Ljudi, ne samo u Hrvatskoj, već i u cijelom svijetu, se ljute na političare i traže vlade stručnjaka. Djelomično se mogu složiti s tim u onom dijelu da predstavnici vlada - ministi - budu stručni u svom dijelu posla. No, oni će na svojim pozicijama opet morati posegnuti za politikom, jer stručnjaci za politiku su političari, a ministarsko mjesto je politička funkcija. Dakle, ako ćemo tražiti stručne ljude za bitna politička mjesta moramo tražiti stručne političare. Alternative tu na žalost nema.
Često se isto tako prebacuje kolektivna krivnja na sve političare. Nisu svi političari krivi za sve što se događa, ili se dogodilo. Neki će svoj posao obaviti fenomenalno, ali će njegove zasluge, jer su većini građana manje bitne, ostati nevidljive. Npr. Arsen Bauk, trebao je napraviti je lavovski posao s digitalizacijom javne uprave, ali nije uspio. No, to ljudi koji su informatički polupismeni ne razumiju, pa umjesto da sve svoje upravne stvari rješavaju preko e-uprave i dalje čekaju kilometarske redove na šalterima. S druge strane, neke banalne stvari, mogu se proglasiti krupnima.
Nadalje, ne mogu svi političari biti krivi na isti način, niti mogu svi biti nedvojbeno krivi za nešto što se dogodilo. Kako npr. ministar obrazovanja može biti kriv jer je pao helikopter? Za to je kriv ministar obrane. Kako ministar gospodarstva može biti kriv jer je uništeno stanište obada izgranjom željezničke pruge? Za to je kriv ministar graditeljstva i ministar zaštite okoliša...
Zbog perepcije stanovništva kako su svi političari isti, političari teško mogu vratiti povjerenje naroda u posao koji obavljaju. Pogotovo kada političari često kada su u oporbi govore jedno, a kada su na vlasti nešto savim drugo. A to vrijedi i obratno. Kada političar padne s vlasti mora biti dosljedan onome što je govorio kada je bio na vlasti. Ali, to vrijedi i s narodom. I narod mora biti dosljedan sebi. To bi pomoglo da se struktura u politici mijenja i da neki ne puštaju korijenje do smrti, već da u političke strukture stalno ulazi nova krv i nove, svježe ideje.
Politika je služba, ne zasađeno drveće. Čest grijeh je što karijerni političari to često zaborave i ponašaju se kao da je to karijerni posao u nekoj multinacionalnoj kompaniji. Drugi česti grijeh je poistovjećivanje sebe s funkciom koju političar obnaša. Političar bi se trebao poistovjetiti sa službom, ne sa funkcijom. Treći grijeh je nepoštivanje načela rotacije. Maksimalno dva uzastopna mandat (8 godina) trebaju biti dovoljna, i nakon toga daj priliku drugom. DDF kao programska stranka, kao stranka koja je otvorena prema novim ljudima i idejama, kao stranka koja se zalaže za pravednu i ravnopravnu politiku, prvenstveno unutar svojih redova, a onda i u Dalmaciji, te cijelokupnoj RH, poštovat će načela političkog etičkog kodeksa koji se prvenstveno odnose na:
- zakonitost i zaštitu općeg interesa - odanosti lokalnoj zajednici - poštovanja integriteta i dostojanstva svake osobe, bez obzira na njihova obilježja - čestitosti i poštenja - izuzetost iz sukoba interesa - zabrane zlouporabe ovlasti - konstruktivnog pridonošenja rješavanju javnih pitanja - javnost rada i dostupnost građanima - zabrane svjesnog iznošenja neistina - meritokracija Kumulativno poštivanje svih ovih stavki pokazat će kako je DDF Inicijativa koja je bitno drugačija od svih drugih i kako je DDF-u poštenje i kvalitetan odnos prema građanima i svima onima koji sudjeluju političkom radu u RH bitan. Svojim radom i ponašanjem moramo pokazati kako nismo kao drugi - bahati, dvolični, lažljivi i gramzivi. Stoga DDF traži ljude koji su pošteni, iskreni i radišni koji žele bez primisli na privatni partikularni interes doći do imovinske koristi, već ostvarivati opći interes i interes Dalmacije.
Comments