Stariji koordinator DDFa za Split, Vedran Bralić dao je interview za Autonomiju. Razgvor prenosimo u cijelosti:
Podsjetimo se, u kratkom roku je prvo bili izbori za predsjedika RH, pa objava Miroslava Škore da će osnovati svoju stranku, inauguracija Zorana Milanovića na dužnost PRH i na kraju incident u Imotskom sa spaljivanjem krnje koji predstavlja istospolni par s udomljenim djetetom; sisački nadbikup Košić održao šovinistički i huškački govor, između ostalog govorio protiv Dalmacije, razbijeni su prozori vašeg stana u Splitu, nedavno su vas i brutalno pretukli, dok su po Dalmaciji ponovo iscrtani brojni neonacistički grafiti, među kojima i oni usmereni protiv Židova i Dalmatinaca. Bralić ocjenjuje da su ta događanja eksplicitna manifestacija nacionalizma i fašizma u hrvatskom društvu, a sve kao rezultat ekstremno-desničarskog ponašanja prije svega predstavnika Vlade RH I rimokatoličke crkve, ali i značajnog dijela opozicije.
– Ovdje je ekstremna desnica normalizirana tijekom vladanja Kolinde Grabar-Kitarović. Fašizam je dobio pravo građanstva i javnog djelovanja. Nasilje je kao metoda postalo poželjno i dopustivo. Negiranje zločina, uključujući i najteži zločin genocida je postalo svakodnevno, a slavljenje učinjenih zločina i heroizacija zločinaca svakodnevna pojava. U takvoj atmosferi nikoga ne bi smjeli čuditi izljevi mržnje, nasilja i naci-fašizma.
Je li moguće da je u pitanju samo koincidencija? Ako nije, o čemu se radi?
Znali smo, neki od nas i prije početka predsjedničke kampanje 2014. da će se kad propadnu sve priče o reformama, kad se istroše neiskrena zaklinjanja u Europsku Uniju – HDZ vratiti onome što najbolje zna, a to je širenje mržnje i nacional-šovinizma. Na tome su nastali, na tome su preživjeli i na tome danas vladaju. A formula je jasna, kao i svaki autoritarni, desničarski režim i HDZ danas živi od proizvodnje neprijatelja. Oni su danas i posljednjih tjedana “viđeni” u svim oblicima homofobije, mizogonije i širenja netrpeljivosti. Razmjeri antinormalne histerije i huškanja na sukob su prevazišli čak i vrijeme Tuđmana. Danas je to LGBTIQ populacija, jučer su to bili Srbi, prekjučer Bošnjaci, prije toga Slovenci, sutra će biti netko deseti i tako redom. Diže se stupanj klero-nacionalizma putem unutrašnje homogenizacije i širenjem mržnje prema vani. Kao odjeljak svih tih procesa imate i sve ove manifestacije fašizma i nasilja u Dalmaciji, jer se tu najprije detektira netko drugačiji, netko tko mora biti ponižen, obilježen i dehumaniziran.
Moguće je da je ovakva ekskalacija tih negativnih događanja vezana uz unutarstranačke izbore u HDZu, a moguće da se radi i o početku zaustavljanja normalizacije društva u RH kojeg je kroz kampanju i u inauguracijskom govoru spomenuo predsjednik Milanović.
Pomiče li to fokus na Dalmaciju sada u jeku izbora u HDZu?
Prije više godina sam upozoravao da ekstremistička ideologija velikohrvatskog nacionalizma još zadugo neće Dalmaciju ostaviti na miru i da se Republika Hrvatska dok je ovakva – autoritarna i klero-nacionalistička, neće pomiriti s tim da Dalmacija treba biti autonomna regija u RH. Suštinski ona nikada nije priznala spajanje Primorske Banovine sa Savskom Banovinom u zajedničku Banovinu Hrvatsku. Kao što klero-nacionalistička Republika Hrvatska samo retorički “priznaje” Dalmaciju kao povijesnu regiju, a realno sve čini da je oslabi i time dokaže svoju državnost. Jer, političari koji stoluju u Zagrebu jako dobro znaju kako bi priznanjem autonomije Dalmaciji značilo ekonomsku propast Zagreba i Slavonije, a ekonomsko jačanje Dalmacije. Mi u DDFu često ističem da je klero-nacionalistička i autokratska Republika Hrvatska pretnja za cijelo područje bivše Jugoslavije i uz Srbiju ključni faktor njegove destabilizacije. Tek će neka buduća demokratska RH svoje novo lice morati provjeriti najpre u odnosu prema Dalmaciji i regiji. Za sada malo koji politički subjekt pokazuje želju mijenjati ovaj pogubni model koji najbolje ocrtava aktualni režim.
U odnosu prema Dalmaciji i balkanskoj regiji, SDP nije ništa bolji od HDZa. Oni su dva lica jednog čudovišta.
A Dalmacija?
Dalmacija još uvijek nije u fokusu, jer hrvatski klero-nacionalisti i autoritarni centralisti polaze od toga da je ušutka i da je pitanje njenog položaja definitivno riješeno, a ona sama već svedena na kulise i na povijesni pojam, poput Gorskog Kotara ili Moslavine. Mislim da se u tome gorko varaju. Ideja Dalmacije traje već 99 godina, otkako je 1921. ušla u sastav Kraljevine Jugoslavije protivno volji njenih građana. Ona je bila kao rijeka ponornica, pojavljivala se i nestajala s povijesne scene. Danas je potrebno vratiti se toj ideji i aktualizirati dalmatinsko pitanje. Naravno, kada kažem da je potrebno reafirmirati položaj Dalmacije, mislim i na pitanje granica, posebno imajući u vidu da u Dalmaciji niko ne sanja drugu, nego bolju državu i razvijenije i pravednije društvo. Disolucijom Kosova od Srbije pitanje granica na Balkanu je završeno. Problem Dalmacije mora se otvoriti kao pitanje društvenog, ekonomskog i demokratskog uređenja Republike Hrvatske. Ne možete razbiti ovaj autoritarni model iza koga stoji totalitarna klero-nacionalistička ideologija, ako RH temeljno ne decentralizirate i ne uvedete snažni srednji nivo vlasti koji bi bio brana svakom centralizmu i samim tim autoritarizmu. A ta suštinska decentralizacija RH morala bi krenuti iz Dalmacije. U tom smislu je pitanje Dalmacije ne samo ključ dugoročne demokratizacije RH, nego i mirnog i stabilnog Balkana. A njega neće biti dok je RH baštinik ove klero-nacionalističko-imperijalne matrice ponašanja i djelovanja.
Kolika je odgovornost vlasti u radikalizaciji društva i može li se ovako nešto dogoditi bez njenog učešća, makar kao inspiratora?
Ova vlast je od društva razjedinjeog mržnjom, nacije frustrirane porazima u ratovima u kojima “je napadnuta”, uspjela napraviti zvjerinjak. Samo kada pogledate naslovne strane tih horor portala koje masovno izbaciju lažne vijesti kupljene u Rusiji vidjet ćete tešku kliničku sliku društvene patologije. Dodajte tome fašistoidne brbljaonice na televizijama s nacionalnom koncesijom uključujući i HRT u vlasništvu političkog i ekonomskog podzemlja, pa svemu tome dodajte ponašanje većine u Saboru koje se ne može usporediti s ničim što smo vidjeli u našoj bližoj i daljoj prošlosti – onda vam je jasno do koje mjere je društvo naelektrizirano i pripremljeno na obračun. I onda na to sve imate formiranje tih paradržavnih ekstremno-desničarskih grupa, u koje se regrutiraju mladi ljudi – to je miks društvenih elmenata za ozbiljan sukob. Drugi dio ove tragične priče je odsustvo bilo kakve relevantne alternative. Republika Hrvatska koja se faktički vratila u jednostranačje ima intelektualno slabiju i ideološki destruktivniju opoziciju nego ikada u poslednjih 30 godina. Najveća opozicijskaa grupacija ne samo da ne nudi nikakvu alteranitivu, već je svojim desničarenjem, antieuropejstvom, fanatičnim kleronacionalizmom i neofašizmom – najsnažnija podrška i najozbiljniji alibi ovako destruktivnoj vlasti. Realno, među njima nema ideoloških sukoba, nema razlike u vanjskopolitičkoj orijentaciji i ekonomsko-socijalnim modelima takmiče se u mržnji prema našim svima i svakome… O odnosu prema slobodi medija ili pitanju Dalmacije ili suštinskoj demoktatizaciji RH da ne govorimo. Njihov jedini spor je u tome tko će biti vlast i držati ruke na državnoj kasi i tko će vršiti redistribuciju i preraspodjelu siromaštva iza koga stoje brojni korupcijski mehanizmi i zloupotrebe.
Počinitelj spaljivanja krnje u Imotskom još nije priveden, drugi slučajevi za sada ostaju nerješeni. Što možemo očekivati u bliskoj budućnosti?
Predsjednik udruge koja je organizirala maškare u Imotskom još nije priveden, a ni ne očekujem da će biti. Sjetimo se da onaj koji je nacrtao swastiku na poljudskom travnjaku također još nije priveden. Nije dobro puno gledati u budućnost. Ipak, mislim da će autoritarna, ultra-klero-nacionalistička i nasilnička priroda hrvatske politike sve više dolaziti do izražaja. Ta agresija objektivno ne može više ići izvana, osim verbalno i onda se mora realizirati iznutra. Na udaru će biti svi oni koji su drugačiji, koji drugačije misle, rječju svaka vrsta manjina će biti na udaru i pod terorom ako ne direktno države, onda njenih ultradesničarskih jurišnika i organizacija koje je vlast organizirala. Ovo je već dosta mračna i distopijska slika budućnosti, ne bih dalje anticipirao.
Ima li po vama razlike između HDZa i SDPa u odnosu prema Dalmaciji?
Apsolutno nikakve! SDP je postao sestra blizanka HDZu onog trenutka kada je Ivica Račan otvorio šampanjac nakon što je ubačena bomba u prostorije Dalmatinske Akcije. SDP je postao sestra blizanka HDZu i onda kada je odbacio socijaldemokraciju, a prigrlio neoliberalnu ekonomsku doktrinu. U odnosu prema Dalmaciji i HDZ i SDP djeluju potpuno isto. I jednima i drugima je stalo što više opljačkat iz Dalmacije i upumpat ta opljačkana sredstva u koruptivne poslove po Slavoniji. Favoriziranje Slavonije nad drugim regijama u RH je čisto zatiranje ekonomsko-socijalne snage drugih regija, posebno Dalmacije. Dalmacija pati bez obzira tko je od te dvije stranke na vlasti. Tek kad HDZ i SDP maknu šape iz Dalmacije ta će regija procvjetat. A za to treba mijenjat mentalitet stanovnika, što iziskuje mnogo vremena, živaca i rada.
Vi se, isto tako zalažete za implementaciju prava LGBT zajednice. Je li moguće boriti se za prava Dalmacije i LGBT prava istovremeno?
Ne samo da je moguće već je i nužno. Dalmacija i Dalmatini/Dalmatinci su u RH diskriminirani, pripadnici LGBT zajednice u RH su diskriminirani. Borba za pravedno društvo u RH ne smije isključivati niti jednu skupinu. Ako se borimo za izjednačavanje prava Dalmacije, logično je da ćemo se boriti za izjednačavanje prava LGBT i drugih diskriminiranih (potlačenih) zajednica u RH. Jedno ne isključuje drugo i ne smije isključivati. Jer svako isključivanje jedne populacije u borbi protiv diskriminacije je produbljavanje te iste diskriminacije. A tako se ne stvara pravedno društvo.
CIlj DDFa u ovom pitanju je izjednačavanje svih manjinskih skupina u Dalmaciji s većinskom. To bi značilo da borba za Dalmaciju je borba za napredno, demokratsko i otvoreno društvo u kojem će se dopustiti istospolni brakovi i udomljavanje/posvajanje djece LGBT osobama; ista plaća za isti posao žena u odnos na muškarce; vjerska i kulturna autonomija pripadnika srpske i drugih nacionalnih i vjerskih manjina i tako dalje. Nitko nije i ne smije biti iznad zakona i nitko ne smije biti ispod zakona kao što je to slučaj s Dalmacijom i manjinama u RH.
Comments