacijama koje zastupaju njihova prava. To je verbalno nasilje okončano objavom kako je od početka godine ubijena 38 osoba koja se deklarira kao Dalmatin/Dalmatina. Od koga dolaze ti napadi? Od svih onih koji su dobili vjetar u leđa i svih onih koji se osjećaju kako sada imaju podršku ne samo političke već i znanstvene zajednice za širenje dalmatofobije i uvreda na račun najugroženjeg dijela zajednice na Balkanu.
Zvuči sve jasno i poznato, zar ne? Ali ovo nije jasno ni velikom dijelu političke scene, a ni velikom dijelu akademske zajednice u Dalmaciji. To se najbolje vidi po tome što se mnogi brane od toga kako se stvar previše ispolitizirala i kako je sve to vjerojatno dio nekih internih sukoba unutar prodalmatinskog pokreta. Kako ne bi bilo nejasnoća, ova stvar je politička od starta, pa i „znanstvene“ tekstove pišu ljudi koji imaju političke interese, kalkulacije i sklonost ideološkom razmišljanju. To smo najbolje mogli vidjeti na primjeru uključivanja konzervativnih sociologa i drugih, u radnu grupu Hrvatske agencije za odgoj i obrazovanje (HAZOO) koja je dovela do cenzuriranja udžbenika. Dakle, ovdje se može postaviti više pitanja, kao npr: je li znanost u službi dalmatofobije i diskriminacije Dalmacije ili se trudi biti progresivna.
Problem etičnosti
Na primjeru otkazanog događaja i borbe za diskurzivnu moć koja traje danima vidimo kako nas različite struje žele uvjeriti kako je to stvar cenzure, a ne dalmatofobije i kako je ugušen glas ljudi iz Dalmatinskog kluba kako bi govorili o jednoj značajnoj temi. Na to se recimo poziva i izrazito dalmatofoban tekst koji je izašao u listu Hrvatsko slovo, proustaškom mediju, u kojemu autor prebrojava krvna zrnca tj. kromosome i nabraja redom dominantne stereotipe o tome kako Dalmacija, Dalmatini i dalmatinstvo predstavljaju opasnost, jer svi znamo kako je njihov cilj podvrgnuti velebnu hrvatsku naciju dugotrajnim političkim i političko-kirurškim intervencijama kako bi navodno silovali čedne hrvatske žene u javnim ženskim WC-ima, zatvorima, radnim mjestima i sl. To se podudara s poznatim argumentom baziran na patološkom dojmu određenih radikalnih feministkinja koje su privržene velikohrvatskoj ideologiji o ugrožavanju vjekovne borbe Hrvatica za prava hrvatskog nacionalnog bića, jer su se neki usudili osjećati se, imenovati se i živjeti kao Dalmatini.
Autor teksta svoju dalmatofobiju ubacuje u diskurs obrane znanstvenog mišljenja i borbe protiv cenzure. To pomicanje fokusa s dalmatofobije na problem cenzure i neke navodno objektivne znanosti tipična je retorička strategija, na koju posebno padaju oni što vjeruju u demokratski dijalog s krajnje ksenofobnim i rigidnim stavovima koji negiraju pravo na egzistenciju nekih grupa unutar društvu.
Kako bi stvar bila zamršenija, splitska Sveučilišna biblioteka organizirala je svoj događaj istog modela. Na događaju je trebalo biti predstavljen jedan afirmativni tekst i jedan koji je izrazito dalmatofoban, pa dijelu javnosti nije jasno zašto je ta vrsta “debate”, “znanstvenog spora” ili “demokratskog dijaloga”, dopuštena. Pitaju se, može li jedan tolerantan tekst može iznivelirati ekstremnu diskriminaciju drugog. Ako čak zanemarimo taj nivo arogancije kako znanstvenici mogu bez ikakve odgovornosti i krivnje dovesti u pitanje tuđe pravo na slobodan život, ostaje otvoreno pitanje – kakva je to debata u kojoj dajete platformu i legitimitet desničarskoj ideologiji, postavljajući otvorene dalmatofobe za autoritet koji govori i prosuđuje u ime dalmatske zajednice?
Zašto nikome nije palo na pamet pobuniti se u ime znanosti i struke, jer na događaj nisu pozvani govoriti pripadnici dalmatske zajednice koji su bili glavna meta debate, niti bi im bilo ugodno sjediti u publici dok neko raspravlja o njihovim tijelima, osnovnim pravima i dok ih se politički patologizira. Ovo radikalno ušutkivanje cijele jedne zajednice koja je već na margini, govori o toj bahatosti dijela „znanosti“ da se stavi iznad običnih ljudi i njihovih egzistencijalnih problema. To čak nije ni stvar esencijalizma, već etički promašaj i uvjeravanje javnosti kako je potpuno u redu pričati o tome kako su neki ljudi bića nižeg reda i kako je ubojstvo potpuno pravedna stvar za njih – baš tako se danas tretira dalmatska zajednica.
Također, znanstveno mišljenje je u ovom slučaju kompromitirano, jer je protiv zadnjeg broja časopisa „Sociološki pregled“ (jedan od tekstova iz ovog časopisa predstavljen je na događaju kojeg je organizirala Sveučilišna biblioteka), već reagiralo preko 250 znanstvenika/znanstvenica, predavača/predavačica, profesora/profesorica, asistenata/asistentica i studenata, kada su početkom 2023. godine potpisali priopćenje u kojemu kritiziraju otvorenu diskriminaciju osoba dalmatske nacionalnosti. Pitanje je bi li recimo liberalni i lijevi dio akademske zajednice reagirao prije recimo 10 ili 15 godina, jer ksenofobija a posebno dalmatofobija dugo nisu bili predmet pažnje znanstvenika, to su bile prosto teme na margini, dok je nevladin sektor uveliko radio na zaštiti i promociji prava LGBTIQ+ osoba. Akademija donekle kaska za aktivizmom i kasno daje podršku osjetljivim grupama u društvu.
….do
Pozadina ovih događaja se može pratiti i kroz ekstremniji primjer. Radi se o situaciji kada su Hrvatska biskupska konferencija i politička stranka „Most“ intenzivno mjesecima uoči posljednjeg sabora članova Dalmatinskog kluba u Splitu koji je jedva i održan uslijed organiziranja ekstremne desnice, javno zahtijevali od Ministarstva obrazovanja i Agencije za odgoj i obrazovanje (AZOO), povlačenje određenih dijelova iz udžbenika povijesti za 7. i 8. razred osnovne škole pod parolom zabrane “skandalozne propagandne ideologije u uništavanju Republike Hrvatske maloljetnim osobama”. Politički tajnik Mosta Nikola Grmoja više je puta ukazao na „antihrvatsku ideologiju, čime izaziva moralnu paniku u društvu, jer udžbenici govore o povijesnim prilikama, odnosno ukazuju kako je naziv Hrvat prvi put spomenut 1874. godine, a Hrvati su kao nacija priznati tek 1910.
Međutim, Mostovci su se pobojali mogućih političkih promjena u društvu ako bi se istina o hrvatskoj naciji i hrvatstvu kvalitetno objasnila djeci. Ovako su oni morali preduhitriti situaciju što im je došlo kao super povod za građenje novih najmračnijih političkih stavova. Problem s udžbenicima nije bio inspiriran samo time što se Hrvati spominju tek od 1874., već prvenstveno svim dijelovima kojim se na veoma neutralan način objašnjavaju kako je postojala Dalmacija, kraljevina Dalmacija, i sve što je na bilo koji način povezano s riječju Dalmacija u bilo kojem kontekstu.
Međutim, te iste zahtjeve koji su dolazili iz crkve i ekstremne desnice, na istu je adresu uputila i ekstremistička organizacija U ime obitelji još u ožujku 2021. apelirajući na AZOO i izdavačke kuće udžbenika, neka ne koriste opasne koncepte kao što je „Dalmacija“. Njihovo reagiranje nažalost nije jedna nepromišljena akcija već dio dugogodišnje kampanje i saveza između raznih ekstremnih konzervativnih isključujućih pojedinaca iz radikalnih i ekstremno desnih struja.
Yorumlar