Prije 80 godina u Zagrebu je na jučerašnji dan proglašena NDH. O tome, skupu u Splitu te reviziji povijesti razgovaramo s umirovljenom profesoricom povijesti Milom Grubišić.
Bilo je to najcrnje razdoblje hrvatske povijesti obilježeno rasnim zakonima, koncentracijskim logorima i nebrojenim zločinima koji su odredili karakter nove vlasti koja je odmah po uspostavi te marionetske države raspršila nadu da će NDH biti ostvarenje vjekovnih težnji Hrvata za ostvarenjem vlastite države.
S ocjenom da je riječ o najcrnjem danu u hrvatskoj povijesti slaže se umirovljena profesorica povijesti Mila Grubišić koja je za Autonomiju istaknula kako je tog dana na vlast došao režim koji je za cilj imao genocid, etničko čišćenje i masovne zločine nad vlastitim stanovništvom, prvenstveno nad Srbima, Dalmatinima, Romima, Židovima, komunistima, homoseksualcima te ljudima s poteškoćama u razvoju.
Proglas o uspostavi NDH pročitao je 10. travnja 1941. godine na tadašnjem Zagrebačkom radiju Slavko Kvaternik, kojeg je za tu priliku vojskovođom imenovao ustaški poglavnik Ante Pavelić koji se u to vrijeme još uvijek nalazio u Italiji.
Kvaternik, nekadašnji austrougarski i pukovnik vojske Kraljevine Jugoslavije te jedan od utemeljitelja ustaškog pokreta, pozvao je u svojem proglasu na sveopću mobilizaciju zaključivši svoj govor novopečenim ustaškim pozdravom 'za dom spremni'. Nakon Kvaternikovog proglašenja nove države, radijski spiker pročitao je izjavu leadera HSS-a Vladka Mačeka koji je pozvao narod u NDH na pokornost novoj vlasti, a sve pristaše svoje stranke na upravnim položajima na bespogovornu suradnju s novom vladom u Zagrebu.
Pavelić dolazi u glavni grad NDH tek pet dana nakon proglašenja nove države jer su ga u Karlovcu, koji je u to vrijeme bio zona okupacijskog razgraničenja između fašističke Italije i nacističkog Trećeg Reicha, zadržali Nijemci kako bi pokušali nagovoriti Mačeka da preuzme vlast.
Umirovljena profesorica povijesti u razgovoru za Autonomiju naglašava da od uspostave NDH započinju, najvećim dijelom samoinicijativno, a dijelom u savezništvu s nacistima i fašistima, genocid i protjerivanje Srba, Dalmatina, Židova, Roma, komunista, pripadnika LGBTIQ+ populacije i svih onih koje su smatrali nepoželjnima u novonastaloj državi prema vjerskim, nacionalnim i rasnim načelima.
"Od same činjenice da se dogodio 10. travanj 1941. više žalosti današnji odnos dijela hrvatskog društva prema tom događaju i tom periodu. Dok većina u svijetu vrlo jasno i najoštrije osuđuje nacističke i fašističke režime i njihove nositelje, u Republici Hrvatskoj u mainstreamu se otvoreno glorificira NDH te pokušava revidirati povijest. Štoviše, pojedini ministri u svojim dnevnim boravcima imaju Pavelićeve slike, a pojedine ulice u gradovima diljem RH, pa tako i u Dalmaciji nose imena ustaških ministara Julija Makanca i Mile Budaka", ističe Grubišić.
Povjesničarka upozorava da se u Dalmaciji, ali i šire u Republici Hrvatskoj već tri desetljeća bez ikakvog straha uzvikuje ustaški pozdrav i negira karakter koncentracijskog logora Jasenovac. Grubišić pojašnjava da se takve revizije povijesti događaju svugdje u svijetu, ali precizira da se one događaju u perifernim, malobrojnim i nimalo utjecajnim skupinama, za razliku od Republike Hrvatske gdje je slavljenje ustaške države prisutno u mainstreamu, pa čak i u samom vrhu vlasti.
"U normalnim društvima ustaški skup kojeg smo imali priliku jučer pratiti bio bi zabranjen, a ako bi se ipak, unatoč zabrani, održao svi prisutni bili bi privedeni te bi im se po hitnom postupku sudilo za ugrožavanje ustvno-pravnog poretka. To je bio sramotan skup koji baca ljagu na Split, na Dalmaciju i na cijelu Republiku Hrvatsku", objašnjava Grubišić, te dodaje, "Kako očekivati da će se skup zabraniti ili sudionici istog privesti pravdi kada je među nazočnima bio i šef splitske policije?"
Grubišić podsjeća da su ustaše po dolasku na vlast odmah osnovali koncentracijske logore.
"Odmah po uspostavi svoje narionetske paradržave, ustaše pokazuju svoj zločinački karakter i samoinicijativno pokazuju svoj odnos prema srpskim i dalmatskim stanovništvom. Dok je odnos prema Romima i Židovima velikim dijelom bio uvjetovan Pavelićevim dodvoravanjem Hitleru, što će on kasnije dokazati dobrovoljnim slanjem vojnih postrojbi na Istočni front, surov i svirep odnos prema Dalmatinima i Srbima bio je originalan i jedinstven ustaški izum'', zaključuje Grubišić.
Iako je dio hrvatske javnosti s odobravanjem dočekao uspostavu NDH, pogotovo u široj okolici Zagreba i u Slavoniji, vrlo brzo dolazi do razočaranja, osobito zbog teritorijalnih gubitaka u korist Italije, ali i zvjerstava što su ih u ime novonastale države nad nehrvatima i Hrvatima koji se nisu slagali s režimom počinile ustaše. Na području Dalmacije, već u proljeće 1941. dolazi do pobune i širenja partizanskog pokreta koji su dodatno onemogućili ustašama potpunu uspostavu vlasti nad čitavom teritoriju Dalmacije.
Već se 20. travnja u kući Šegvić u Splitu događaju prvi sastanci na kojima se dogovaraju diverzantske akcije, a prvi partizanski odred na području današnje Republike Hrvatske osnovan je u Vrgorcu 21. lipnja 1941., dan prije nego li onaj u Brezovici pored Siska.
Kada govorimo koliko je Split, koliko je Dalmacija antifašistička moramo znati da je Split dao između 12.000 i 15.000 boraca na strani partizana, dok je u Splitu djelovalo minoran broj ustaša, četnika i domobrana.
"Ono što užasava je maliciozna i manipulativna revizija povijesti, prema kojoj se od ubojica i zločinaca čini žrtve, a od žrtava čini negativce," nastavlja naša sugovornica, "kao što je to primjer Frane Tente. Naime, Frane Tenta, član ustaške mladeži, nije uhapšen i suđen od strane posljeratnih vlasti zato što je na Marjanu postavio 'hrvatsku zastavu' kako se danas iz neoustaških krugova da čuti, već isključivo zato jer je s bratom Maksimilijanom zaklao više desetaka Dalmatina, Srba i SKOJevaca za vrijeme II. svjetkog rata."
Ovakva revizija povijesti je zastrašujuća i iznimno opasna, jer se stvara pogrešna slika, glorificira se zločin te se od počinitelja zločina stvaraju mitološki herojski mučenici. Sve dok se šuti o reviziji povijesti i sve dok se slave zločinci (bio to Frane tenta ili netko drugi), dotle će Dalamcija živjeti u strahu od eksponencijalno rastućeg klerofašizma i neoustaštva koji zadnjih trideset godina - od trenutka planskog raseljavanjam starosjedioca iz Dalmacije, a uvozom fašista iz Hercegovine - hara našom regijom.
"Najopasnije od svega je to što se revizija povijesti, točnije razdoblja II. sv. rata, poraća i razdoblja od 1947. do 1990. ciljano vrši kroz kapilarne kontakte u organizacijama s velikim brojem članova, prvenstveno u navijačkim skupinama," zaključuje za kraj umirovljena profesorica povijesti Mila Grubišić.
Comentarios