Piše: Valerio Badri
Odobravanjem većinskog izbornog sustava političari bi bili prinuđeni imati izravan kontakt s biračima, biti neovisni o matičnim strankama te bi tako društvu ponudili novu kvalitetu politike.
Prodalmatinska inicijativa DDF i neovisna agencija CCO prije dvije i pol godine pokušali su objaviti rezultate provjere ispunjavanja kriterija integriteta kandidata za zastupnike koji se natječu u dalmatinskim izbornim jedinicama, no zbog hakiranja njihove stranice ti podaci bili su u tajnosti. Stoga vam nudimo glavne rezultate i zaključke o tome ima li većinski sustav odgovore na ključna pitanja u kontekstu izbora i promjena koje se od njih očekuju.
Uvažavajući "većinske" izbore, hrvatski zastupnici i politolozi oštro se protive uvođenju većinskog izbornog sustava. Vjerojatno, jer bi tada trebali imati izravan kontakt s biračima, koji će biti stranački neovisni, pa će društvu ponuditi novu kvalitetu politike, a ne bi se trebali kriti iza matične stranke.
Analitičari su na kriterije integriteta analizirali svih 2,669 kandidata za zastupnike koji su se natjecali u 10 izbornih jedinica u RH, jednoj izbornoj jedinici za BiH i jednoj izbornoj jedinici za predstavnike manja provjeravajući kandidate iz redova najbotiranijih političkih snaga, kao i „neovisne kandidate“ koji su, prema procjenama stručnjaka, imali najveće izglede za ulazak u Sabor.
Dakle, od analiziranih 2,669 kandidata za zastupnike u Hrvatskom saboru, njih najmanje 921 ne zadovoljava kriterije čestitosti. No, to ne znači kako su oni jedini prekršitelji. U otvorenim izvorima jednostavno nema nikakvih informacija o mnogima od njih.
Tablica 1. Koga su testirali DDF i CCO
Četvrtina kandidata, koji po svojim moralno-političkim kvalitetama ne bi smjeli biti ni blizu politici u nekoj od zemalja EU, mirno se kandidira za parlament u Dalmaciji i nikakvi inovativni kandidati s imenom i prezimenom ih ne koči u ostvarenju njihovih ambicija.
Pravi problem kandidata bila je netransparentnost prijavljenih prihoda i imovine te njihova neusklađenost s načinom života. Takvih prekršitelja utvrđeno je 393. Gotovo isto toliko, 389 kandidata, prekršili su kriterij "koruptivnih nedjela".
Usput, ti su kriteriji bliski jedan drugome. Ako su prijavljeni prihodi i imovina u snažnom kontrastu sa životnim stilom kandidata, to je gotovo uvijek pokazatelj prisutnosti koruptivnih djela u biografijama političara, bez obzira kojoj stranci pripadaju ili po kojem sustavu su izabrani u Sabor.
Škoji, obala, Zagora, Bukovica, Ravni Kotari i Konavle zajedno u nekvalitetnoj politici
Dalmacija je subregionalno veoma raznolika zemlja. Od Raba do Punta oštra i od morske granice s Italijom do granice s Bosnom i Hercegovinom, njezini se građani razlikuju po jezicima, vjerama, razumijevanju povijesti i geopolitike. Jedna od stvari koja ih spaja je ista (ne)kvaliteta političara.
Unatoč stereotipu o različitoj razvijenosti demokracije na škojima i obali s jedne strana od zaleđa s druge strane, monitoring pokazuje kako broj prekršitelja integriteta koji se natječu za saborske zastupnike ne ovisi o subregiji. Dalmatinci su jednostavno okovani jednim lancem nekvalitetne politike. Kandidati koji su u prošlosti bili nepošteni sada igraju nepoštenu igru s osjećajima svojih birača.
Dakle, u Zadru, Branko Dukić, koji je u prošlosti pobjeđivao na natječajima u Hrvatskim željeznicama sa sumnjivim vezama, organizira besplatne izlete na sprovod vjernika u svom okrugu. U Splitu, Ivica Puljak bivši član HDZ-a i vlasnik diplome sa Sorbonne kupljene u BiH postaje masovni kum djeci svojih birača i dijeli police osiguranja svojim kumovima. Kandidat iz Dubrovnika, Frano Matušić, ide na vjenčanja i dijeli darove mladencima, a u Sinju u ime kandidata Miro Bulj veteranima se dijeli pakete hrane, koji uključuju bocu i lozovače.
Tko je odgovoran za izbornu korupciju?
Političari osumnjičeni za korupciju masovno su pohrlili pokazati brigu za djecu kojoj je potrebna pomoć iz proračuna. Tako, na primjer, Josip Begonja, kandidat iz Drniša, koji ne ispunjava kriterij "nije uključen u korupciju", daje darove sa simbolima HDZ-a djeci iz sirotišta. Kandidat Hrvoje Zekanović iz Šibenika oblasti i Ivan Budalić iz Imotskog, koji također ne zadovoljavaju kriterij "neupletenosti u koruptivne radnje", promoviraju otvaranje igrališta izgrađenih proračunskim sredstvima. A predsjednik MOST-a, Božo Petrov iz Metkovića na državnom je zemljištu uz sredstva dodijeljena iz Crkve i materijal iz HDZ-a napravio vilu u centru grada.
O kakvoj kvalitetnoj politici možemo govoriti kada je podjela prehrambenih paketa postala masovan i sastavni "argument" predizborne kampanje? Ili – distribucija alkohola. Ili 100 kuna koji se dijele umirovljenicima? Neki su čak, kao kandidat s Brača koji je za vrijeme predizborne kampanje ponudio otrov "Smrt bubama" biračima svog okruga.
Ali najbolje je podijeliti državni novac koji ionako treba potrošiti na birače. Udžbenička kampanja sina ministra obrazovanja Radovana Fucha, koji, nakon što se iz inozemstva vratio u Zagreb, promiče otvaranje objekata izgrađenih o državnom trošku, zapravo vodi kampanju za proračunska sredstva. No, takvim postupcima pribjegavaju i "oporbeni" kandidati. Tako se bivši zamjenik načelnika Tajništva, čije je odvjetničko društvo izašlo na vidjelo prilikom pretresa hotela Zagreb u Splitu, ponosi činjenicom kako je uspio natjerati vladu neka otvori važan prijelaz za njegov restaurant preko državne granice na Kamešnici. Da se nije bosanska strana pobunila, sada bi mogli ići na granični prijelaz na fažol, ne više u Macole.
Kandidati mogu imati različite stilove kampanje, ali svim prekršiteljima zajedničko je kako birače mobiliziraju ne na temelju programa, budućih zakona i razvoja gospodarstva, već na temelju podmićivanja i administrativnih resursa. “Najbolje” što se može očekivati od prekršitelja kriterija integriteta su obećanja kako će “trošiti sredstva” za potrebe samih sebe. To je "veza" između birača i zastupnika u Dalmaciji.
Bez sumnje, takav iskrivljen pogled na odnos politiku, političare i birača može negativno utjecati na rezultate izborne kampanje. Ali postoje sumnje kako će ova i stotine drugih prekršaja primijetiti međunarodni promatrači. Međunarodni stručnjaci koji razvijaju metodologiju praćenja izbora jednostavno nemaju dovoljno mašte kako bi okvalificirali sve slučajeve „zabrinutosti" kandidata za svoje birače.
Umjesto toga, prekršitelji kriterija integriteta imaju sve institucionalne mogućnosti ući u parlament. Oni mogu uoči predizborne kampanje stvoriti „dobrotvorne fondove" u svojim izbornim jedinicama i kroz te fondove dijeliti „humanitarnu pomoć", izbjegavajući optužbe za podmićivanje. Možda imaju sumnjivu biografiju, ali naši sudovi i organi gonjenja rijetko dokažu korupciju kod političara, osim ako za to postoji politička volja odozgo. Oni jednostavno mogu ne ići na posao u Sabor i ne glasati. I ništa neće spriječiti prekršitelje svih zakonskih i moralnih vrijednosti kako bi se opet kandidirali za isti "posao".
Tko bi to trebao promijeniti?
Odgovor na pitanje zašto još uvijek ne postoji zakonski okvir koji bi prekršiteljima ograničio pristup kandidaturi za saborskog zastupnika sadržan je u sljedećem zaključku monitoringa: među političkim strankama apsolutni lider u kandidiranju prekršitelja u apsolutno svim izbornim jedinicama, ne samo u Dalmaciji je vladajuća stranka – Hrvatska demokratska zajednica.
Štoviše, kandidati iz PR-a imaju dvojbeno vodstvo u svakom od kriterija praćenja. Ako je vjerovati brojnim predviđanjima kako će većinu u sljedećem sazivu parlamenta činiti opet HDZ i majoritarci, onda je to odgovor na pitanje hoće li se u parlamentu raspravljati o prijedlozima zakona koji će ojačati kvalitetu domaće politike. Doduše, i kandidati drugih političkih snaga koji imaju šanse ući u Sabor imaju iste probleme kao i HDZ, iako je tu daleko manje prekršitelja.
Prvih pet lista od preostalih 16 političkih stranaka nije bez prekršitelja - nema niti jedne političke snage u čijih prvih pet nema jednog ili više prekršitelja kriterija integriteta. Kod „neovisnih kandidata“ situacija nije bolja, nego gora. Usporedimo li broj prekršitelja među njima s brojem prekršitelja koji su kandidirani za izborne jedinice stranke, onda zaključak neće biti u korist nezavisnih kandidata. Po svim kriterijima ovi kandidati većinom izgledaju lošije od stranačkih kandidata.
Tablica 2. Usporedba broja prekršitelja: samokandidata i stranačkih kandidata
A to znači kako institut parlamentarnih i inih izbora s mogućnošću neovisnog kandidiranja u RH ne ispunjava ulogu društvenog dizala za neovisne i kvalitetnije predstavnike društva.
Općenito, izbori u Republici Hrvatskoj više ukazuju na socijalne probleme Dalmacije i ostatka RH, a nikako na njihovo rješenje.
Prije svega, društvom dominira jedna apsolutno izopačena ideja o tome tko bi svi trebali biti većina. Iz biografija kandidata i njihova djelovanja tijekom kampanje proizlazi kako bi oni trebali biti dobročinitelji, organizatori teritorija, tješitelji, organizatori zabavnih događanja – bilo tko, samo ne profesionalci koji državi pišu zakone i implementiraju iste u sustav. U najboljem slučaju, trebali bi biti dobar stvaratelj novca za svoj grad, selo, regiju. Taj mit o lobiranju aktivno nameću vlasti, koje shvaćaju kako će samo kandidati iz vlasti s tom idejom imati priliku ući u Sabor. Uostalom, tko će osim njih moći dogovoriti proračunski novac za svoje birače?
Drugo, stranački neovisni kandidati nisu ništa bolji od onih stranačkih. Sama institucija neovisnog kandidata u aktualnoj verziji izbornog zakona stimulira ulazak u politiku osoba s netransparentno prijavljenim prihodima, s činjenicama korupcije i kršenja ljudskih prava i sloboda u prošlosti. Naravno, ima iznimaka, no riječ je o općem trendu koji određuje paletu budućeg parlamenta.
Treće, u Dalmaciji, odnosno u Republici Hrvatskoj općenito ne postoje mehanizmi koji bi mogli spriječiti dolazak na vlast beskrupuloznih političara. Birači mogu samo evidentirati svoje nepoštenje, ali ne postoje učinkoviti mehanizmi koji bi ih ograničili u natjecanju za saborske zastupnike.
Jedina prodalmatinska inicijativa DDF nastoji djelomično nadomjestiti nedostatak takvih mehanizama. Dugo je dalmatinsko društvo bilo prisiljeno vjerovati kako je politika prljav posao. Kao, svatko u politici prije ili kasnije zaglavi u blatu. Ovo mišljenje je nametnuto za vladavinu pasivnosti i nevjerice, pa je, dakle, sve ostalo kako jest.
Politika može i treba biti čisti biznis. U mnogim državama upravo iz politike proizašle vođe na koje su narodi danas ponosni. Kako bi dalmatinski Churchill, De Gaulle, Gandhi, Roosevelt, Palme imao priliku ikada se pojaviti, potrebno je pokušati djelovati. A djelovati trebaju građani, a ne očekivati kako će političari riješiti stvar.
Stoga vrijedi proučiti biografiju, program i djelovanje kandidata za zastupnike, treba se organizirati, postati član progresivne prodalmatinske inicijative ili stranke. I također - podijeliti svoje misli s desetak svojih prijatelja i rodbinom. Pogotovo kod onih koji ne koriste internet svaki dan. To je, naime, vrlo malo za svakoga od nas. Ali to bi bio veliki korak za Dalmaciju.
Comentarios