Hrvatski nacionalisti koriste sve što je u njihovoj moći kako bi nametnuli dalmatinskom društvu jedan jedinstveni hrvatski nacionalistički identitet Velike Hrvatske.
"S tim ciljem angažirani su kako mediji, NGO, svećenstvo, znanstvene i kulturne organizacije, tako i političke stranke", rekla je za Autonomiju umirovljena profesorica povijesti Mila Grubišić.
U cijelosti prenosimo njena zapažanja:
Odnosi između Zagreba i Dalmacije su već neko vrijeme opterećeni ofenzivom onih političkih snaga koje u biti ne vide Dalmaciju kao zasebnu regiju, već kao privremeno stanje do stvaranja neke istinske velike Hrvatske. Hrvatski nacionalisti su u periodu od 1990. do danas doživljavali poraz za porazom, gubitak zamišljenih granica Velike Hrvatske, gubitak preko polovine teritorija tkz. Republike Herceg-Bosne, neuspjelost uplitanja u unutarnja pitanja Crne Gore i Srbije. Ta frustracija ponovno je udarila na Dalmaciju. U tom smislu prioritet će im biti svi oni zakonski akti koji će imati za cilj dalju dezintegraciju Dalmacije, prije svega oni koji reguliraju sudjelovanje birača na izborima radi jačanja pozicija stranaka koje se zalažu za političko podređivanje dalmatinskog društva s ciljem stvaranja istinske velike Hrvatske. U tom smjeru ide i najavljena promjena izbornog zakonodavstva kada su u pitnju lokalni izbori. Ne radi se tu o smanjenju broja dužnosnika i racionalizaciji vladanja na lokalnoj razini, već o načinu da se pokori Dalmacija sada kada broj pristaša regionalizma u Dalmaciji opet raste.
Hrvatski nacionalisti koriste sve što je u njihovoj moći kako bi nametnuli dalmatskom i dalmatinskom društvu jedan jedinstveni hrvatski nacionalistički identitet. S tim ciljem angažirani su kako mediji, nevladine organizacije, svećenstvo, znanstvene i kulturne organizacije, tako i političke stranke sa sjedišem izvan Dalmacije, ali i neke u Dalmaciji, naprimjer Pametno. U tom kontekstu, antidalmatinska politika ima određenu realnost kojom mora upravljati, jer ako HDZ bude pasivan po tom pitanju, onda će veći dio, ove naše lažne, opozicije, koji je nacionalistički nastrojen, popuniti taj prostor i preuzeti vodstvo. Drugim riječima, da neki svećenici, poput Bozanića, opozicijski političari ili pseudointelektualci, nemaju za cilj integraciju Dalmacije u „hrvatski svijet“, onda bi sigurno prostor za takvo djelovanje vladajuće stranke bio ograničen, odnosno ne bi imao nikakvo opravdanje. Izostanak obraćanja bilo kojeg političara, usljed njihovog međusobnog nadmetanja, hrvatski nacionalisti su nadomjestili obraćanjem ideologa i advokata nacionalizma. Metode kojim se služe su razne manifestacije kojima upravljaju ljudskim mozgovima. Jučer je to bila proslava 70. rođendana Torcide, sutra će to biti mimohod u Vukovaru, odnosno u svim većim gradovima u RH na sjećanje na Vukovar... Drugim riječima, konstanto manpuliranje nacije nacionalističkim manifestacijama donosi pobjedu, a opet kao i u svim njihovim pobjedama, žrtve su građanke i građani Dalmacije koji se suočavaju sa ogromnim siromaštvom, glađu, beskućništvom i iseljavanjem, odnosno nasilnim raseljavanjem.
Republika Hrvatska je društvo u kojem su kriminalci odavno podignuti na nivo nacionalnih heroja, poput Ante Gotovine. Činjenica je da u svakom društvu kriminalci imaju potencijal fasciniranja prikazujući sebe kao nekakve ,,heroje“. Kako bi se borili protiv organiziranog kriminala, koji svoj PR usmjerava prema stvaranju tog imidža ,,ljudi od časti“, ,,boraca za nacionalnu stvar“, ,,zaštitnika obespravljenih“, neophodna je jasna moralna i pravna osuda takvih osoba, njihovo izopćavanja iz društva. U hrvatskim medijima, koji neodgovorno igraju na emocije kako bi povećali gledanost, kriminalci se veličaju, u manjoj ili većoj mjeri, cijelo vrijeme od sredine 80-ih godina prošlog stoljeća, kada je emitirana serija ,,Sivi dom“, pa sve do danas. Osobno, nikada nisam bila fascinirana tim destruktivcima koji ne vide vlastiti značaj, svoje ,,ja“, u stvaralaštvu, već u uništavanju tuđih života. Mislim da i hrvatsko i dalmatinsko društvo moraju shvatiti i moraju više učiniti kako bi se uništila ta predstava o kriminalcima kao ,,ljudima od časti“, ,,vitezovima“. U Italiji se desetljećima vodi borba protiv mafije, u kojoj je poginulo na stotine policajaca, sudaca, poput Giovannija Falconea, političara i svećenika. Luciano Violante, nekadašnji predsjednik Komisije za borbu protiv organiziranog kriminala u Italiji, rekao je da je u toj borbi najvažnije uništiti aureolu kriminalaca kao ,,heroja“, te razviti društvenu svijest o tome da su to ljudi kojima nisu bitni životi drugih ljudi, njihove obitelji i imovina, već ih vide samo i isključivo kao sredstva za zadovoljenje patološke gramzivosti i vlastitih najnižih sadističkih nagona. U tom smislu pred svima nama je veliki zadatak na kulturnom planu, jer bez takve promjene borba protiv organiziranog kriminala je unaprijed obogaljena. Suđenje Ivi Sanaderu je farsa. U petak se izriče presuda, no ona neće zadovoljiti pravdu.
Sve ovo što crkveni dužnosnici rade najviše me asocira na skup koji je Tuđan organizirao na splitskoj rivi 1990. godine kada je najavio rat za teritorije radi stvaranja Velike Hrvatske pod izgovorom zaštite Hrvata u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Kosovu i Vojvodini. Sličan skup održao je i Ivo Sanader početkom 2000ih iz istog cilja i iz istih razloga. Dakle, ne radi se tu o inatu i ne radi se tu o zatucanosti i ne radi se tu o neprosvećenosti. Radi o jednoj brutalnoj, besprizornoj manipulaciji građanima radi mobilizacije u novim nacionalističkim ratovima za teritorije. Nemojmo zabraviti da je Franjo Tuđman počeo svoj povampireni zločinački pohod za stvaranje Velike Hrvatske degradacijom Dalmacije odmah po povratku u Zagreb 1985. da bi njegov operativni dio krenuo za vrijeme predizborne kampanje 1990. U razdolju od 1990. do 2000. ubijeno je oko 300 građana Dalmacije dalmatske nacionalnosti čiji sudski epilog do danas nismo dočekali. Među njima bilo je svećenika, političara, sudaca, direktora tvrtki, ali i „običnih“ radnika i seljaka. Nemojmo zaboraviti ni činjenicu da je sam Franjo Tuđman naredio podmetanje bombe u prostorije Dalmatinske Akcije 1993.
Mislim da ne možemo gledati na RKC u RH kao monolitnu cjelinu, i u okviru te organizacije postoje različita mišljenja. Ipak u ovom trenutku su dominantni, odnosno najglasniji oni svećenici koji sebe vide kao nekakve ,,zaštitnike“ Hrvata i Hrvatske. U tom smislu HBK je samo nešto što ima koristi radi ostvarenja cilja, stvaranja Velike Hrvatske. Sa druge strane, u HBK postoje izraziti nacionalisti koji prizivaju na sukob Zagreba i Dalmacije radi zaštite ,,superiorne“ kršćanske kulture u odnosu na ,,dekadentni“ paganski i poganski Mediteran, a saveznike nalaze i među nacionalistima unutar hrvatske političke scene. Dakle, hrvatski svećenički nacionalisti nisu nikakav izuzetak u toj općoj ofenzivi nacionalizma na čitavom prostoru RH. Prije bi se moglo reći da su postali uzor, heroji i avangarda svim tim nacionalističkim snagama, kako god ih nazivali ,,ekstremnim desničarima“, „klerofašistima“, ,,suverenistima“ ili ,,populistima“. Sjetimo se samo da su masovne nacionalističke ubojice, Norvežanin Breivik, ili novozelandski Tarrant, svoju inspiraciju nalazili u djelima i mislima hrvatskih i drugih nacionalista. Joe Biden je opravdano, u jednom od svojih nedavnih autorskih članaka, ukazao na nacionalizam kao jednu od glavnih prijetnji po mir i stabilnost u svijetu. Dakle, ako se negdje vraćamo, vraćamo se u doba kada nacionalizam, nakon što je izazvao najveće tragedije u povijesti čovječanstva, II. svjetski rat, prijeti da u bliskoj budućnosti dovede do novog sukoba koji bi, usljed tehnološkog napretka i postojanja nuklearnog oružja, mogao biti i kraj čovječanstva.
Comments