Hrvatski mediji su tu protočni bojleri koji samo reflektiraju borbu za vlast, dok je Dalmacija svakim trenom sve siromašnija i siromašnija.
Zagreb više zanima otcjepljenje Hercegovine i Srednje Bosne od Bosne i Hercegovine te stvaranje velike Hrvatske države u granicama banovine Hrvatske nego Dalmacija – smatra umirovljena profesorica povijesti Mila Grubišić. Ona je gostujući u emisiji „Radio veza“ rekla da se još od početka stvaranja samostalnosti početkom 90ih nitko u Republici Hrvatsoj nije posebno bavio Dalmacijom, osim nešto malo Dalmatinske Akcije, već su svi bili usmjereni na nama susjednu državu.
“U javnom prostoru su tekle buice informacija o događajima u Hercegovini. I dalje po Mostaru imamo imamo grafite sa hrvatskom zastavom na kojoj piše „Ovo je Hrvatska“. Mnogo više tenzija u Dalmaciji izazivaju stanje u gospodarstvu koje je direktno povezano s hercegovačkom mafijom nego siromaštvo u Dalmaciji. Ovdje u Dalmaciji su se svi pomirili da demokracije i posla nema, dok su izborni procesi u Bosni i Hercegovini te postizborni komentari protiv Željka Komšića punili, a i dalje pune, naslovne strane svih dnevnih listova i informativnih emisija. Događaji u Bosni i Hercegovini se i dalje u promatraju kao prvorazredno unutrašnje političko pitanje”.
Grubišić naglašava da je Dalmacija bila potpuno indiferentna kada je riječ o održavanju izbora u susjednoj, međunarodno priznatoj državi, te se stanovnici Dalmacije bore da zarade za koricu kruha, no u Zagrebu postoji totalna unisonost u procjeni da se Hercegovina i Srednja Bosna treba pripojiti Republici Hrvatskoj.
HDZov profašistički režim, smatra Grubišić, ima svoje miljenike u Hercegovini koje se kontrolira iz Zagreba i to su ljudi okupljeni oko bosanskohercegovačke podružnice HDZa, dok DDF i Dalmatinski klub upozoravaju da ono što HDZ čini u BiH nije normalno, te da bi se više trebali posvetiti iskorjenjivaju siromaštva u, nekada najbogatijoj regiji na Mediteranu, Dalmaciji.
“Kako se unutar trojnog predsjedništva BiH događa sukob, tako jača represija Zagreba nad Dalmacijom. Službeni Zagreb, posebno HDZ, sve svoje greške koje čini u vezi s Hercegovinom prebacije na Dalmaciju. To je čin političke psihopatologije koji je sličan onome kada osoba poremećena uma ili osoba po utjecajem opojnih sredstava premlati suprugu i djecu i kažu da su oni krivi što ih je pretukao.”
Činjenica je da se ni o Dalmaciji ni o položaju bosanskohercegovačkih katolika ne odlučuje u Dalmaciji, odnosno u mjestu njihova stanovanja, već u Zagrebu.
“Bosanskohercegovački katolici djeluju isključivo pod pritiscima nedoraslih političara u Zagrebu. U cijeloj toj priči nema prste samo HDZ, već i SDP koji neće bog zna kako proći kada je u pitanju glasanje za Hrvatski sabor na području BiH, ali ima jak utjecaj. SDP, na žalost podržava iste one političke opcije u BiH koje podržava i HDZ. To se jako dobro moglo zaključiti po nekoliko izjava bivšeg predsjednika SDPa Davora Bernardića, ali i izjava Zorana Milanovića, Peđe Grbina i ostalih istaknutih članova te stranke. Hrvatski mediji su tu protočni bojleri koji samo reflektiraju borbu za vlast, dok je Dalmacija svakim trenom sve siromašnija i siromašnija.”
Govoreći o posjetama Andreja Plenkovića Dalmaciji, analizama da se Plenković zaigrao i da mu nakon sumnjive pobjede na prethodnim parlamentarnim izborima izmiče jedna od “četiri stolice na kojima sjedi hrvatska diplomacija”, Grubišić kaže da nema elemenata za pouzdan zaključak da je Plenković okrenuo kurs prema jugu.
“Ne zaboravite da se do Dalmacije, zadnjih 30 godina, vrlo često dolazi preko Mostara. Gotovo sve što se događa u Dalmaciji je prethodno dobio nekakvu saglasnost Mostara. Ja bih tu prije vidjela oslobađanje prostora bosanskohercegovačkim katolicima za daljnju otimačinu i plansko uništavanje Dalmacije nego išta drugo. Vlada RH i hercegovačka mafija imaju svojevrsni sporazum kojem su direktno suprostavljeni interesu Dalmacije. Niti jednoj političkoj stranci koja djeluje na prostoru Republike Hrvatske ne želi vidjeti Dalmaciju bogati i prosperitetnu. Sve što oni rade je protiv interesa Dalmacije i njenih stanovnika. Jedino tko diže glas su DDF i Dalmatinski klub. Dalmacija je tako de facto, ali i de iure, prestala biti regija već bankomat za zadovoljavanje potreba hrvatske političke i hercegovačke mafije.”
To se najbolje vidi u situaciji „Projekta Slavonija“ za koji je DDF odmah po najavi tog projeka 2016. i početka njegove realizacije u travnju 2017. rekao da se radi o koruptivno-klijentelističkom projektu HDZa u Slavoniji kojim će se debelo osiromašiti upravo Dalmacija.
“Ako bi se Dalmaciju pustilo da se samostalno razvija i kada bi stanovnicima naše Zlatne regije poraslo samopouzdanje HDZ više ne bi mogao ovaj prostor držati u šaci, a upliv hercegovačke, ali i slavonske mafije bi bio manji. Tada bi se uspostavila drugačija politika i morao bi se uspostaviti odnos prema činjenici da Dalmacija ima pravo na svoj parlament, svoju vladu, svoga guvernera, svoj Ustav, svoje zakone...”
Zvuči istinito da su Sjedinjene Države i Njemačka pustili Zagreb na BiH. Postoje neki poludokazi da je još Tuđman dobio odriješene ruke za kampanju u BiH, financiranje i organiziranje političkih stranaka unutar Hercegovine, te da mu je dano zeleno svijetlo sa američke i njemačke adrese za rušenje BiH kao države. Isto takvo, zeleno, svjetlo dobio je i Milošević, no obojica su pogriješila što su išli brutalno i s puno krvi realizirati taj plan, smatra Grubišić. Po njoj, ako je to i istina, nema razloga da se guše prava ljudi koji žive u Republici Hrvatskoj. Ovdje prvenstveno misli na stanovnike Dalmacije.
“Što je uzrok brutalnosti službenog Zagreba prema Dalmaciji i puštanje hercegovačke mafije da harači po istoj još se ne zna. Je li uzrok tome očekivanje da će BiH dopustiti otcjepljenje bilo kojeg njenog dijela, prvenstveno Hercegovine i dijela srednje Bosne u kojem žive bosanskohercegovački katolici ili su se stekli interesi u dodirnoj točci Zagreba, Berlina i Washingtona da Dalmaciju treba uništiti kako bi se za uzvrat dobila Hercegovina i Srednja Bosna, to je u ovom trenutku teško reći. A i čini se podosta apsurdnim. A ako je i istina treba se upitati, kakve veze Njemačka i Amerika imaju s Dalmacijom, odnosno što te dvije države žele od Dalmacije? Ovolika penetracija Zagreba u regionalne prilike, prije svega u BiH, sigurno ne bi bilo moguće bez preštne podrške velikih sila. No, moramo se zapitati kakve veze Dalmacija ima sa svim tim? Jesu li u pitanju ogromne količine nafte i zemnog plina koje se navodno kriju u dalmatinskom moru, jesu li u pitanju količine prirodnog urana kojeg ima u brdima oko Peruče do Drniša i Knina...? Ako se radi o tome, mislim da se vodi pogrešna politika. Mislim da bi baš te resurse trebalo posebno zaštititi od hercegovačke i slavonske mafije davanjem autonomije Dalmaciji.”
Grubišić za kraj, činjenicom da je tijek novca vrlo važan, objašnjava činjenicu da dio bivših prodalmatinski orijentiranih osoba podržava HDZa i Plenkovićevu pobjedu na zadnjim izborima:
“U Dalmaciji su se do sada enormno bogatili oni ljudi koji su bili u svezi s vlasti. Neki od najmoćnijh tajkuna danas u Dalmaciji su dio profašističkog i antidalmatinskog establishmenta. odnosno svako od njih ima svoju političku stranku ili organizaciju i njihovi interesi su tu vrlo važni. Zato je bitno da oni koji nisu tajkuni, koji žive od svoje plaćice, ako uopće i rade se udruže kako bi kvalitetnim političkim akcijama se izborili za sebe i svoje dostojanstvo, a Dalmaciji donijeli no što ona zaslužuje.“
Comentarios