razgovarao: Karlo Morosin
Nastavljamo razgovor s Nenom Mesić koja nam je u prvom dijelu razgovora opisala karakter i dolazak na vlast Tomislava Tomaševića u Zagrebu i Ivice Puljka u Splitu, te nas podsjetila na povijest uništavanja Dalmacije.
A: Sve to što ste rekli jučer to građani Dalmacije znaju, ili bi bar trebali znati. Plan uništenja od 1820. do danas. Zanima me koji je cilj takve politike prema Dalmaciji? Što se s njome želi postići?
NM: Cilj politike je jednostavan – raseliti domicilno stanovništvo, ukrasti njihove nekretnine i od Dalmacije napraviti polivalentni turistički resort od kojeg građani Dalmacije neće imati nikakvu korist.
Vidjela sam kako ste pogledali gospodine Morosin. Ne vjerujete mi, ali to je istina. I komunistička vlast i kasnije HDZ-ova vlast nastavljaju program za Dalmaciju koju je donio Hitler s njegovom nacističkom žgadijom. Oni su za Sloveniju imali plan lječilišnog turizma, a za Dalmaciju plan razvoja ekološki čistog ljetnog turizma za bogate naciste. Kada je Tito 1959.-1961. otvorio granice za odlazak naših ljudi vani te dolazak stranaca u Dalmaciju krenuo je s ostvarenjem plana Dalmacije kao turističke destinacije.
Taj isti plan je nastavio i Tuđman, no za razliku od Tita koji je znao kako se ne može i ne smije živjeti u ekonomskoj monokulturi pa je razvijao i industriju, Tuđman je deindustrijalizirao Dalmaciju zbog čega je sada ova regija najsiromašnija u Europi. Ta deindustrijalizacija je dio izmijenjenog plana za ciljano uništavanje Dalmacije, jer oni koji nemaju sredstava za otvaranje turističkog resorta bit će prisiljeni otići iz Dalmacije. A, znate li dragoviću moj tko ima ta sredstva? Svi osim dalmatinskog domicilnog stanovništva.
Današnjim turističkim sektorom drmaju oni koji su u drugoj polovici ‘80. i ‘90. uselili u Dalmaciju. Prema “izgubljenom” popisu stanovništva iz 1941. U Dalmaciji je živjelo 75% Dalmatina, 20% pravoslavaca – Srba i 5% ostalih među kojima su bili i Hrvati. Sa 75% udjela u stanovništvu, Dalmatini su kontrolirali 85% zemljišta. Danas je u Dalmaciji 18% Dalmatina a kontroliraju samo 3,5% svih nekretnina. Eto što je cilj plana - uništiti svaki spomen Dalmacije, Dalmatina i dalmatske kulture, jezike, običaja kako bi prodavali tuđe na svoju privatnu korist.
A: Kad bi netko slušao sa strane možda bi mogao pomisliti da se radi o paranoičnoj osobi, a ne o ženi vaših gabarita! Ali, na dosta slične izjave, većinom off records, sam nailazio tijekom vremena. Nego... Recite mi... Vi ste žena od vojske. Kakav je položaj Dalmacije i etničkog domicilnog stanovništva Dalmacije – Dalmatina u oružanim snagama?
NM: Jako loš. Više puta sam se bunila protiv drugačijeg tretiranja vojnika u ročnom ili nekom drugom sastavu OS-a. Ljudi iz Dalmacije kada dođu u HV, prvo redovito dobivaju lošu uniformu: ili im je velika ili mala ili poderana ili tijesna ili široka. Zatim čizme i cipele isto. Uvijek nešto s tim ili su im tijesne ili par brojeva veće da ih se ne može nositi. Nadalje, kod prehrane Dalmatine se uvijek pušta zadnje u menze tako da dobivaju lošu hranu koju nitko drugi nije htio jesti. Za vrijeme obuke, domicilno dalmatinsko stanovništvo često je zlostavljano od strane zapovjednika, a na pauzama od strane drugih vojnika u dogovoru sa zapovjednicima.
HV slijedeći upute političkog vrha vojske, dakle Ministarstva obrane ne priznaje Dalmaciju kao regiju. Ukoliko netko spomene riječ Dalmacija biva kažnjen. Naprosto, riječ Dalmacija je zabranjena u vojnim krugovima u RH. Dakle, slijedi se politika HDZ-a o nepriznavanju Dalmacije kao povijesne i zemljopisne, gospodarstvene, povijesno-političke i svekolike druge regije. Dalmacija je u Oružanim snagama, kao i u javnoj upravi i pravosuđu zabranjen pojam.
A: Kada već govorimo o tome, je li istima kako je Nikola Grabić zahtijevao od državnih vlasti potpunu demilitarizaciju Dalmacije s posebnim naglaskom na Split i njegovu bližu okolicu?
NM: Čula sam nešto o tome i provjeravala. I da – istina je, Nikola Grabić dok je bio gradonačelnik Splita tražio je potpunu demilitarizaciju Splita i Dalmacije nakon što rat završi. Dano je obećanje kako će se većina vojarni izmjestiti, odnosno sve osim ratne luke Lora, no znamo da se to nije dogodilo. Rat je završio 1995. danas je 2001. Sve su vojarne u Dalmaciji i dalje tamo gdje ne bi trebale biti.
HDZ i njegova ekipa ne želi shvatiti kako njihove oružane snage nemaju što tražiti u Dalmaciji, ali to prolazi sve dok ih građani ne smatraju okupacijskom vojskom. A zašto ih građani ne smatraju okupatorima to sam već objasnila ne želim se ponavljati. Dakle, dogodila se promjena u svijesti stanovnika Dalmacije, što zbog nasilnog istjerivanja domicilnog dalmatskog stanovništva, a dovođenja drugih u njihove domove, što zbog straha da im se ne dogodi nešto što bi mogli percipirati kao po njih lošu situaciju.
A: Ima li spasa za Dalmaciju? Pitam jer svi znamo kako je Dalmacija od najbogatije regije na Mediteranu postala najsiromašnija regija u čitavoj Europi, domicilno stanovništvo je većinom istjerano ili poubijano, sve nekretnine, sve poluge vlasti, sve turističke resorte, sve trgovine... drže osobe koje nemaju veze s Dalmacijom.
NM: Dobro ste poentirali, pravi ste novinar. Negdje sam pročitala i tražila potvrdu, no teško sam do nje došla, da je u razdoblju između 30.5.1990. i 31.12.1999. ubijeno najmanje 298 osoba koje su se pisali kao Dalmatini. Većina njih ubijena je između lipnja 1993. i siječnja 1996. Dalmacija je 1989. imala BDPpc (nominal) $30.800, dok je cjelokupna RH imala BDPpc (nominal) $23.650. Danas je BDPpc (nominal) u Dalmaciji oko $19.000, dok je BDP države oko $14.000. Dalmacija, dakle, najviše uplaćuje u državni proračun, a najmanje joj se od istog vrati, stoga je ona najsiromašnija jer se Zagreb, odnosno centralna vlast na Markovom Trgu i na Pantovčaku ponijela prema njoj kao prema koloniji.
Iako je situacija nezavidna, spasa uvijek ima. No, za doći do pozicije spasa, ljudi u Dalmaciji moraju postati više aktivni. Ne se samo svađati po društvenim mrežama već i zasukati rukave i boriti se za dobrobit svoje regije. A dobrobit svoje regije znači dobrobit svih onih koji žive u toj regiji.
A: Vaš je stric, Stjepan Mesić, po dolasku na poziciju predsjednika Republike vladi predložio plan regionalizacije i decentralizacije Republike Hrvatske na nekoliko regija. Je li i dalje razmišlja isto i postoji li mogućnost da RH zaista bude devoluirana država? Zašto je Mesićeva ideja propala?
NM: Istina je da je Stipe Mesić predložio Račanovoj vladi plan devolucije RH. Uži kabinet premijera kao i cijela vlada bili su složni oko toga da se provede regionalizacija i decentralizacija, ali kada je vlada to pustila na stranačke instance javili su problemi. Nitko nije želio izgubiti svoj dio kolača u lokalnoj samoupravi.
Prijedlog je bio da se ukinu županije te uvedu regije, smanji broj JLS I° (gradovi i općine) s 534 na maksimalnih 150) te da te nove jedinice djeluju po načelu komunalnih općina. No, kada je trebalo doći do konačne odluke od toga se odustalo. Iste one stranke vladajuće koalicije koje su u početku bile za prijedlog sada su bile protiv. Neki su, nadalje, imali samo problem oko teritorijalno-administrativne podjele, dok su neki imali dublje probleme znajući kako će trebati mijenjati i izborno zakonodavstvo što bi smanjilo njihovu šansu za ulazak u Sabor. Dakle, radilo se o lukrativnim razlozima ne o bilo čemu drugom.
A: Ne znam znate li, ali u Dalmaciji djeluju dvije inicijative koje zbilja žele napraviti nešto dobro za svoju regiju i sve vezano uz nju. No, građani su pasivni, ne žele sudjelovati u aktivnostima. Kako u takvoj konstelaciji odnosa na samom terenu promijeniti situaciju?
NM: Ako mislite na inicijative DDF i Dalmatinski klub, te dvije inicijative dobro odrađuju svoj posao. Na žalost nemaju rezultate kakve bi trebali imati. Razlog tome je, kao što sam već rekla, prvenstveno pasivnost njenih stanovnika koji pojma nemaju što žele. Vidjela sam da su ljudi iz te dvije inicijative više puta govorili kako se građani Dalmacije trebaju opredijeliti što su: ili su Dalmatinci, odnosno Dalmatini ili Hrvati – ne mogu biti i jedno i drugo. I upravo ta podvojenost u glavama ljudi u Dalmaciji ne dopušta da ljudi shvate i prihvate situaciju te da se krenu boriti za bolje sutra.
Situacija se može promijeniti infiltriranjem u političke agende koje imaju strogu zacrtanu liniju regionalizacije i decentralizacije RH. S njima na zajedničkoj platformi izići na prve iduće izbore, ma koliko glasova dobili. To je onaj efekt stranke Pametno i Centar ali s različitih početnih pozicija. Kada se jednom dočepate gradskog vijeća ili neke veće pozicije možda zastupnika u Saboru i sl. imat će mogućnost promoviranja svoje agende i vući političke vode na svoj mlin. Ako ni ne dobijete nijedan mandat u nekom od tijela ljudi će znati za vas. Postali ste netko tko ima revolucionarne ideje i tko jednog dana može postati bitan igrač. Ono što je bitno je i dosljednost. Dakle, ni milimetra ne odstupati od svojih zamisli, ali uvažavati tuđe kada su neka druge stvari u pitanju.
Sviđa mi se njihov prijedlog regionalizacije i decentralizacije RH jer je baziran na realnim linijama i stvarnim povijesno-pravnim i povijesno-političkim granicama. Usput, sviđa mi se i ovaj portal kojeg čitam kada uspijem. To je nešto jako dobro što se u danim okolnostima da učiniti. To što ljudi iz DDF-a i DK rade je izvanredno, što govori kako se radi o posebnim ljudima koji neće tako lako odustati od pravde za svoj dom i svoju regiju.
A: Gospođo Mesić, hvala vam što ste se odazvali mome pozivu i što ste bili voljni dati vaše mišljenje na temu Dalmacije.
NM: Hvala vama što ste me pozvali u ovaj raj na zemlji, a s tako dobrim i pripremljenim novinarem uvijek mi je čast razgovarati. Vidi se kako niste balkansko bijedno piskaralo, već pravi novinar jer niste pristali na ideju da mi faksirate pitanja, a da onda ja na njih pismeno odgovorim i vratim vam ih faksom. Htjeli ste razgovarati oči u oči i to cijenim.
Comments