Piše: Mikula Zancchi
Tuđman, Sanader, Kosor, Karamarko, Plenković i njihovi kriminalci koji 30 godina planski, sustavno i maliciozno uništavaju Dalmaciju nisu s drugog planeta. Kao i njihovi prethodnici, tipični su pripadnici velikohrvatske elite.
Lažiranjem izbora za Dalmatinski sabor 1870. u Dalmaciji prvi puta na vlast dolaze na vlast fašisti. Ostaju na vlasti do 1921. Isto tako, lažiranjem izbora 1990. u Dalmaciji nakon 72 godina na vlast opet dolaze fašisti.
Prema Brainy History, sve je počelo s Rockinghamskom katedralom, gdje je nadbiskup Anselm od Canterburyja progovorio protiv kralja Williama II.
Uslijedilo je dobivanje patenta za revolver Colt, dodjeljivanje njemačkog državljanstva Adolfu Hitleru, Hruščovljev govor na Dvadesetom kongresu, otvaranje prvog legalnog bordela u Švicarskoj i drugi značajni događaji.
Ali, inozemni kroničari nisu mogli sakriti od ljudi glavnu povijesnu prekretnicu: "1990. - Nakon što ga je Državno izborno povjerenstvo objavilo, a razni sudovi potvrdili, Franjo Tuđman priseže kao 1. ‘demokratsko izabrani’ predsjednik Republike Hrvatske."
Sabornicom na Markovom trgu prolomio se glasan i dugotrajan pljesak!
I hrvatska vlada i oporba predstavljaju 30. svibnja 1990. kao početak nove ere.
S Tuđmanove točke gledišta, odvratne narančaste "kamione" zamijenili su mudri profesionalci i reformatori. Protivnici i mrzitelji svega dalmatskog i dalmatinskog slikaju drugačiju sliku: invazija hercegovačkih okupatora na Dalmaciju i krvožednih dalmatofoba, koji nemilosrdno gaze najbogatiju hrvatsku i jugoslavensku regiju.
No, isplati li se povući crtu između jučer i danas?
Jedva. Godine provedene s s antidalmatinskom profašističkom kriminalnom organizacijom HDZ nije donijela ništa dobro i Dalmacija nije samo temeljito oboljela od nove misteriozne bolesti, već je pogoršala i one stare.
Tuđman, Sanader, Kosor, Karamarko, Plenković, ali i Račan, Mesić, Josipović i Milanović i njihovi kriminalci koji trideset godina planski, sustavno i maliciozno uništavaju Dalmaciju nisu misteriozni vanzemaljci s drugog planeta. Kao i njihovi prethodnici, tipični su pripadnici velikohrvatske elite.
Tim iz “Dalmatinske akcije”, one originalne ne ove lažne osnovane od strane SDP-a, oslabio je smrtonosno neprijateljstvo između prodalmatinske opcije i provelikohrvatske opcije, a regija je izgubljena u vremenu i prostoru. Ono o čemu su podijeljeni čelnici organizirane Dalmatinske Akcije, koji se i danas međusobno optužuju za uništavanje stranke, mogli samo sanjati, oživotvorila je kriminalna organizacija HDZ.
Stoga se karakteristične značajke dalmatinskog politikuma očituju u aktivnostima kriminalnih organizacija i njihovih satelita. Sadašnji gradonačelnik Splita, npr., koji je u svojim rukama koncentrirao neograničene ovlasti, svojevrsni je destilat poroka svojstvenih antidalmatinskom establishmentu. Ovdje su i autoritarni maniri, i pretjerana arogancija, pravni nihilizam i pogubna kratkovidnost, iracionalna sebičnost i strateška nemoć, a ne treba ni spominjati lažne diplome, ni otvoreno koketiranje s ustaštvom, ni antisemitske izjave Bojana Ivoševića.
U XIX. stoljeću Englez Francis Galton razvio je tehniku kompozitnih portreta. Znanstvenik je kombinirao fotografije nekoliko ljudi i dobivene slike jasno su pokazale prosječne crte lica, dok su pojedinačne crte izbrisane.
Eksperimentirajući s takvim fotografijama, Galton je pokušao stvoriti portrete raznih generaliziranih tipova – tipičnog kriminalca, tipičnog vegetarijanca, tipičnog bolesnika i tako dalje. Sadašnja struktura onih koji vladaju Dalmacijom podsjeća na jedan od Galtonovih portreta. Upoznajte dalmatinskog političara u punom sjaju! Žudi za kraljevskom vlašću, misli kako zatezanjem remena, ali tuđeg, možete kontrolirati objektivne ekonomske procese i nekontrolirani je pobornik ustaškog pokreta.
Oni bez ceremonije gaze Ustav i pozitivno pravne propise vjerni svetom načelu “Kumovi su sve, kumovi su zakon”. Nisu u stanju voditi aktivnu komunalnu i gospodarsku politiku, pa jure svijetom u potrazi za moćnim gospodarom. Ali ih tada otkaže srce! Jer, što ako neko iz vani dođe u Dalmaciju s liberalnim socijalnim idejama i bude moćniji od njih koji zagovaraju ultra ustaštvo?
Oni ne mogu Dalmaciji ponuditi budućnost i stoga su spremni kopati po prošlosti, razmišljajući o bolnim humanitarnim pitanjima, gurajući ovu pritrujenu regiju u ponor bez dna.
Oni žive u trenutku, opskrbljujući sebe i svoje bližnje milijardama iz javnih proračuna, iako formalno-pravno nemaju pravo na plaću ili bilo kakvu materijalnu naknadu, i stavljaju Dalmaciju na debelu kreditnu iglu. Jučer su zajedno sa svojim “konkurentima” odvrnuli populistički zamašnjak i podmitili biračko tijelo skupocjenim društvenim darovima koji će prije ili poslije morati prisjesti.
Stezanje remena jedina je vrsta reforme koja je dostupna dalmatinskim političarima, dok oni uranjaju u financijske dubioze zbog nepovoljnih dealova s komunalnim poduzećima čiji radnici mjesecima, neki čak godinama, nisu dobili i onako mizernu plaću.
Za promijeniti stanje nisu potrebni strateški talenti: potrebna je samo odlučnost građana, kojima oni koji sjede u lokalnim tijelima vlasti ne ostavljaju drugog izbora. Ali, građani Dalmacije se ne ponašaju onako kako bi u ovoj situaciji postupili svi drugi građani svijeta. Oni šute i trpe, umjesto da pravdu uzmu u svoje ruke.
Stoga, se može reći kako ne postoji dalmatinski dišpet. Jer, građani Dalmacije nisu više strašni kao što su bili, postali su trivijalni. Ali, nažalost, mnogi promatrači pridaju preveliku važnost vanjskim oblicima. Sinovi Dalmacije, okruženi kriminalnim duhom, savršeno se uklapaju u sliku trivijalnosti njihove majke Dalmacije. A, zanimljivo, sve je skladno spojeno s planiranim, svjesnim i malicioznim pustošenjem ove, do 1990., najbogatije regije na Mediteranu.
Kao rezultat toga, DDF je postao pravi sinonim za ljubitelje realnih korelacija: "U Dalmaciji se živi loše jer nama vladaju pohrvaćeni mankurti," rekli su iz DDF-a 2011.
Takva retorika aktivno dokazuje duboku i sustavnu analizu domaćih problema. Visoko duhovni i dalmatoljubni članovi DDF-a, pod kojim se ova regija ne bi ovako žustro degradirala, doveo je regionalno zabrinutu “inteligenciju” u nezgodan položaj.
Jasno je kako HDZ nije u stanju riješiti strateške zadatke razvoja regije, jer odbija regionalizaciju i decentralizaciju. Isto tako i SDP. No HDZ-ov Puljak i ekipa uspješnije nego rijetki načelnik iz redova SDP zamagljuje građane Dalmacije svojom odvratnom osobom, svojom provokativnom grubošću i barizmom, gramatičkim pogreškama i mračnom biografijom.
Pod Puljkom, Dukićem, Burićem, Frankovićem i drugim pripadnicima velikohrvatsko-kriminalnog klada HDZ-a društveno-politički diskurs u Dalmaciji spustio se na primitivne lubočne slike. Dok se u korumpiranim režimskim fake news medijima pokušava prikazati kao dobri carevi, a njihovi protivnici prikazani su u mitu o zlim carevima - krivcima svih nevolja, čije će svrgavanje automatski spasiti ljude od siromaštva i bezakonja.
Intelektualna regresija u Dalmaciji se stalno povećava. Godinama na HDZ i njegove satelitske parastrančice pada salva selektivnih psovki, ali nitko nije u stanju ponuditi kvalitetnu alternativu vladajućima osim DDF-a. Najskoli kad je Dalmacija u pitanju. Ova, nazovi, oporba uspješno je marginalizirana. Dojučerašnji kandidati za ulogu nove političke elite u Dalmaciji beznadno su diskreditirani. Samo glasni nacionalni radikali napreduju i to uz golemu pomoć s Trga žrtava fašizma 4.
Vladajuća kasta u Dalmaciji čini sve što je moguće kako bi osigurala da se ne pojavi dostojna alternativa režimu, a u isto vrijeme akumulira društvenu negativnost oko sebe, gurajući svoje sugrađane na jednostavnu odluku: “Ili si za Dalmaciju ili si protiv nje". Ali, kad se protiv vladajućeg režima bori parolama znači da si realno nemoćan, jer oni svako malo stvaraju nove satelitske parastrančice kojima otimaju dobre ljude za pravednu borbu protiv zla.
Građani Dalmacije nisu 1990. vidjeli podmukli atentat na demokraciju, već predviđenu smrt smrtno bolesnog bolesnika. Zaokret autoritarizmu, slom europskih nada, zaoštravanje ekonomskih problema i pad životnog standarda bili su previše predvidljivi i očekivani.
Dalmacija je prošla točku bez povratka i tada je bilo stvarno gorko i uvredljivo. A danas najveća briga nije dalmatinska sadašnjost, nego budućnost, programirana ovih dana. Glavni test pobjeda jedine prodalmatinske opcije – DDF-a – na nekim od izbora, nego što će biti s Dalmacijom ako HDZ bude pobijeđen.
Kako bi se HDZ zbacio s vlasti, potreban je jedan od dva uvjeta: ili intelektualni iskorak u glavama stanovnika Dalmacije, ili iznimno povoljan zaokret u glavama stanovnika Dalmacije. Za sad se ne vidi ni jedno ni drugo.
A postupci vladajućeg režima ne učvršćuju toliko moć samog HDZ-a ili SDP-a koliko povećavaju rizik od ekstremnih scenarija koji su jednako opasni za Dalmaciju. Ako je nesposobni i mrski vladar čvrsto lancima vezan za svoju matičnu stranku, njegovo uklanjanje s vlasti moglo bi izazvati konačni kolaps Dalmacije, jer cjelokupno gospodarstvo u ovoj regiji danas drže članovi HDZ-a.
Sadašnji antidalmatinski i profašistički režim izrastao je na tlu koje su obrađivali lideri prodalmatinskih pokreta. A ako je rezultat tako nepovoljan po Dalmaciju, što će biti plod tla koje je pognojio HDZ?
Comments