top of page
Writer's pictureAutonomija Dalmacija

Ima li Dalmacija izbora?

Piše: Marino Ivanišević

Ako danas svi oni koji su u stanju promijeniti situaciju u Dalmaciji i dalje ravnodušno promatraju situaciju – oni koji su na poziciji moći neće činiti ništa da se situacija promijeni.

Iz nekog razloga, većina stanovnika Dalmacije uvjerena je kako se ne može ništa promijeniti, jer je antidalmatinska propaganda i antidalmatinska politika toliko jaka, kao i sustavna kolonijalna otimačina, da su njeni predstavnici još uvijek zaokupljeni željom za pljačkom tuđih dobara pa iznova osjećaju ponos i sreću zbog osiromašivanja drugog.


Iako, sudeći po tome što su se svi velikohrvatski kolonizatori, odnosno Tuđmanova oligarhija, obogatili na račun Dalmacije, ideja o trajnoj sreći pljačkaša nije sasvim neutemeljena – očito, neki pojedinci imaju istančan osjećaj ljubavi prema Dalmaciji i njenom narodu te imaju odgovornost za sudbinu ove regije.

Svibanj je tek počeo, a izborna previranja u punom su jeku. Mišljenja i prijedloge o već iznose različite političke snage – njihova obećanja i stavovi oko ključnih stvari su potpuno ista, dok su modaliteti rješavanja problem potpuno različita, često suprotna. Svi bi najveći dalmatinski grad, Split, krojili prema svome modelu.


Zanimljivo, postoji opća sinkrona "šutnja" o realnim problemima grada i njegove aglomeracije. Čini se kako postoji ptešutni dogovor o odustajanju od naširoko obećavanih prijedloga rješavanja pitanja komunalnih, infrastrukturnih, gospodarskih i socijalnih problema. A ovo sigurno nije prvi zakulisni dogovor između HDZ-a i njegovih satelitskih parastrančica, koje predvode Most i Centar/exPametno.


Naravno, kada bi birač poznavao sve njihove “kuhinje”, vjerojatno bi izborni rezultati bili potpuno drugačiji, pod pretpostavkom kako izbori nisu namješteni. U najmanju ruku, odaziv bi bio puno manji. Iako je, možda, ovo samo idealizacija politički aktivnog stanovništva u Dalmaciji koje je, zapravo, odavno naslutilo kako je samo sudionik predstave, ali samo ne odaje dojam i igra kako može.


A u ovom trenutku glavni akteri su, očito, u kreativnoj potrazi za svježim političkim porukama koje su aktualne u sezoni proljeće/ljeto 2022. A to je sve jako zagušljivo i ustajalo; puno truleži i smrada. Lažni osjećaj svježine uspostavlja se svojevrsnim “prijateljskim porukama”, porukama koje su do bola već poznate.


Sav taj predizborni koktel tradicionalno se miješa s plinom koji, kao i šampanjac, ima sposobnost da vam udari i po glavi i po džepu.


Zagreb već godinama uspijeva svoju nevidljivu, ali pokvarenu političku robu pretvoriti u potpuno vidljiv bezgotovinska i gotovinska financijska sredstva pljačkavši Dalmaciju i njena dobra, a usluge pojedinih dalmatinskih suboraca, koji su ranije pomogli u uništavanju regije, izgubile su na vrijednosti. Kako je rekao Brays: „El trian ya passat" (Prošao je vlak). Ipak, Zagreb se ne odriče kolinijalističke represije nad Dalmacijom i stalno izmišlja nove sluge koje ću mu pomoći u tome.


Naravno, pregovaranje s kolonijalistom koji ima isključivi monopol i sklon je političkim i drugim oblicima ucjene vrlo je delikatna i nepredvidiva stvar. Toliko nepredvidiva pa će neuspjeh u pregovorima o relaksaciji anakondinog stiska oko Dalmacije biti logičan.


U tom kontekstu ne može se ne postaviti pitanje: „Ako u ostalim regijama pitanje kolonijalnog odnosa Zagreba prema Dalmaciji ujedinjuje sve, kako u našoj zemlji – Dalmaciji, što je posebno nelogično, samo nekoliko ljudi iz inicijative DDF pokušava se izboriti za pravedniji položaj unutar RH?


Dakle, grad Split se približava izborima, bez striktno definirane strategije razvoja, s izrazito antisplitskim, odnosno antidalmatinskim političkim akterima osnovanima sredstvima i ljudstvom HDZ-a, a nešto i SDP-a, te neizvjesnim udrugama i sindikatima koje ne rade ništa, a sve to u pozadini totalne apatije prosječnog glasača. Osjećaj “začaranog kruga” ne napušta ni sekunde. Jasno je kako se sustav koji proizvodi te začarane krugove ne može razbiti ako djeluje unutar njega. Nema izlaza iz kruga, samo ga možemo promatrati u ravnini.


U Dalmaciji ima dovoljno racionalnih ljudi koji imaju iskrenu želju ići naprijed i učiniti nešto pozitivno za regiju umjesto da se nastave vrtjeti u krugu. No, problem je što su njihovi unutrašnji i vanjski sukobi toliko jaki da ne pristaju na kompromise i ne prihvaćaju progresivan pogled na svijet. Ljudi koji danas žele djelovati konstruktivno, djelovati "ZA" nešto što nastoji kvalitativno promijeniti svoju budućnost i regiju ustuknu pod naletom satelitskih parastrančica i njihove propagande. Tako je za situaciju u Dalmaciji relevantna podjela njenih građana na "passionare" i "subpassionare".


Ali, naravno, danas pasionarima nedostaje ne samo organizacija, već i sredstva za marketing kako bi mogli komunicirati s građanima. A nedostaju im sredstva, jer oni nisu dobili 2,5 milijuna kuna od HDZ-a, kao Centar/exPametno. S druge strane, posebnost našeg vremena je kako svatko ima pristup resursu masovnih medija i komunikacije, a to ne zahtijeva trošenje milijuna na TV kanale, novine i prilagođene skupove. Sve što je potrebno za ujedinjavanje ljudi koji konstruktivno razmišljaju je jedinstvena "polazišna točka", osnova za konsolidaciju mišljenja, prijedloga i akcijskih planova.


Najbolje za to je pretvorba inicijative DDF u političku udrugu uz pomoć interneta, kao potpuno novog elementa političkog života. Takvu udrugu, za razliku od političke stranke, potrebno je formalno registrirati, ali na drugačijoj osnovi. Unatoč tome, njeni “atributi” mogu se pretvoriti u instrument borbe za svoj cilj. Sjetimo se samo slučaja nacističke organizacije „U ime obitelji“!


Na ovaj način, moguće je usredotočiti se na ono glavno: ideologiju, inteligenciju i želju članova da promijene svoje živote i stvore bolje životne uvjete za buduće generacije. Pravi promediteranski vektor ujedinjenja je očit. Ne radi se o nekim mitskim ciljevima, već o modelu regije u čijem je središtu Građanin i gdje je menadžeri pošteno obavljaju svoje obveze.


Govorimo o takvom modelu, u kojem su dužnosnici prisiljeni dati ostavke zbog najmanje sumnje u korupciju; gdje razina povjerenja u upravne organizacije i agencije nije 4%, već 96%; gdje građani mirno plaćaju porez i znaju kako se proračun troši uredno i kako se to u svakom trenutku može provjeriti; gdje su, na kraju krajeva, pojave poput blokada cesta neprihvatljive za službenike koji se bave svojim poslom...


Danas se u Dalmaciji, iz nekog razloga, sve to čini kao znanstvena fantastika, ali to su sasvim realne mogućnosti, i po tom modelu žive vrlo stvarni i nama dragi nordijski narodi.


Za osnivanje udruge potrebno je, prema zakonu, troje ljudi, ali ih je realno treba 10ak, no što je bitnije važno je načelo po kojem će se građani udruživati ​​- ne "protiv" nekoga ili nečega, nego "za" određene konstruktivne akcije. Naravno, udruživanje “protiv” uvijek je puno lakše, ali i puno manje konstruktivno. Osim toga, pokret "protiv" uvijek izaziva negativne emocije koje loše utječu na zdravlje, kako pojedinca tako i regije - a ujedinjavanje zdravih ljudi puno je korisnije.


Neki će reći kako nema posebnog smisla u virtualnoj političkoj snazi ​​koja nema pravo biti u predstavničkim tijelima. I uglavom su u pravu, pod uvjetom kako članova neke udruge može biti više nekoliko tisuća, čak i najnaprednijih intelektualaca koji mogu utjecati na službenu politiku.


Ako DDF uspije ujediniti bar trideset ljudi tada svaki organizirani "flash mob" poradi pozitivnih konstruktivnih akcija može biti ozbiljan, pa čak i bezuvjetan stav za svako predstavničko tijelo lokalne samouprave u Splitu.


Načela djelovanja takve udruge trebalo bi utvrditi kroz opsežne rasprave. Najviše tijelo može uključivati ​​sudionike koji trenutno imaju najvišu razinu potpore, a njihova rotacija može se dogoditi automatski sa smanjenjem te razine. Glavna snaga ovog oblika političke organizacije je u tome što se ne može prodati ili kupiti, zabraniti, potisnuti ili voditi iza kulisa.


Prvi korak prema pretvaranju inicijative DDF u udrugu trebala bi biti priprema Memoranduma o položaju Dalmacije, što bi bio svojevrsni program kojeg će članovi provoditi u djelo.


Ako danas svi oni koji su u stanju promijeniti situaciju u Dalmaciji i dalje budu ravnodušno promatrali situaciju – oni koji su na poziciji moći neće činiti ništa da se situacija promijeni, a regija će vrlo brzo neće ostati bez onih o kojima budućnost naše zemlje ovisi – bez naše djece.

 

Ukoliko želite bolji život za vas, vašu djecu, vaše unuke i ukoliko ne želie pasivno promatrati nasilnu otimačinu iz Dalmacije pridružite se na linu ispod

33 views

Recent Posts

See All

Comments


bottom of page