Mnogi se pitaju zašto podržati Inicijativu Dalmatinski demokratski forum (u daljnjem tekstu DDF). Pitaju se zašto se baktati s nečim što je još na razini Inicijative. Pitaju se je li samo što u nazivu nose ime Dalmacije ili i zbog nečeg drugog. Mnogi misle da ne bi trebalo podržavati neke anonimuse kojima je blokiran medijski prostor. Mnogi misle da se radi o onima koji će zasjest u obećane visoke funkcije kada dođu na vlast.
No, tako razmišljaju oni koji ne žele vidjeti što se u Dalmaciji događa. Tako razmišljaju oni koji zatvaraju oči pred nepravdom koja se već 30 godina vrši nad Dalmacijom uništavajući nekada najprosperitetniju regiju u R. Hrvatskoj. Tako razmišljaju oni koji Dalmaciji ne žele dobro. Tako razmišljaju oni koji ne žele vidjeti da je Dalmacija regija koja najviše apstinira na izborima; regija iz koje se u nekoliko godina iselilo skoro 200.000 ljudi, mahom visokoobrazovanih; regija u kojoj vlada ustaštvo uvezeno iz Hercegovine i „dijaspore“; regija koja je tek 1939. po prvi put u svojoj povijesti postala dio Hrvatske.
Dalmacija, danas razorena i ekonomski i mentalno, u kojoj je lakše kukati o četnicima (kojih u Dalmaciji nema od 1944.) i komunjarama (koji nikada ni nisu postojali, jer riječ u rječniku ne postoji), te prosljeđivati rusku jeftinu propagandu ili jeftinu klerofašističku propagandu nego zasukati rukave i baviti se gospodarstvom, jačanjem životnog standarda i razvojem ljudskih prava. Stoga Dalmacija treba nekoga tko će je izbaviti iz gliba neoliberalističke ekonomije i klerofašističke politike koja razara sve pred sobom. Ako se ništa ne dogodi, kraj 2017. bit će isti kao i kraj 2016., odnosno 2015., 2014., 2013...
U Dalmaciji je već predugo prisutan trend ekonomske stagnacije i mentalne propasti. To je trend nemogućnosti i nezainteresiranosti da se pomogne Dalmaciji da se izvuće iz gliba u koji je gurnuta 1990. dolaskom HDZa na vlast. A za taj trend najodgovorniji su čelnici hrvatske politike, bez obzira na boju i predznak, koji u suradnji s političkim vrhom grada Zagreba udruženi s medijima ignoriraju Dalmaciju i njene realne životne probleme. Jer, Zagreb zna što jača Dalmacija, to slabiji Zagreb.
No, nije samo politika kriva. Krivi su i oni koji ne žele shvatiti, koji se uporno odmiču od shvaćanja problema regije; oni koji ne žele shvatiti kako samo uključivanjem u proces jačanja regije Dalmacije čine i sebi i svojoj djeci bolju bodućnost.
Međunarodni, ali i mnogi domaći analitičari već su početkom 90-ih rekli kako je Dalmacija jedina zemlja, regija, koja na području Zapadnog Balkana ima perspektivu za dobar život samo ako ostane cjelovita i bez utjecaja desnih političkih stranaka. Na žalost, svjedoci smo da je Dalmacijom vlada desna politička opcija i da je božićnim zakonim iz 1992. razdjeljena na 4 županije, dio Paga predan Lici, a Rab i Krk su već 1963. predani na upravu Rijeci.
To je sada šablona koja posljednih 25. godina vlada blokirajući sve razvojne projekte u Dalmaciji, stvarajući ultra desne uhljebničke bazene (zapošljavanjem podobnih ne sposobnih) kako bi se blokirali svi razvojni planovi i Dalmaciju svjesno i planirano bacilo na koljena. To je neka vrsta odnosa toplo-hladno: ako nisi uz nas letjet će ti stranačke prostorije, kao što je to bilo sa Dalmatinskom akcijom 1993. Ultra desni glasači ne vide neki naročiti razlog zašto bi se to promijenilo kada je tako već 25 godina, ne shvaćajući da ono što rade nije dobro. A oni koji glasaju za navodne lijeve opcije ne žele vidjeti što se događa, jer žive u svome svijetu.
Jedna stvar na koju moramo obratiti pažnju je da se danas Dalmacijom bavi samo DDF, inicijativa koja ima velike pozitivne planove za Dalmaciju. DDF se zalaže za vrijednosti koje Dalmaciji, ali i Hrvatskoj u cjelini najviše nedostaju. To su: zaštita vladavine prava; izgradnja institucija koje su urušene nakon 30.5.1990.; zaštita svih ljudskih, odnosno manjinskih prava; zaštita radnika, umirovljenika, ugroženih i obespravljenih; socijalna pravda i pravednost; ostarivanje sile prava, a ne prava sile kakvu imamo danas; činjenje napora da se u Dalmaciji dogode promjene, poticanje tih promjena i da Dalmacija bude regija u kojoj će se lakše i bolje živjeti; demilitarizacija cijelog teritorija Dalmacije, jer se bore za život ne za smrt, umjesto kupovanja oružja, proizvoditi baby boxove... da nabrojimo samo neke bitne vrijednosti za koje se zalaže DDF.
To nije nešto što će se dogoditi odmah po njihovom eventualnom osvajanju vlasti u Dalmaciji, jer se prvo treba izboriti za regionalizaciju i decentralizaciju, ali je drugačije od onoga što zagovara i HDZ a svojim satelitima (Živi zid, Slobodna Hrvatska, MOST, Pametno, svi pusti HSP-ovi...) i SDP a svojim satelitima (HNS, HSU...). Oni koji vide što se zbilja događa shvaćaju da ideje DDF-a postaju sve bitnije sa svakim novim danom.
Ne podržava se DDF samo zbog političkog dijela njihovog programa, već i zbog projekata koje imaju u svojim nacrtima. Ostvarivanje zelenih gradova bez fosilnih goriva koji hrane sami sebe je, na primjer, projekt vrijedan pažnje od kojeg će svi imati benefite; rast IT inustrije drugi, održivi turizam treći, saniranje deponija stvaranjem spalionica otpada čiji dim neće ići u zrak i zagađivati, već razvući topolvodnu mrežu kojim će se zimi grijati stanovi i uredi je četvrti...
Podržavati treba DDF jer se radi o obrazovanim i relativno mladim ljudima koji žele da Dalmacija bude regija iz koje se ljudi neće iseljavati, već doseljavati; regija u kojoj nitko neće biti pretučen jer je „krive“ nacionalnosti, „krive“ vjeroispovijesti ili „krive“ seksualnosti; podržavati treba DDF jer je najbolji za Dalmaciju.
Comments