Kako se PDV na hranu ne plaća onda kada hrani istekne rok trajanja, a plaća kada se hrana donira, dolazimo u apsurdnu situaciju da je za proizvođače i trgovce jeftinije hranu baciti nego je pokloniti.
Porezni propisi koji se odnose na doniranje u Republici Hrvatskoj su jasni: za svaki predmet koji donirate morate da platite PDV. Ovo je jasno kada neki proizvod kupite, PDV je već uključen u cijenu koju plaćate, ali ako neka poduzeća žele donirati neku svoju robu koju proizvode ili prodaju onda prilikom donacije moraju obračunati i platiti PDV prema procjenjenoj vrijednosti te robe. Ovo donacije čini 25% skupljim, pa je sve manje pojedinaca ili kompanija spremno donirati – pošto se stavljaju u poziciju ne samo da moraju snositi doborovoljne troškove donacije već i da za to dobročinstvo moraju platiti porez.
Da može drugačije, i da je za to neophodna samo dobra volja, pikazuje nam primer kada je Vlada posebnim propisom dopustila oslobađanje plaćanja PDV-a na doniranu robu bolnicama tijekom trajanja najžešćeg vala pandemije coronavirusa ili sada za pomoć unesrećenima potresom na Baniji. Iako je u praksi bilo problema s ovim rješenjem (postavilo se pitanje jesu li privremene covid bolnice dio Ministarstva zdravlja pa se na donacije njima ne plaća porez, ili dio Ministarstva obrane ako su vojne bolnice, pa bi se u tom slučaju porez trebao platiti).
Zašto treba ukinuti plaćanje PDV-a na donacije u hrani
Prvo, narodski rečeno, malo je glupo plaćati porez na dobročinstvo. Malo stručnije, nivo donacija bi se trebao povećati ako bi se ukinula obveza plaćanja PDV-a. Splitska koalicija za dobročinstvo koja okuplja nekoliko nevladinih organizacija koje se zalažu za promociju prakse doniranja iznijela je procjenu, na osnovu njihovog istraživanja, da bi ukidanje obaveze plaćanja PDV-a na doniranu hranu dovelo do povećanja donacija u hrani za najmanje 30%, ili za oko 10 milijuna €.
Ovo je ekvivalent broju od 1,2 milijuna obroka u pučkim kuhinjama – što je prilično značajno imajući u vidu velike potrebe za doniranjem hrane u Dalmaciji. Prema posljednim podacima, u Dalmaciji živi gotovo 250,000 ljudi u apsolutnom siromaštvu, koji ne mogu zadovoljiti osnovne životne potrebe, uključujući i hranu. Ovaj potez nije politički kontroverzan, imajući u vidu da ga prema istraživanju javnog mnjenja podržava 88% ispitanika.
Trenutno je jeftinije hranu baciti nego je pokloniti
Kako se PDV na hranu ne plaća onda kada hrani istekne rok trajanja, a plaća kada se hrana donira i pritom hrana mora obavezno biti u roku trajanja, dolazimo u apsurdnu situaciju da je za proizvođače i trgovce jeftinije hranu baciti nego je pokloniti nekom drugom kome je potrebna. Ovo je posebno vidljivo kada se neka hrana povlači iz prodaje zbog promjene ambalaže ili nekog sličnog razloga više nije za prodaju: trgovcu ili proizvođaču je jeftinije sačekati da toj hrani istekne rok kako bi izbegli plaćanje PDV-a nego da je poklone nekoj pučkoj kuhinji, centru za socijalni rad ili Crvenom križu.
Kako je u drugim zemljama?
U ostalim državama članicama EU situacija je drugačija nego kod nas – većina država ne naplaćuje PDV na doniranu hranu. Ovdje je dodatnu zabunu, ali i rješenje, donijelo europsko zakonodavstvo. Naime, prema propisima EU, PDV se mora naplatiti na bilo koju robu koja se prodaje ili ustupa bez naknade, a poreznu osnovicu čini vrijednost robe.
Međutim, kako ovo u praksi ima velike posljedice na praksu doniranja hrane a da i dalje ima mnogo ljudi kojima je takva pomoć neophodna i da, s druge strane, hrana koja se donira uglavnom bude ona pred istek roka trajanja što čini njenu tržišnu vrijednost izuzetno niskom ili jednakom nuli, ovakva formulacija je omogućila Europskom parlamentu da 2013. u posebnom mišljenju potvrdi da je moguće neplaćanje PDV-a na doniranu hranu, i da je na samim državama članicama da odluče hoće li ili ne doniranje hrane osloboditi plaćanja PDV-a u takvim uvjetima.
Velika većina država EU, njih čak 19, ne naplaćuje PDV na doniranu hranu. Izuzetak gdje se još uvijek, uz Republiku Hrvatsku, naplaćuje PDV u ovom slučaju su Austrija, Cipar, Finska, Latvija, Luxembourg, Rumunjska, Španjolska i Švedska. Ali ove države uglavnom imaju visoke druge porezne olakšice kojima stimuliraju doniranje hrane – time što se određeni postotak vrijednosti donacija može iskoristiti za svrhe smanjenja obaveza vezanih za porez na dobit (u Rumunjskoj 100% vrijednosti donacija, Latviji 75%, Španjolskoj 65%). Izuzetak je Švedska, gdje se PDV ne naplaćuje ako se hrana koristi za preradu u biogorivo, pa se proizvođačima ili trgovcima više isplati proizvoditi energiju nego hranu donirati onima koja je potrebna.
Često postoje i neka druga ograničenja, koje služe tome da se sustav doniranja ne koristi za prevare, kao što je na primer smanjenje poreznih obaveza doniranjem hrane povezanim osobama ili daljom prodajom donirane hrane. Iznos donacija se često ograničava na određeni udio u ukupnim poslovnim prihodima (Bugarskoj 0,5%, a Sloveniji 2%) ili da se hrana mora donirati registriranim Bankama hrane, organizacijama koje se specijaliziraju u prikupljanju i raspodeli hrane socijalno ugroženima.
Što učiniti?
Inicijativa DDF i njena sestrinska inicijativa Dalmatinski klub zalažu se za sljedeća rješenja:
Prvo, treba ukinuti obvezu plaćanja PDV-a na doniranu hranu. Ako je neophodno uspostaviti neka pravila da bi se spriječile zloupotrebe, možemo prepisati dodatna pravila od država iz okruženja, kao što su Slovenija ili Bugarska – kompanije bi bile oslobođene plaćanja PDV-a samo na iznos donacija do 2% njihovih poslovnih prihoda, i mogle bi donirati hranu samo organizacijama koje su registrirane za rukovanje i podjelu hrane – kao što su Banka hrane ili Crveni križ, mada bi ovaj sustav registracije trebalo učiniti jednostavnijim tako da bi se što više malih lokalnih organizacija registriralo, posebno kada se već bave ovime u svojim zajednicama.
Drugo, treba promijeniti pravila doniranja vezana za oznake hrane, tako što bi se dopustilo doniranje hrane sa oznakom ‘’najbolje upotrebiti do’’. Da se podsjetimo, sada postoje vrste oznaka: ‘’upotrebiti do’’ koja označava da hrana nakon nekog datuma postaje mikrobiološki i kemijski neispravna (kolokvijalno rečeno, pokvarena) kao i oznaka ‘’najbolje upotrebiti do’’ koja označava da hrana do datog datuma zadržava svojstva i kvalitete navedene na deklaraciji iako je i nakon tog datuma mikrobiološki i kemijski ispravna (na primer, promijeni se boja ili ukus proizvoda). Kod nas za sada nije dopušteno doniranje hrane ukoliko joj je istekao rok trajanja – ovo jeste razumljivo kada je u pitanju oznaka ‘’upotrebiti do’’ zbog zaštite javnog zdravlja, ali nije i u slučaju ‘’najbolje upotrebiti do’’.
Kommentare