piše: Mikula Zancchi
Posljedica života u Dalmaciji je to da se za svaku ideju unapred pitamo je li bilo kakva akcija vezana za njenu realizaciju vrijedna baš našeg truda. Potrebna je dodatna injekcija samopouzdanja da se pokrenemo.
Predstava o zdravom odnosu čovjek-politika-društvo u glavama mladih intelektualaca, studenata veoma je važna. Nema savršenog čovjeka pa ni savršenog političara, ali Antonio Baiamonti uspio je ostati za korak ispred ostalih i više od sto trideset godina poslije smrti, jer njegove ideje i danas se predstavljaju kao one koje su mogle biti uistinu dobre i ostvarive. Bi li to tako baš bilo, nikada nećemo znati, ali takvo mišljenje uvreženo je među njegovim suvremenicima, pa čak i među onima koji su u vrijeme njegovog najvećeg stvaranja bili tek djeca. Njegove ideje žive i danas u dobrim poznavateljima povjesno-političkih prilika njegova doba. A to je veliki uspjeh.
Iako se ovih dana puno raspravlja o tome je li netko, i tko, zaslužuje nositi naziv nasljednika politike Antonia Baiamontija, tko je iskren u odnosu prema njegovom liku i djelu te tko je a tko ne njegov iskreni nasljednik s ljubavlju prema Dalmaciji i oslobađanja iste od okova Zagreba i drugih kolonijalističkih centara, pa makar i na micro razini, mislim da su takve rasprave nepotrebne. Odlično je to što postoji predstava o jednoj takvoj grandioznoj ličnosti, o zamišljenom idealnom putu dalmatinskog društva. No, sam Baiamonti nije uspio proći tim putem do kraja, ali možda netko drugi, jednog dana, ponesen istom željom te jednakim entuzijazmom i optimizmom, ipak hoće. Zbog toga Baiamonti zaista nije samo dio dalmatinske političke povijesti, jer su njegove ideje u desetljećima nakon njegove smrti svakog dana pomalo gubile bitku s kleronacionalističkim politikanskim populizmom koje je postalo dominantna pojava na dalmatinskoj političkoj sceni danas.
Ipak, smatrati da su svi današnji političari isti je pogrešno. Nisu. Zar zaista želimo vjerovati da je svakome tko želi aktivno sudjelovati u izgradnji napretka svoje zajednice, grada, regije, pa i cijelog svijeta, važno samo ostvariti osobnu dobit? Ne. Sigurno nije tako. Ekipi iz inicijative DDF, jedine prodalmatinske opcije nakon gašenja Dalmatinske Akcije, sigurno to nije motiv bavljenja politikom.
Pa, gdje su onda ti ljudi iz DDFa?
Sasvim je logično postaviti takvo pitanje. Oni su tu među nama. Tu su na dalmatinskoj političkoj sceni, ali su nevidljivi. Zbog čega nisu vidljivi i zašto ostaju u sjeni gramzivim populista? To je pitanje korumpiranih režimskih medija koji im ne dopuštaju medijski prostor, ali i hrabrosti te političke obrazovanosti samih građana Dalmacije. Ne može se samo sjediti sa strane i čekati da netko drugi napravi posao umjesto vas, lagajući same sebe kako nije vrijeme. Za ispravna djela, uvijek je pravo vrijeme. Uđite u političke opcije i inicijative, ne nužno DDF iako bi to za Dalmaciju bilo najbolje, koje nisu zasnovane na populizmu i gramzivosti; budite aktivni u tim opcijama i inicijativama; kritizirajte, negodujte, ali i pohvalite svoje suradnike, ali i neistomišljenike, ako su to zaslužili. Ukažite na problem, bez straha. Ali bez vrijeđanja i verbalnog nasilja.
Mladi, a i oni nešto stariji, dalmatinskog društva danas je najčešće zaokupljena strahom kako neće moći naći posao nakon školovanja. Mnogi među njima učlanjuju se u različite političke stranke, jer su takav korak prepoznali kao šansu da brže stignu do novih mogućnosti. Međutim, sigurno je da pri odabiru stranke postoji i neka ideja za koju se svako od nas veže. Ako je već tako, ako ste već tamo i imate tu stranačku iskaznicu, onda iskoristite to kako biste učinili nešto dobro za ideju u koju verujete, zajedno sa svojim istomišljenicima. Naravno, posljedica života u Dalmaciji je ta da se za svaku ideju unaprijed pitamo je li bilo kakva akcija vezana za njenu realizaciju vrijedna baš našeg truda, jer između ostalog, užasna financijska situacija, ali i tromost kao dominantna osobina ovog društva, učinili su da nam uvijek treba dodatna injekcija samopouzdanja kako bi se pokrenuli i počeli razmišljati kako ustvari možemo nešto učiniti za dobrobit dalmatinskog društva.
Nemoguće je da su mladi i oni nešto stariji ostali bez ideja, entuzijazma i želje za kvalitativnim promjenama u društvu. Možda su samo u nekom trenutku prestali vjerovati kako imaju mogućnost za ostvarenjem istih. To je sve više izraženo i kod mladih koji odbijaju angažirati se kako bi doprinijeli boljitku svog, ali i života svoje okoline bez da pitaju koliko će ni na tome zaraditi. Odustaju, odlaze, prestaju vjerovati u ono zbog čega su tu. Ponašanje pojedinaca ili grupa, iznevjerenost ideja ili nešto treće lako mogu biti razlog za odustajanje, ali izaberete li malo teži put, nećete odustati, a vaša hrabrost postat će magnet za druge koji su razočarani kao i vi. Politikantsvo, populizam, kleptomanija, korupcija, nepotizam, zakulisne radnje i stalne afere bez svog epiloga, kao i dogma o političarima kao nekakvim lošim ljudima željnim da sve što postoji uzmu za sebe, učinili su da čak i među podmlatkom ima malo onih koji zaista vjeruju kako njihov angažman može promijeniti stvari u Dalmaciji na bolje.
Željeti dobro za sebe sasvim je u redu. No, loše je željeti doboro samo za sebe uništavajui sve oko sebe. Jer, kroz pružanje sebi, uvijek moramo pružati i sebe, drugima i idejama u koje vjerujemo, kako bi postojao balans koji će nam donijeti istinsku želju da se svakog narednog dana trudimo više nego jučer. I sasvim je u redu ako do sada niste vjerovali da baš vi možete, svojim idejama, promijeniti tijek stvari u Dalmaciji na bolje. Ovo društvo, dvije najjače stranke i njihovi sateliti, pružilo nam je previše trulih primjera, a oni su, bez sumnje, učinili mnogo za demotivaciju svega i svih koji su imali to nezadovoljstvo pratiti njihova djela. Ipak, već sutra, svojim stavom i akcijom te uključivanjem u prodalmatinsku inicijativu možete dati doprinos izgradnji boljeg okruženja za sve nas u Dalmaciji. Na početku ćete možda biti sami s koordinatorom i neshvaćeni od okoline, ali s vremenom, vaša energija bit će prepoznata od sve većeg broja ljudi. Upravo se o tome radi u politici.
Jer, ako to ne učinite sami ćete se pitati: ima li nade za Dalmaciju?
Comments