HDZ i SDP ruše se u lokalnim zajednicama

piše: Livija Marini

Promjene kreću od svog vlastitog stava, vlastite kuće/stana, dvorišta, susjedstva, tvrtke; promjene kreću od pojedinaca - ne od sustava, jer je sustav taj kojeg treba mijenjati.

Lokalni izbori pokazali su ranjivost i paniku HDZove vlasti. Stječe se dojam da je za njih kontrola nad lokalnim zajednicama, čija je ingerencija inače degradirana, maksimalizam doveden do pitanja političkog života ili smrti.

Kao svaki zreli autoritarni režim, i ovaj HDZovski se ponaša sasvim monolitno i nigdje nije spreman ustupiti ni milimetar vlasti. Lokalni izbori ponovili su tipsku sliku koju se najčešće viđa na lokalnim izborima širom RH – crni džipovi, automobili s biračima, najezda autobusa iz BiH napadi i zastrašivanje likovima nasilničkog izgleda.

Jasno je bilo kako će za vladajuću stranku ovi izbori biti važni koliko i parlamentarni ili predsjednički, kada je u mom kvartu nikla potemkinova kancelarija obljepljena plakatima HDZa, čija se vrata otključavaju samo za izbore i kada su počele pristizati kutije i marširati aktivisti.

Ne treba biti u zabludi da je sve to samo zli personalni režim Andreja Plenkovića, kojeg prate paravojske desničarskih batinaša i kriminalnih navijača. Ne, to su naizgled veoma pristojne obitelji, prijatelji i susjedi; kapilare svih onih koji imaju koristi od masovne korupcije, nepotizma i klijentelizma spremni dušom i tijelom braniti bivše nacio-komuniste, njihove kandidate i njihovu krvavu revizionističku ideologiju.

Takva klerofašistička stranka nastala je u prvoj fazi na raspadu Komunističke Partije Hrvatske, a u drugoj fazi na cijepanjima i prelijetanju iz raznih stranaka ljudi bez morala, karaktera i političkih principa. Time je i strah od gubitak vlasti veći. Jer ako se poremeti prividna stabilnost, ravnoteža se poljulja, HDZ krene gubiti makar „male“ izbore, a popularnost se okrene nekoj drugoj političkoj grupaciji, bilo kojoj u Dalmaciji, upitni postaju brojni javni natječaji, izmišljena radna mjesta i privremeno-povremeni ugovri za desetine tisuća korisnika režima. Takva situacija nije vezana samo za HDZ, već je ona nastala još od uvođenja višestranačja i zato danas ne postoji razlika između vladajućih i opozicionih stranaka.

Treći siječnja 2000. sramežljivo je počeo drmati temelje ovog obrasca, ali je rehabilitacijom i uključivanjem neoliberalističkih opcija u vlast odmah izgubljen svaki epitet možebitne revolucije. Zato vodeća opozicija samo čeka da se iscrpi unutrašnji i vanjski legitimitet Plenkovićevih neofašista u koži neoliberala, pa da zajedno sa njim i vječnim Pupovcem produže gdje su 2015. stali.

Da je opozicija iskrena u svojim namjerama oko promene režima i cijelog političkog sustava, temeljno bi krenuli od promjena u lokalnim zajednicama. Temeljito i organizirano. Po dolasku na vlast krenuli bi u ozbiljnu reformu lokalne samouprave stvaranjem 5 autonomnih regija i do 150 autonomnih komunalnih općina; krenuli bi u ozbiljnu i korjenitu reformu obrazovnog sustava; pravosuđa; javne uprave...

Ali ne, hrvatskoj opoziciji nije ni u cilju podržati takve inicijative i poremetiti političku simbiozu s HDZom, riskirajući od novih imena kojih je politička scena u Dalmaciji i RH itekako željna. SDP će, na primjer, prije u savez s prikrivenim HDZovcima Puljkom i Ivoševićem koji pjevaju ustaške pjesme i dalju antisemitske i homofobne izjava, nego li pomoći u nastajanju novih regionalnih stranaka.

Jasno je da se poslije teškog poraza na izborima za načelničkih/gradonačelničkih mjesta u Dalmaciji HDZova vlast boji ne samo od nevidljivih pukotina, već strahuje i od novih političkih agendi koje već kao plima nadilaze, kao što su ekologija, brojne afere, unutrašnje podjele, nezavisni mediji, strah od realnih diploma, emancipacija žena i LGBTIQ+ populacije, odnosno svih ugroženih manjina.

Popularnost HDZa je mentalitet kladionice. I upravo zato što se opsesivno odnose prema gubitku vlasti, samopouzdanje njihovog monolita treba rušiti ne samo na predsjedničkim i parlamentarnim izborima, već prije svega na lokalnim izborima i izborima za mjesne odbore, izborima za vijeća nacionalnih manjina, kao i u drugim granama vlasti i raznim institucijama. Promjene kreću od svog vlastitog stava, vlastite kuće/stana, dvorišta, susjedstva, tvrtke; promjene kreću od pojedinaca - ne od sustava, jer je sustav taj kojeg treba mijenjati. I ne po svaku cijenu iz političkih razloga. Uostalom, sami smo krivi jer su u prioritetima organiziranja svakodnevnog života našeg društva gradski kotari ostali zapostavljene i prepuštene samima sebi.

Politički vjetar pozitivnih promjena u Dalmaciji puše samo sa zapada na istok, i to se više puta potvrdilo početkom devedesetih i dvijetisućitih. Dalmaciji uzor treba biti Catalonija, Škotska, ne Rusija, Mađarska ili Poljska.

Međunarodna klima i odnos uglavnom licemernog Zapada prema Dalmaciji će se mijenjati, ali samo ako se Dalmacija promijeni. 30 godina pod HDZom učinilo je svoje, a lista razočaranja zasenjuje listu očekivanja vanjskih aktera. Upravo je to prilika da prodalmatinski protesti, lokalni izbori i izbori za gradske kotareve iznjedre nova imena na političkoj i javnoj društvenoj sceni. Imena koja su neukaljana i izvan predstave u režiji vlasti i opozicije. I nemojmo se zavaravati, HDZovci već sad pokazuju kako neće mirnim putem sići sa vlasti, a opozicija da im ne smeta biti nečiji žetončić.

Prodalmatinska inicijativa /DDF i Dalmatinki klub/ mogu se organizirati uglavnom na spontanom entuzijazmu građana i tako donijeti dobre rezultate na njihovim prvim izbrima. Ali to nije dovoljno. Bez podrške svih onih koji za sebe govore da su Dalmatinci, ne mogu stvoriti bolji i pravedniji život za sve njene građane.

Sljedeći izbori bit će još veći izazov, jer se s vremenom svaka vlast osipa, slabi. Sljedeći ulog bit će još veći, jer će s druge strane stajati još agresivniji batinaši koji zastrašuju birače i opoziciju, ali i još pokornija i beskičmenija kvazi elita koja vrećicama od pola kile fažola i kutijama kave kupuje glasove za uhljebljavanje i karijere članova svojih obitelji. I nemojte se mnogo nadati realnim promjenama političkog režima i životnom standardu ukoliko ne želite biti dio ekipe koja želi stvoriti nešto realno.