Andreas je bio na sednom nebu i cvrkutao dok smo pričalli na telefon. Iskreno, više je on pričao o Rhondi i njenim mekim usnama, poljupcima i oblinama, nego li ja. Iskreno mi je bilo drago zbog njega. Znam što je zaljubljenost i kako sam se ja osjećao kad sam bio u vezi s Jovanom. Nitko mi taj trenutak nikada nije mogao oteti.
Naš prvi susret, taj susret dvaju plavih očiju zaiskrio vatrometom emocija. I ja sam kao i Andreas bio ustrašen kako se približiti Jovani; na koji način se predstaviti i početi komunicirati. Bilo je strah što će reći na moje ponašanje. Iako uredan i čist, počeo sam se dodatno lickati, prati zube 10 puta na dan, popravljati obrve i brinuti se o bubuljicama, koje istini za volju nikada nisam imao puno. Iako nisam bio od onih teenagera koji se previše znoje ili smrde na kilometre počeo sam koristiti neke vodice koje je moja nona pravila.
Prijatelji, ne samo oni iz razreda, su me zafrkavali kako sam zaljubljen. Primijetili su razliku i samo su očekivali da im rečem o kome se radi. Sada, desetljećima poslije znam da je pametno što nisam svima rekao o kome se radi, jer bi situacija možda bila još krvavija. Oni koji su znali nikada nisu zamjerili što je Jovana Vojvođanka i pravoslavka.
Sreću što mi prijatelj uživa u ljubavi narušio je ulazak tete u sobu.
- Spuštaj slušalicu i daj lancune na pranje. – rekla je brzo, te izišla iz sobe.
Oprostio sam se s Andreasom uz obećanje da ću ga nazvati kasnije, te sam počeo skidati posteljinu s kreveta. Tada sam čuo nekakvo glasno mrmljanje iz susjedne sobe. Brzo sam došao tamo i vidio tetu u šoku držeći u ruci nekakve magazine.
- Što je bilo?
- Što je bilo? Pitaš me što je bilo? – ljuto me odmjeri tetka. – S vama Morosinima uvijek nešto.
- Što se dogodilo? – pitam još jednom nadajući se odgovoru.
Teta mi pruži časopise. Na naslovnici je bio poprilično zgodan golišavi plavušan s natpisom: „Blonde & Buff“:
- Ovo je ili ostalo od Bartula ili je Ivorovo.
Prošao sam na brzinu kroz par stranica časopisa i zaključio kako Ivor zbilja voli plavokose muškarce. Bacio sam časopise na Ivorov radni stol.
- Teta, nemoj se ljutiti, ali ovo je od Ivora.
- Ne ljutim se. Samo se nisam nadala da ću ikad naći u kući nešto ovakv
- Daj, teta. Siguran sam da Jake ima neki porno magazin skriven.
Tetka me je samo pogledala ispod oka i sjela.
- Ali, nema ovakav.
- Što to znači? Da ti gay osobe nisu drage?
Namjesti se udobnije na sjedalici i pogleda me u oči.
- Vidi, Karlo, nisam ni protiv ni za takvog izražavanja ljubavi, ali takve stvari jednostavno ne očekuješ. U San Franciscu je, prema nekim istraživanjima, 30% gay osoba. I zbilja mi ne smeta. Samnom radi dosta osoba koje su gay. Ali, u svome domu…
- To ne želiš? – prekinuo sam je.
- Ne! Nisam htjela to reći. – pogleda me oštro. – Htjela sam reć kako u svome domu se iznenadiš nečim takvim.
Sjeo sam na krevet i pogledao prema teti koja je zbilja bila zbunjena. Pokušao sam ublažiti situaciju.
- Sama znaš da je Ivor tek na počecima puberteta. On se vjerojatno još traži. Možda nije gay, možda je jedna od faza.
- Karlo, moj dragi. Nema faza. To si što jesi. – zamisli se – Mene samo zanima što je njega natjeralo na to. Možda silovanje koje ste proživjeli? Možda cijela ta trauma? Ne znam.
- Što je da je. Molim te prihvati ga takvog kakav je. – sad sam ja zastao promatrajući njenu reakciju. – Ono što sam ja učinio lani s drogiranjem je nešto što je bilo apsolutno neprihvatljivo. Drago mi je što si reagirala na način na koji jesi. No, On je još dijete. Dijete s velikom traumom. Zato te molim ne reagiraj oštro prema njemu. I dopusti mi da ja prvo porazgovaram s njim.
- Ti voliš svoga brata, zar ne Karlo? – pogleda me u oči.
- Najviše. – odgovorim iskreno.
- Samo tako nastavi. Dobar si ti brat… I čovjek
Tetka se ustala i dala mi mot da se ustanem.
- Dođi. – tiho je rekla
Ustao sam se došao do tetke. Zagrlila me čvrsto i ja nju.
S Ivorom sam popričao kasnije toga dana. Bio je iznenađen što je tetka dobro reagirala na cijelu situaciju. Iskreno je mislio da će biti dosta gore po njega. Ipak, bio je sretan što je tako završilo. No, nije mi htio reći tko mu je nabavio časopise. Iako je San Francisco poprilično liberalan grad što se tiče svjetonazora, prodaja pornografskih časopisa bila je i ostala zabranjena za mlađe od 18 godina starosti. Stoga me mučilo pitanje tko je Ivoru kupio tih par časopisa.
Jedine tri punoljetne osobe koje bi to mogle biti su naš brat Bartul, tetak Jake i psiholog Matt Matthews. Ivor nije želio otkriti o kome se radi. Ja sam sumnjao ja Jakea, no nisam imao ikakvih dokaza koja bi potkrijepila tu teoriju.
Jakeu smo objavili kad se vratio doma s posla. Njegova reakcija je malo naljutila tetku, pogotovo kada je rekao:
- Hvala bogu, napokon i mi imamo pedera u obitelji.
Tada je tekta u svome stilu pitala:
- Znači li to da si ti kupio časopise Ivoru?
- Koje časopise!? – iskreno je Jake odgovorio.
S Matthewsom sam razgovarao o cijeloj toj situaciji.
Dok sam ležao na kauču priznao sam mu kako me je tetka ugodno iznenadila, te da me zanima tko je Ivoru mogao kupiti časopise. Matthews me je ispitivao o tome zašto želim znati toliko o tim časopisima i što mi oni znače.
Nešto mi je bilo čudno na toj seansi. Meni časopisi nisu ništa značili, znači mi tko tinejdžeru daje takav sadržaj i zašto. Ivor je ipak tinejdžer koji ne bi smio biti bombardiran golotinjom. Iako su znanstvenici otkirli kako pornografske slike i filmovi ne utječu na mozak maloljetnika bilo me je strah da bi trauma koju je doživjeo preko silovanja spojena s pornografskim slikama mogla na Ivoru ostaviti traga. Matthews je odbio takve mogućnosti.
Cijelo to njegovo izvrdavanje postalo mi je sumnjimo, pa sam mu iznio teoriju prema kojoj je on mogao biti taj koji je Ivoru, ako ne kupio ono bar dao neke stare časopise. Tada je prekinuo seansu jer ga vrijeđam.
Pričao sam o tome i s Andreasom. On je želio da razotkrijemo i objavimo priču u školskim novimana i na školskoj televiziji. Ja sam odbio jer takvo što može imate velike negativne posljedice po sve nas. Ipak se radi o školi.
*** *** ***
Često smo kao ekipa izlazili vani. Rhonda je bila posebno zanimljiva osoba, vesela, draga i jednostavna. Dosta me je podsjećala na Jovanu. Jedne večeri dok smo Andreas i ja sjedili u restaurantu i smišljani planove koji ćemo film gledati te večeri u kinu, Rhonda se pojavila s jednom od svojih prijateljica.
Martha je kao i Rhonda bila tamnoputa cura, vesele naravi. Za razliku od Rhonde, Martha je imala kratku kosu i maslinaste oči. Nosila je kreštavu žutu minicu i crni top, te vrišteće žute platforme na nogama. Uvijek sam se pitao kako žene mogu hodati s takvim cipelama na nogama. Nemi je to bilo prestrašno i za vidjeti i za pomisliti da bi netko mogao hodati u tome.
Martha je pričala brzo, ali nimalo spontano. Nije bila ljubazna. Vidjelo joj se to na očima. I iako mi se nije sviđala, osjećao sam nešto divlje prema toj curi. Svakim njenim pokretom, pogledom, gestom i govorom bivao sam sve uzbuđeniji. Kao da je razbudila nekakvu seksualnu energiju u meni.
Razmišljao sam o tome i pitao se: je li Rhonda pozvala Marthu da bi me upoznala s njom ili je nešto drugo bilo u pitanju. Ako ju je pozvala zbog mene, hvala joj na tome, jer bi to poznanstvo moglo i osloboditi malo seksualne energije koja se nakupila svo ovo vrijeme i možda riješiti me bar dijela frustracija koja sam u sebi akumulirao.
Nakon kina kada smo ostali Andreas i ja sami zanimalo ga je što mislim o Marthi. Razotkrio se: ipak sam bio u pravu Rhonda i on su mi namještali curu. Pravio sam se skrominim i rekao kako mi se čini OK.
- Samo OK!? – raskolačio je oči.
- Nije loša…, ali… nije moj tip.
Pogledao me je ispod oka. Nije mi vjerovao.
- Nije tvoj tip, a cijelu noć si je proždirao ispod oka?
- Vidi, Andreas, – počeo sam, – cura možda nije loša, ali nekako je bila prenapadno odjevena. I ponašala se nakako čudno. Ja više volim drugačiji tip cura.
- Kakav to?
- Manje vrišteći, više nježan i emotivan.
U tom trenu palo mi je na pamet pitanje, kako je Jovana reagirala kada je doznala da su mi roditelji ubijeni? Je li plakala? Ili je ubrzo našla novog dečka? Uopće mi nije palo na pamet da se pitam je li ostala u Zadru ili je morala odseliti natrag u Suboticu.
- A ako bi Martha drugi put došla manje napadno obućena? Bi li ti se tada svidjela?
- Znam da mi pokušavaš namjestiti spoj. Drago mi je zbog toga. I cijenim tvoj trud. Ali, pusti da emocije same sve urade. – zamolio sam Andreasa, a on me samo pogledao svojim krupnim pogledom tužne mace.
Drugi put je Martha zbilja došla manje drečavo odjevena, ali i dalje se ponašala napadno. Ipak, manje nego prvi put. I ovaj put je probudila seksualnu želju u meni. Bilo je u toj curi nečega divljeg. Nečega što do tada nisam imao priliku vidjeti. Pa ni na filmu. Nečega što je, očito, svojstveno samo njoj.
U jednom smo se trenutku našli sami. Andreas je odveo Rhondu „da joj nešto pokaže“. Martha me pogledala ispod obrva i upita:
- Ne pričaš puno?
- Pričam dovoljno.
- Ne sviđam ti se!?
- Nisam to rekao.
- Onda što je? – pogledala me direktno u oči – Čak sam se obukla manje napadno da bih ti se svidjela.
- Nije da mislim išta loše o tebi, ali… – prekine me.
- Sad će one glupe priče tipa, nije do tebe do mene je i bla bla bla bla… – ustane se i krene prema izlazu
- Martha, poslušaj me, molim te. – koračala je naprijed – Htio sam reći da mi se sviđaš, ali da postiji nešto što ti prvo želim reći. – slagao sam jer je nisam želio povrijediti.
Okrenula se prema meni kao da je na modnoj pisti i isto tako došla do stola gdje sam sjedio. Sjela je zanosno i opet me pogledala u oči.
- Slušam, Karlo.
- Ne znam što znaš o meni. Ne znam tko je inicirao da se nalazimo u četvoro. Sigurno Andreas i Rhonda. Ne znam ni jesi li me prije vidjela.
- Da bila je to Andreasova i Rhondina ideja. Rekli su mi da imaju prijatelja koji je doživjeo nekakvu traumu, te da traže curu na njega. Rhonda je bila ta koja mi te pokazala. Svidio si mi se na prvu. Zgodan si, lijep, mišićav. Čula sam da se baviš sportom, da si odličan učenik.
- To je sve što znaš? – kimnula je potvrdno – Jesu li ti rekli da idem na psihoanalizu zbog proživljne traume?
Kimnula je negativno i pogledala me opet ispod obrva:
- Ti si neki psycho?
- Ne. Martha. Nisam nikakav psycho. Samnom nije ništa loše po tom pitanju. Samo, prije neke dvije godine doživio sam tranumu. Roditelje su zaklali ispred brata i mene dok su nas dvojicu silovali.
Raskolačila je oči u čudu:
- Silovali su te!? – rekla je preglasno i začuđeno da sam imao osjećaj da se cijeli San Francisco okrenuo prema meni zbog njenog vriskavog glasa. Zatim je nastavila tiše. – Bože!
- Koliko dugo ideš na analizu?
- Nekih godinu dana.
- Pomaže li? – brzo se ispravila – Ta psihoterapija?
- Nadam se
Neko vrijeme samo smo zurili jedno u drugo, dok se Rhonda i Andreas nisu vratili. Tada je udarila Rhondu po ruci.
- Zašto mi nisi rekla? Ostala sam u šoku?
Rhonda se pokušavala opravdati. Gledao sam u nju analizirajući njene pokrete. Više mi se nije sviđala. U biti nije mi se nikako sviđala. Od prvog dana mi je bila bezvezna, jedino što mi se od nje meškoljilo ono čudo što nosim u gaćama. Kada pomislim na nju, prvo pomislim na seks i ništa drugo.
Dao sam mig Andreasu da iziđemo van. Ustao sam se, a Andreas je preskočio preko separea u drugi da ne podiže Rhondu koja se zapričala s Marthom o tome je li znala ili nije da sam silovan i je li joj trebala reći ili ne.
Čim smo izišli vani odmah sam rekao Andreasu da mi se Martha ne sviđa. Nije to to. Nemam taj osjećaj prema njoj kakav želim imati prema curi.
- Kompliciraš! – bile su njegove riječi, te pokušao ući u restaurant, ali zapriječio sam mu put.
- Jedino mi se diže od nje.
- I to je nešto! – pogleda me – Slušam.
- Ne znam je li pametno biti s nekim samo radi seksa?
- Puno ljudi tako počmu pa se pokaže da je to uvod u ljubav.
- Tko to? Ne znam niti jednu osobu koja tako djeluje.
- Moj otac i Sven. Prvo su se par puta našli zbog seksa i sada su godinama u vezi
Pogledao sam ga zbunjeno i osmijehnuo se glupavo.
- Karlo. Karlo. – ponavljao je nervozno Andreas. – Nemoj mi reći da se nikada nisi imao seks.
Spustio sam pogled. Ali nisam bio skurušen, već iskren i prema sebi i prema najboljem prijatelju. Ta, zašto bih lagao? Imao sam osamnaest godina a još se nisam seksao. Ne smojom voljom. Ono što su mi učinili ne može se nazvati seksom, pogotovo ne dobrovoljnim. Nije to sramota priznati.
- Jesi li bar pogledao koji pornić? – upitao me kao da je zabrinut za mene.
- Ne!
- Drkao s prijateljem? – nastavio je
- Neee! – iskreno mislio sam da to rade samo gay osobe. – Zašto bih drkao ispred prijatelja?
- Jer se to radi. Jer je to dio odrastanja! – pogleda me upitno – Pa, što si to to radio tamo u tvojoj Dalmaciji?
- Pa, učio… Išao u kino s ekipom… Trenirao košarku… Nekad bi i drkao, ali ne u društvu već sam…
Kad smo odbacili cure doma, odlučili smo, u biti Andreas je odlučio, da odemo kod njega doma pogledat koji pornić. Tetke i onako nije bilo doma. Bila je dežurna tu noć. A i Andreasova majka je isto radila.
Comments