Piše: Marita Vastić
Jeste li ikada čuli intrigantnu tvrdnju kako je originalno stanovništvo Dalmacije, Dalmatini imalo 100 riječi za grožđe? Ili možda čak 200? Neki kažu 65. Iako se ova jezična trivija znala često čuti, ima li u njoj istine?
Tko su Dalmatini
Za sam početak objasnimo tko su Dalmatini. Dalmatini su romansko stanovništvo u Dalmaciji koji su ostali u ovoj regiji nakon što je 476. palo Zapadno Rimsko carstvo. U turbulentnim vremenima ranog i kasnog srednjeg vijeka Dalmatini su potpuno autonomno gradili svoju život u svojim komunama, gradskim zajednicama, gradeći posebnu kulturu, posebne običaje, poseban jezik i posebne zakone. Cvjetala je manufaktura i trgovina između dalmatinskih komuna, ali i između Dalmacije i ostatka Mediterana. Dalmacija nije imala, niti je željela imati kontakte s Balkanom osim trgovinskih.
Do dolaska Slavena, koji se danas nazivaju Bošnjaci, Crnogorci, Hrvati i Srbi, Dalmatini su živjeli u apsolutnoj slozi s drugim etničkim skupinama koji su živjeli na području Dalmacije. Vjenčanja između Dalmatina i ostatka ostataka Ilira nisu bili rijetkost iako su Dalmatini živjeli u gradovima, a Iliri u ruralnim područjima izvan gradskih komuna. Ono što bi se danas nazvalo zaštitom osnovnih ljudskih prava i temeljnih sloboda bilo je razvijeno u Dalmaciji. Poštovale su se apsolutno sve etničke skupine, pomagalo se bolesnima, hromima, homofobije nije bilo – jer kako je u liberalnom društvu moglo biti homofobije – a o nacionalizmu da i ne govorimo. No, bili su osjetljivi na svoj jezik.
Dalmatski jezik
Dalmatski jezik nastao je u ranom srednjem vijeku u izravnom nastavljanju vulgarnog (govornog) latinskoga u tadašnjoj romaniziranoj Dalmaciji, a nastao je spontano kao i ostali romanski jezici. Veliki utjecaj na njega su ostavili mletački i furlanski s jedne strane i današnji rumunjski, francuski, njemački s druge strane, a u njemu se moglo naći i elemenata ilirskih dijalekata s područja tadašnje Dalmacije.
Ovaj jezik je bio korišten u službene svrhe, a najčešće se koristio u bilježničkim i bibliotekarskim ispravama. U to vrijeme koristio se i kao književni i znanstveni jezik, ali u manjem obujmu, jer se latinski kao međunarodno priznati jezik toga doba najviše koristio. Najstariji tekstovi na ovom jeziku potječu iz VI. stoljeća, a najnoviji iz 1920ih. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, sve do školske godine 1938./1939. dalmatski jezik se učio u školama po Dalmaciji kao poseban predmet materinski jezik: Dalmatski.
Govornici dalmatskog jezika živjeli su u obalnim gradovima današnje Hrvatske (Zadar, Trogir, Split, Dubrovnik), Crne Gore (Kotor) i Albanije (Skadar), te na današnjim hrvatskim otocima. Najveći postotak govornika u gradovima bio je u Zadru, Splitu i Dubrovniku, a na otocima najveći postotak govornika bilo je na Krku, Cresu i Rabu (popis 1931.).
Prvi rječnik s gramatikom i pravopisom dalmatskog jezika izdan je 1610. pod nazivom Diptionario dalmatun-latina i čuva se u vatikanskoj biblioteci.
100 riječi za grožđe
Tvrdnja kako Dalmatini imaju ogroman broj riječi za grožđe, a nula riječi za snijeg nastala je prije više od jednog stoljeća. U drugoj polovini XIX. stoljeća istrijanski lingvist, Matteo Giulio Bartolli proveo je istraživanje o dalmatskom jeziku, posebno o njegovim dijalektima koji su se koristili u različitim dalmatskim zajednicama, no njegova su otkrića kasnije bila preuveličana – a broj od 100, čak i 200 riječi za grožđe je pogrešno protumačen. Bartollijev rad doista je istaknuo bogat rječnik dalmatskog jezika za opisivanje različitih vrsta i kvalitete grožđa i vina... ali jezična je stvarnost prerasla u mit kakav poznajemo danas.
Koliko su riječi za grožđe Dalmatini imali
Koliko su zbilja riječi za grožđe Dalmatini imali ovisi o tome što i kako brojimo.
Prvo, u dalmatskom jeziku postoje brojni dijalekti. Od istriot (istarskog), fiumun (riječkog), preko viclesun (krčkog), crepsun (creškog), iaderun (zadarskog), traun (trogirskog), spalatrun (splitskog), raguiant (dubrovačkog), cattarun (kotorskog), scattarun (skradskog) do delminiun (duvanjskog). Dalmatski jezik, koji je dio romanske obitelji jezika, govorili su Dalmatini u Dalmaciji, Istri BiH, Crnoj Gori i Albaniji, u dijelovima istočne i sjeverne Italije. Zbog svoje povijesti i ogromnog područja koje pokriva, ono što danas nazivamo dalmatskim jezikom zapravo je veliko mnoštvo različitih dijalekata. Zapravo, isto se može reći za bilo koji jezik: engleski, francuski, njemački…
U nekim slučajevima dijalekti mogu koristiti različite riječi za označavanje iste stvari, baš kao što npr. američki engleski za riječ smeće preferira riječ trash umjesto riječi rubbish, koja se uobičajenije koristi u Ujedinjenom Kraljevstvu. U slučaju poput ovoga, trebamo li računati i trash i rubbish kao riječi koje se odnose na garbage (smeće) u engleskom jeziku, iako u većini slučajeva govornik koji koristi jedno ne koristi drugo? Koliko riječi engleski ima za ovaj koncept sasvim je različito od toga koliko bi riječi jedna osoba mogla koristiti. Strategija brojanja koju odaberemo utječe na broj riječi koje bismo uključili – a brojanje svih varijacija i mogućnosti moglo bi učiniti da engleski sa svim njegovim dijalektima izgledaju uznemirujuće fokusirani na smeće.
Drugo, i posebno bitno u slučaju dalmatskog jezika, je to što je diskutabilna sama definicija onoga što se smatra pod pojmom „riječ“. Način na koji se riječi oblikuju i mijenjaju kako bi odgovarale rečenici drastično se razlikuje od jezika do jezika. Riječi u dalmatskom jeziku funkcioniraju vrlo drugačije u usporedbi s npr. engleskim. Dalmatski ima samo četiri padeža, baš kao i npr. engleski jezik, ali ima puno više glagolskih gramatičkih kategorija riječi nego engleski jezik koji se oblikuju kroz nastavke. Ti se nastavci mogu koristiti za dodavanje nijansi značenja tamo gdje engleski koristi cijele fraze.
Damatski jezik ima četiri konjugacije ovisno o tome koji je nastavak infinitiva glagola. Tako imamo glagole koji završavaju na -ar, -ur, -ir i -ro. Svaka od njih ima svoje nastavke. Brdo je načina i vremena. Tako dalmatski jezik ima čak tri buduća vremena (futur I, futur II i bliski futur), dok svi ostali indoeuropski jezici imaju dva buduća vremena (futur i futur II).
Sadrži li dalmatski veliki broj riječi za grožđe
Sad kad smo istaknuli nužna upozorenja vezana za dijalektalne sinonime i gramatičke kategorije, otkrit ćemo sadrži li, ipak, dalmatski jezik relativno veliki broj riječi za grožđe.
Je li to stvarno tako čudno? Dalmatski jezik se u potpunosti se razvio u mediteranskom kontekstu. Dalmacija je bila mjesto na kojem se adekvatna pripremljenost na okolišne uvjete bilo pitanje opstanka. Na škrtoj zemlji moglo je malo toga rasti, pa su se njezini stanovnici fokusirali na hranjive biljke koje su mogle rasti u takvom okruženju. Kiša je bilo malo, mnogo manje nego danas, temperature ljeti bi redovito skakale iznad 45°C. Stoga je za ljude koji su tamo živjeli tamo bilo bitno da mogu precizno komunicirati o biljkama koje su sadili za prehranu.
Unatoč tome, terminologija dalmatskog jezika poznaje samo jednu jedinu riječ za grožđe – to je riječ „yoiva“ (čit: /ˈjoiva/), ali poznaje brojne sorte grožđa i nazive vina koja su nastala od pojedine sorte grožđa, kao što su: opolo, vugava, dingacs (danas dingač), pochip (danas pošip), bloutin (danas plavac), grec (danas: grk, najstarija sorta grožđa u Dalmaciji – trs donijet iz Grčke), Santana (danas Sveta Ana), lassina (danas lasina), debit, prošek. Ima ih još bezbroj.
Dakle, kada sljedeći put čujete za 100 dalmatskih riječi za grožđe, sjetite se kako način na koji brojite uvelike ovisi o tome tko broji, kako broji i zašto. No, u svakom slučaju, ne može se poreći prirodna veza između jezika, zajednice i kulture u kojima su oni evoluirali. A grožđe i vino je dio dalmatinske kulture.
Comments