Piše: Marietta Candi
Pitanje za milijun dolara: Ima li života u Krnjeuvu, općina Kistanje? Ako stanovnici ovog dalmatinskog sela na Bukovici, nedaleko od Knina mjesečno zarađuju 342€ – kako je život moguć?
Krnjeuve je, mjereći zaradu po glavi stanovnika na samome dnu dna, a tek malo bolje stoji Gošić, koji je u rangu s Civljanima, Zažabljem, Drinovcima… Gošićani, naime, raspolažu s 342,6€; Drinovčani s oko 345 €, s koliko žive i stanovnici Obrovačkog i Benkovačkog kraja…
- Jedini pravi centri u Dalmaciji su zapravo: Split, Zadar, Šibenik i Dubrovnik, dok su ostale sredine u potpunosti zapuštene. Dalmacija je od najbogatije regije na Mediteranu postala mršava, a ono malo instrumenata kojih ima u svojim rukama koristi na potpuno pogrešan način. Imam dojam kako u Splitu ili u Zadru prevladava isti onaj etatizam koji vlada u Zagrebu. A taj etatizam, koji ni Republici Hrvatskoj u cjelini ne donosi razvoj zbog Zagreba, tako ne donosi razvoj ni Dalmaciji, zbog kanpanelističkog sukoba Splita i Zadra, – upozorio je nedavno ekonomski analitičar Miro Zuppa.
Kakve su posljedice takve potpuno pogrešne politike protkane s koruptivno-nacionalističkim motivima, možda se najbolje može vidjeti ako se zaviri u platne liste Zagrepčana i Splićana. Glavni grad Republike Hrvatske i najveći grad u Dalmaciji, kao sjedišta državne uprave i javne županijske uprave, javnih poduzeća i uvozno orijentiranih kompanija i banaka imaju neusporedivo veći fond zarada po stanovniku od ostatka Dalmacije i ostatka Republike Hrvatske.
U analizi “Pad standarda u 2020. u odnosu na 1989. godinu” (mjeren zaradama po stanovniku u eurima) ekonomista Miro Zuppa navodi kako su prije tri desetljeća i Zagreb i Split imali prihode 163 posto veće od zarada po stanovniku od ostatka Dalmacije, odnosno od ostatka Republike Hrvatske, kako je 2009. godine ova razlika povećana na 298,5 posto kako bi u prošloj bila smanjena na 173,8.
Slika siromaštva
Ostatak Dalmacije i ostatak Republike Hrvatske znatno je stariji, pa ima i veći relativan značaj od isplata mirovina u odnosu na Split i Zagreb, što smanjuje razliku na oko 100 posto, ukazuje Zuppa. Još je u 2009. godini, zbog povećanja mirovina u listopadu 2008. godine od 14%, njihova isplata ublažavala pad prihoda u onim dalmatinskim JLS u kojima je broj umirovljenika veći od broja zaposlenih, dok su se prošle godine općine razlikovale u dinamici dohotka u skladu s promjenom broja zaposlenih osoba. Drugim riječima, kako je opadao broj zaposlenih u većini gradova i općina u Dalmaciji tako se smanjivala i zarada po glavi stanovnika.
Iz podataka koje je prikupio Zuppa jasno je kako su zarade u Dalmaciji u protekle dvije godine znatno opale, kako zbog krize, tako i zbog tečaja eura. Naime, prema podacima, zarada po glavi stanovnika u Dalmaciji iznosila je 2008. godine 395,3€, dok je na kraju prošle pala na 281,4€ za puno radno vrijeme. Međutim, ako se pogledaju podaci za Dalmaciju bez četiri najveća grada, onda je slika siromaštva po glavi stanovnika na ovom prostoru još lošija, jer podaci kažu kako je prosjek zarade po glavi stanovnika u 2008. godini bio 175,9 €, a prošle svega 165,9 €. Podaci govore kako su i Splićani i Zadrani znatno osiromašili. Tako je prosječna zarada po glavni stanovnika u 2008. godini u dva najveća dalmatinska grada iznosila 420 € a na kraju 2022. iznosila je 361 €, što znači kako je za samo dvije godine opala za 59 eura, odnosno za 14%.
S druge strane, podaci o smanjenju broja zaposlenih u Dalmaciji bez Splita i Zadra pokazuju kako je u protekle dvije godine onih s radnom knjižicom bilo za 162.801 manje. U isto vreme, u Splitu i Zadru broj zaposlenih smanjen je za 112.213 u odnosu na 1989., što pokazuje kako je u ostatku Dalmacije bez posla ostalo 50.588 radnika više nego u njezina dva najveća grada. Samo u Splitu broj radnika je smanjen za 76.156, a u Zadru za 3.057 radnika.
Dalmacija najskuplje platila vladavinu HDZ-a No, kada se cjelokupni podaci o standardu stanovnika pogledaju izraženi u eurima, jasno je kako su sve jedinice lokalne samouprave, posebno gradovi najskuplje platili tridesettrogodišnju vladavinu kleronacističko-kriminalne organizacije HDZ, jer su sve, u protekle 33 godine, zabilježili slobodan pad. Iz analize Mira Zuppe jasno se može vidjeti kako je i jedna od najsiromašnijih dalmatinskih općina, Ružić, koja ni prije raspada bivše države nije imala velike zarade po stanovniku u eurima – svega 509,9 eura – sada još više “pada” i prošlu godinu završila s 317,2 €. Ni općina Konavele, u kojoj se u prošloj godini zabilježila najveća stopa zapošljavanja, nije dobro prošla kroz tridesettrogodišnju pljačku i nasilnu otimačinu iz Dalmacije jer je i tu standard sa 661,9 € po stanovniku opao na 356,8 u prošloj godini. Sličnu sudbinu doživjela je i općina Makarska, gdje su 1989. zabilježili zaradu od 1048 € po glavi stanovnika, prošle godine izbrojili svega 443,1 €. I tako redom.
Među rijetkima su one općine ili gradovi koji se mogu pohvaliti kako im su im protekle trideset tri godine bilo bolje je grad Hvar, gdje se 1989. zabilježila zarada od 1161,4 € po glavi stanovnika, a prošle godine 1650,9 €.
Commentaires