Piše: Antonio Milat
Diskriminacija građana Dalmacije od strane javnih organa prisutna je u mnogim segmentima društva, a jedna od najprisutnijih, koja obuhvaća više desetina tisuća građana, je proces restitucije.
Nasljednici koji desetljećima potražuju imovinu svojih predaka u opasnosti su od dobivanja samo simbolične oštete, a i na njega će morati da pričekaju i to pod uvjetom da ne dođe do nove promjene propisa. Naime, nakon što je usvojen Zakon o povratku oduzete imovine počelo je podnošenje zahtjeva za restituciju. U roku od prve dvije godine, resornoj Agenciji podnijeto je oko 250.000 zahtjeva. Kako su mnoga zemljišta zauzeta izgradnjom stambenih, tvorničkih, školskih, zdravstvenih i drugih objekata od javnog značaja, država je predvidjela emitiranje obveznica za novčano obeštećenje onima kojima zahtjev bude pozitivno riješen. No, to se do danas nije dogodilo.
Ravnatelj Agencije za restituciju najavljujući ove procese, izjavio je kako je za namjenu odštete previđeno 15 milijardi kuna, odnosno 2 milijarde eura, te kako će obveznice biti isplaćivane u roku od 20 godina. Također, za obeštećenje bivših vlasnika kojima imovina neće biti vraćena u naturi osigurano je oko 7,5 mlrd kuna, dok u Fondu za restituciju, gdje su izdvojena sredstva trenutno oko 1o0 milijuna eura. Međutim, iz DDF-a su početkom 2010. rekli kako obeštećenje prvenstveno treba biti obavljeno u naturi, supstitucijom, što je i predviđeno zakonskim rješenjem.
DDF za ocjenu ustavnosti
Tadašnji koordinator DDF-a, Silvio Janković podsjeća kako je ta organizacija 2010. pokrenula inicijativu za ocjenu ustavnosti 12 ključnih odredaba Zakona o vraćanju oduzete imovine, jer su njime uvedena brojna ograničenja kako najveći dio imovine ne bi bio vraćen u naturi, već da bi se vlasnici obeštetili državnim obveznicama koje su nedugo za tim izgubile vrijednost. Jaković ističe kako je imovina u Dalmaciji vraćana po nekoliko osnova: Zakonom o vraćanju imovine crkvama i vjerskim zajednicama, zatim zakonom koji uređuje vraćanje poljoprivrednog zemljišta po dva osnova, te Zakonom o vraćanju poljoprivrednih zemljišta. Svi oni, navodi naš sugovornik, podrazumijevaju prvenstveno vraćanje imovine u naturi, a ukoliko je to nemoguće iz objektivnog razloga, predviđena je supstitucija – zamjenska restitucija imovinom iste vrijednosti iz državnog fonda; tek ukoliko je i to nemoguće ide se na obeštećenje novcem, a na samom kraju ovog niza nalaze se državne obveznice.
“To je nivo stečenih prava i sve što je ispod tog nivoa suprotno je Ustavu RH i međunarodnim aktima, koja su dio pravnog sustava RH, a suprotno je i našem Zakonu o zabrani diskriminacije,” stiče Janković, dodajući kako je aktualnim zakonom predviđeno novčano obeštećenje po nejasnim mjerilima, a zatim obveznicama, a da je supstitucija u potpunosti izbačena kao mogućnost.
Svi su pojedinci i krugovi koji su se protivili vraćanju imovine u naturi, bez obzira jesu li u pitanju stranke na poziciji ili u opoziciji, uvijek imali nekakav osobni interes u smislu koliko su osobno bili umiješani u neku od pljački državne imovine.
“Supstitucija je neminovna. Obeštećenje davanjem drugog zemljišta, stana ili nekog drugog prostora, mora se nastaviti, jer takvog zemljišta ima,” navodi Janković.
Pokušaj ponovne pljačke
Janković ističe kako je osnovni razlog za inzistiranje na novčanom obeštećenju, unatoč činjenici kako država nema dovoljno sredstava ni za svoje osnovne obveze, a imovine ima napretek, to što bi se supstitucijom vratila imovina u punoj tržišnoj vrijednosti, pa u tom slučaju nema razloga smanjivati vrijednost imovine. Država, prema njegovim riječima, upravo ide na obračun i isplatu nižeg postotka pune vrijednosti imovine, i to još putem obveznica, što je zapravo izbjegavanje restitucije.
“Prema mom osobnom mišljenju, dosta se nezakonito postupalo s prijenosom društvene u državnu imovinu i postoje apetiti za nastavkom te prakse. Jednostavno, postoji lobby koji koristi državnu imovinu i manipulira njome. To je sad pitanje korupcije i kriminala,” objašnjava Jaković.
Kako navodi, od Vlade RH se očekuje konačno raščišćavanje ove situacije.
“Treba dignuti glas, obratiti se i predstavnicima Vlade, parlamenta, predsjedniku države i drugim nadležnim institucijama, ali i međunarodnim institucijama, ako treba i Europskog suda za ljudska prava, s kojim smo do sada najviše radili, preko Europske Unije, do ostalih relevantnih međunarodnih institucija koje štite ljudska prava,” naglašava Janković.
Agencija za pojedince iz vlasti, kriminalce, tycoone
Janković je pohvalio postupanje Agencije za restituciju, unatoč nesporno jako lošim zakonskim rješenjima i intenciji pojedinih krugova da cijelu priču svedu na obeštećenje. Agencija je u sebe inkorporirala nekadašnji Ured za restituciju, koji je uspješno vratio dobar dio imovine crkvama i vjerskim zajednicama, naročito zemljište. Agencija, je kaže Janković, uspostavila i izravan kontakt s građanima, iako je zakonodavac sve uradio kako bi otežao posao, kako bivšim vlasnicima, tako i samoj Agenciji. U međuvremenu uspjela je građanima vratiti zemljišta, stanove i poslovne prostore, ali isto tako još je dosta toga na ledu.
“Važno je kako je dio imovine istrgnut iz kandži partitokrata, oligarha, mafijaša i tycoona, dok je veći dio imovine koja je u državnom vlasništvu, a od koje nikakvih prihoda nema, koriste kriminalci u velikom broju slučajeva,” upozorava Janković.
Kao primer opstrukcije od strane države naveo je činjenicu kako je prvo Sanaderova, a kasnije i vlada Jadranke Kosor, “zaboravila” postaviti ravnatelja Ureda za restituciju zbog čega nekoliko stotina odluka koje su donijete između 2004. i 2011. godine nisu mogle biti potpisane i formalno riješene, pa su nju zaposjeli, po pravu dosjelosti razne sumnjive osobe, prvenstveno one koje radile s banaka i Agrokorom. Radi se o ogromnom prostoru samo u Splitu, a gdje je ostatak Dalmacije.
“Zahvaljujući Arsenu Bauku, njegovom timu i njegovoj neospornoj volji suočiti se s neredom u katastru i gruntovnici, kriminalcima koji su imali strašne apetite, država je napokon zakucala tako što je konačno, posle 90 godina, počela uvoditi red i popisivati nekretnine. I to je jedno od rijetkih dobrih strana vlade Zorana Milanovića,” navodi Janković.
Dodaje kako je na osnovu tog čina, registrirano više od 50.000 ha poljoprivrednog zemljišta, ali se s njega ne ubire prihod.
Zakonske okolnosti
Da važeći zakonski akti pospješuju diskriminaciju onih koji potražuju otetu imovinu, potvrđuje Janković, upozoravajući kako su protuustavne odredbe zakona koje država koristi kao izgovor nevraćanja imovine, prije svega kuće, druge vrste poslovnog i stambenog prostora, poljoprivredno zemljište, šume... koje država izdaje ambasadama, predstavništvima i strancima uopće.
“Mogao bi se napraviti sporazum s vlasnikom kojemu se vraća kuća u kojoj je neka ambasada ili u kojoj živi ambasador ili neki službenik ambasade, i koji plaćaju masne pare, da prihvaća odredbe ugovora do isteka ugovora. I tu ne bi bilo problema,” navodi naš sugovornik.
Drugi problem je što se ne vraća imovina koja je urbanističkim planom predviđena za javne namjene. Kako navodi, ukoliko je urbanističkim planom na nekoj parceli predviđeno postojanje parka, za tu parcelu će u procesu restitucije biti isplaćeno simbolično obeštećenje. Ukoliko se nakon toga promijeni urbanistički plan, što se prema Jankovićevim riječima često događa, pa se na navedenoj parceli, umjesto parka, predvidi izgradnja stambenog ili poslovnog prostora, originalni vlasnik nema pravo ni na kakvu dodatnu nadoknadu, jer je već ranije obeštećen.
“To je igranje s obveznik i vlasničkim pravom,” ističe Janković.
Crkve naprijed – ostali stoj
Kako se zakonodavac potrudio maksimalno otežati vraćanje imovine, te kako pravi razlike među oštećenima najbolje pokazuje Zakon o restituciji imovine crkvama i vjerskim zajednicama, na osnovu kojeg je vraćen najveći dio imovine i to u naturi. Prema službenim podacima, zaključno s 31. prosincom 2020. godine, u postupcima pred Uredom za restituciju, crkvama i vjerskim zajednicama vraćeno je 33.288 ha 80 ar i 96 m2 zemljišta, od čega 10.028 ha 37 ar i 85 m2 poljoprivrednog zemljišta, 23.195 ha 72 ar i 96 m2 šuma i šumskog zemljišta i 64 ha 70 ar i 15 m2 građevinskog zemljišta. Vraćeno je i poslovnih i stambenih objekata u površini od 62.362 m2, od čega 49.055 m2 poslovnih objekata, 9.905 m2 stambenih objekata i 3.402 m2 ostalih objekata, uglavnom kombiniranih stambeno-poslovnih objekata i nešto malo poljoprivrednih objekata.
Međutim ni ovdje nemaju svi isti tretman, jer, prema podacima Agencije, Islamskoj verskoj zajednici, Evangeličkoj metodističkoj crkvi, Kršćanskoj baptističkoj crkvi, Savezu baptističkih crkava, Kršćanskoj nazarenskoj zajednici, Crkvi božjoj do 31.12.2020. godine nije vraćana imovina, a SPC je vraćen samo dio. Obrazloženje za Islamsku zajednicu leži u činjenici kako postoji više islamskih zajednica u RH, zbog čega se ne zna koja je pravni nasljednik islamske vjerske zajednice iz 1921. godine. Za ostale vjerske zajednice obrazloženje nije navedeno.
Test za svaku novu vlast
Janković podsjeća kako je u Godišnjem izvješću Europske Komisije iz 2020. godine eksplicitno navedeno kako se Zakon o restituciji mora provesti na transparentan način, te kako ne smije biti diskriminacije prilikom provođenja tog i drugih sličnih zakona, kao što je npr. Zakona o javnom vlasništvu. Kako navodi, to se prije svega odnosi na prijenos državne imovine lokalnim samoupravama ili stranački kontroliranim javnim poduzećima, iako oni u najvećem broju slučajeva tu imovinu nisu ni stvarali niti ikada bili njeni vlasnici. Dodaje se kako je tek nakon inzistiranja Europske Komisije, Svjetske banke i MMF-a uvažen interes građana i države – kako bi se kroz proces provedbe Zakona o javnom vlasništvu javno vlasništvo može upisati tek kad se dokaže kako su korisnici imovine evidentirali što koriste nije riječ o nacionaliziranoj imovini koju neko potražuje, ali je kriminalnim Zakonom o planiranju, građevinsko zemljište potpuno isključeno iz ove obaveze, pa ni ne čudi zašto je danas građevinsko zemljište najslađi, a ujedno i najvrijedniji plijen povlaštenih pojedinaca, tj. samozvanih privrednika i njihovih političkih satelita.
“Krenulo je u dobrom smjeru, međutim vidjet ćemo sad s kojim će se sve pritiscima suočiti. Agencija za restituciju jedan je od najvažnijih antikorupcijskih instrumenata borbe protiv organiziranog kriminala na najvišem nivou. Ujedno će njen rad predstavljati lakmus papir, apsolutno nepogrešivi test hoće li neka nova vlada bilo šta od onoga što će u kampanjama obećavati biti u stanju provesti. Ili će to samo biti pusta demagogija koja će nas uvesti u još veći mrak u odnosu na onaj u kome smo sada,” upozorava Janković.
Comments