piše: Zuane Orlandini
Kao klasičan primjer autoritarne osobnosti, koja ne trpi kritike i suprotna mišljenja od vlastitog diskursa, AP ne voli demokraciju i njene vrijednosti jer one narušavaju neupitnost volje velikog ljubljenog vođe.
Zašto Andrej Plenković prezire „građansko društvo“, čak i ne krije taj prijezir, već ga stalno ističe kao važnu agendu svog političkog djelovanja? Ambivalentnost Plenkovićevske politike ogleda se u manjim i većim oscilacijama ne-simpatije u odnosu prema građanskom društvu, civilnom sektoru. NVO-u i Dalmaciji. Plenković voli da kombinirati „neposlušnost“ prema građanskom društvu s odanošću „pravim vrijednostima“ narodnog bića ili onoga što se ponekada pretvara u borbu „elita“ građanskog sloja s neposrednim predstavnicima ilegitimne narodne volje.
Kao klasičan primer autoritarne osobnosti, koja ne trpi kritike i suprotna mišljenja od vlastitog diskursa, Andrej Plenković ne voli demokraciju i njene vrijednosti jer one narušavaju neupitnost volje velikog ljubljenog vođe, što po sebi nije dobro – ako se propituje odluka Führera time se pod sumnju stavlja i njegova volja (führerum) koja je ne-odgovorna drugima i koja polaže računa samo sama sebi. No, demokracija je zgodan dekor za prekrivanje autoritarne prirode kako Andreja Plenkovića kao vođe, tako i cijelog sustava koji, u biti, funkcionira u skladu s odlukama samog Andreja Plenkovića. Zato je neophodno održati iluziju demokracije i slobode pričom o građanskim pravima & ostalim čudesima dok se u načelu ili pak u realnom životu te iste slobode i prava gaze cijelo vrijeme - posebno u Dalmaciji.
Kakav je, Andrej Plenković, iluzionist demokracije dokazano već mnogo puta, varajući pri tome ne samo građane ove nesretne zemlje Dalmacije već i „strani faktor“ koji, još uvijek, uspjeva održati na svojoj strani igrajući na obe strane: i Istočnu (Rusija, Kina) i Zapadnu (EU, SAD). Najsvježiji primjer Plenkovićeve iluziniostičke politike je njegovo ne/obraćanje povodom „non papera“ slovenakog premijera Janeza Janše… Pokazujući svoje novoizabrano „willybrantdovsko“ lice Plenković se postavio kao političar koji suvereno provodi politiku mira & povjerenja između nekadašnjih jugoslavenskih republika, a današnjih neovisno-nacionalni(stički)h država. Ali ono što najviše ometa njegovu pomirljivu politiku suradnje i dobrosusjednih odnosa nisu „Janše“ koje bi da prave neke novo-stare granice, već je najveći remetilački faktor upravo građansko društvo i Dalmcija kao takva. Pogledajmo kako to formulira sam Plenković govoreći o non-paperovskom položaju "Herceg-Bosne": „Znate li tko je skočio najviše? Nisu nacionalisti nego oni iz građanskog društva, ali ne zbog naših ljudi u Herceg-Bosni. Zaboljelo ih je što je neko spomenuo pripajanje Zapadne Hercegovine Hrvatskoj. Kad komadate Hrvatsku sa Zapada izmišljajući neku Dalmaciju, onda je to u redu, onda to ne spada u koncept ‘nepromjenjivih granica’, a kada neko spominje pripajanje vjekovnih hrvatskih zemalja s maticom zemljom, onda to ne može da ne bi Hrvatska dobila po nosu“ (Andrej Plenković za HRT).
Plenkovićevsko „gingolavanje“ između pastoralnog naci-romantizma koji prezire demokraciju kao izum „slabih & apstraktnih“ volja i demokracije koju forsiraju „metiljavci“ iz redova građanskog društva – predstavlja, makar i djelimično, objašnjenje njegove faustovsko-manihejske politike. No, ovde nije stvar u tome je vi ili on nađete neki smisao ili povezanost između suprotstavljenih stavova koji dijele narod & građansko društvo, ne, naprotiv, održavanje negativnog naboja suprotnosti je za Andreja Plenkovića ono što on forsira u svim svojim vidovima & oblicima političkog djelovanja. On ne želi da vi bilo šta povežete ukoliko vam osobno nije aludirao ili otvoreno ukazo što i kako treba, a šta ne povezati u celinu… Zato Plenković i kada je na vlasti predstavlja sebe kao žrtvu „građanske osvete“ ili neprijateljstva onih „elitnih slojeva“ koji ga ćele uništiti i ponovno na vlast postaviti građanski orijentirane ljude i koji bi od Republike Hrvatske napravili razvijeno građansko društvo.
To se najbolje dalo uočiti u tome što je vrli premijer Plenković odbio poziv predsjednika Milanovića da se u Jasenovcu obavi komemoracija u jednoj koloni. Plenkoviću je očito sve jedno koliko će kolona biti samo da ne bude s predstavnicima žrtava Jasenovca i s predsjednikom Milanovićem. Sve ovo podsjeća na situaciju kada su ispolitizirni "branitelji", predvođeni Tomislavom Karamarkom, u Vukovaru napravili dvije kolone samo kako bi komemoraciju ispolitizirali do kraja.
U ovom konkretnom slučaju non paperskog određenja Zapadne Hercegovine kao u budućnosti upućene prema Republici Hrvatskoj, događa se upravo ono što HDZ na čelu s Plenkovićem i priželjkuje – „demokratsko“ rješenje "problema" uz iste rezultate koji su i izazvali rat u Bosni i Hercegovini, a opet, s druge strane, ovaj prijedlog dolazi, pa makar i u vidu non papera, od premijera najdemokratskije ex jugoslovenske republike – Slovenije koja je, kao takva i respektabilan član EU – kojom će predsjedavati ove godine. Neka demokracija odradi svoje, a onda će Plenković trijumfalno konstatirati kako se tijekom cijele svoje političke karijere zalagao upravo za ostvareni cilj – prisvajanje svih "hrvatskoh zemalja" s maticom, ponekad prisiljen i kriti se pod maskom demokrata & mirotvorca, ali sada se izborio za „demokratsko pravo“ da svojim narodom vlada kako želi. Onaj čuveni cinizam kako u demokraciji i bogataši imaju pravo spavati ispod mosta, ovdje je dobio punu afirmaciju i smisao. Čak i oksimoronska povezanost ili suprotstavljenost građanskog društva & naroda, koju je razradio Plenković, zadobija svoju afirmaciju i priznanje dalekovidosti i vizionarstva njegove politike. Ma koliko vam ovo zvučalo nemoguće i potpuno blesavo, možemo zaključiti: Plenković je dokazao da je oduvijek bio dosljedan i da je provodio jedinstveno-koherentnu politiku, doduše različitim sredstvima, a cilj opravdava sredstvo…
Problem je u tome što će u ovim „novonastalim“ okolnostima Plenković vrlo brzo odbaciti svoju demokratsku masku i postati ono što u suštini i je – autoritarni političar koji teži stvaranju totalitarnog društva! Ako mislite da pretjerujem ili da se Plenković tek sad „na put sprema“, onda vas moram podsjetiti da on vlada već šest godina i da su mnogi segmenti totalitarnosti već impelementirani u naše društvo, stvar je samo u tome kada će nam se u potpunosti razotkriti ili pak neće, što opet znači da ćemo proći kao ona žaba koju se skuhali sustavom polaganog zagrijavanja vode. Bilo kako bilo, mi - građani Dalmacije i svi koji se tako osećaju nemamo više šta čekati, nemamo više što izgubiti i nemamo se više čemu nadati, što bi trebao biti fitilj za udruženo političko reagiranje. Što prije shvatimo da su pastoralni političari tipa Andreja Plenkovića najveći problem za Dalmaciju, stvorit ćemo šanse i za ostvarenje bolje, solidarnije i pravednije reintegrirane Dalmacije gdje nam razni APovci neće raditi o glavi, već će im se suditi kao neprijateljima građanskog društva.
Comments